Čeka li jednog dana Hrvatsku ista takva pomoć kao i Ukrajinu danas

NATO je opet pokazao svoje pravo lice i brigu za sigurnost naroda u Europi.

UKRAJNA nije članica NATO saveza no nije bilo niti KOSOVO pa se je izvela Operacija Allied Force od strane NATO snaga prema Srbiji. Razlika je u čemu ? Razlika je u tome što su Amerikanci glede svoje politike tada uspjeli na Kosovu ostvariti svoje prljave političke ciljeve uz veliku cijenu koju je platio i plaća danas narod Kosova svojim mrtvim sinovima, očevima i majkama, iskoristivši višegodišnje težnje naroda Kosova kao i naroda Hrvatske pravom na samoopredjeljenje i neovisnosti uz oslobađanje iz ralja Srpske hegemonije i višegodišnjeg gospodarskog i nacionalnog ugnjetavanja naroda, na krvavi način smo se izborili za svoju slobodu i nezavisnost kojom prilikom su generacije mladosti dale svoje živote kako bi mogli imati svoju DRŽAVU. NATO je tu našao svoje nove saveznike koji su mu teritorijalno i strateški važni poglavito na KOSOVU za postavljanje svojih vojnih baza, NATO baza “Camp Villaggio Italia”. Ameriku nisu nikada zanimale naše nacionalne težnje za osamostaljenjem i bježanjem Hrvatskog i Kosovskog naroda iz Jugoslavije oni su jednostavno vidjeli priliku za širenjem svojeg teritorija u Hrvatskoj i na Kosovu, ujedno ispitujući vojno strategijski okvir i ruske reakcije na širenje NATO saveznika po EU. Upravo o tome se radi Amerikanci su stalnim širenjem i povezivanjem s nekim drugim europskim zemljama davali do znanja svima nama kako će NATO postati središnji sustav europske sigurnosti. Nakon drugog kruga širenja 2004. godine te primanja sedam novih država s područja Srednje i Istočne Europe, NATO je svoju politiku usmjerio prema dvjema regijama: Zapadnom Balkanu te Crnomorskoj regiji kao potencijalnim izvorima nestabilnosti te ključnim područjima za projiciranje interesa prema kriznim žarištima na Mediteranu, Bliskom istoku te Centralnoj Aziji. Ispitivali su strpljivost RUSIJE i PUTINA nepoštivanjem sporazuma o ne širenju NATO-a na ISTOK, širenje infrastrukture NATO-a u Ukrajinu znači za Moskvu da je crvena linija pređena. Amerikanci su narodu Ukrajine davali lažne nade instalirajući svojeg predsjednika koji nije vodio mudru politiku za narod Ukrajine već za Ameriku, govorili su javno da ih nikada neće napustiti i da će imati svu moguću pomoć u slučaju da Rusija povuče bilo kakve poteze, jednostavno su preko Ukrajine ispitivali rusko strpljenje i reakcije na svaki potez NATO-a. Svima je bilo jasno već 2014 godine kada je Rusija uzela Ukrajini KRIM a ZAPAD na aneksiju nije gotovo ništa niti poduzeo . Kriza je izbila nedugo nakon što je, poslije krvavih sukoba u Kijevu na kojima se zahtijevao početak pristupa Ukrajine Europskoj uniji, svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik Viktor Janukovič i postavljena nova, pro-europska i pro-zapadna vlada na čelu s premijerom Arsenijem Jacenjukom. Nakon čega je nastupila Ruska okupacija Krima, Ruska okupacija Krima je izraz kojim se opisuju okupacije teritorija poluotoku Krimu Ruskoj Federaciji nakon koje je njihova aneksija, odnosno pripajanje Rusiji gdje imaju formalni status Republike Krima. Putin je naveo, da je sam Zapad dao primjer neovisnosti Kosova kao razlog priznavanja Krima, da dobije pravo na samoodređenje. Amerika je u slučaju UKRAJNE žrtvovala narod Ukrajine za širenje svojeg teritorija iskoristivši težnje naroda i države da imaju pravo na svoje jasno opredjeljenje i biranje između dvije svjetske velesile Amerike i Rusije. Na žalost kako je uobičajeno kroz povijest nas narod nitko ne pita za želje, sve se svodi na vojnu i političku moć Amerike i Rusije te njihove geostrateške apetite ugnjetavanjem slabije VOJNO slabijih država i naroda. Nama kao HRVATSKOM narodu ovakvom politikom svjetskih moćnika prijeti totalno istrebljenje, jer ako je Amerika odustala od Ukraine koja je moćnija po svojim prirodnim bogatstvima ali i strategijskom položaju Hrvatska za njih ne znači gotovo ništa, zar vjerujete da bi se Amerika umiješala u slučaju napada Srbije i republike srpske na hrvatsku u cilju uspostavljanja nove Jugoslavije koja bi bila saveznik rusije. Najveća opasnost rata i nesigurnosti je zacijelo odvajanje Republike Srpske i priznavanje iste od strane Srbije gdje bi Rusija imala kontrolu Europe. Hrvatska se ničim ne može suprotstaviti takvoj velesili pout Rusije ako Republika Srpska uz pomoć Milorada Dodiga za cilj provede Republiku Srpsku u uspostavljanju samostalnost i ujedinjenje sa Srbijom gdje će Putin zasigurno pronaći interese Rusije u uspostavi ruske baze u srcu Europe uz cilj ponovne uspostave neke Jugoslavije kojom bi opet upravljali Srbi, zar mislite da su srbi odustali od crta Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica koja je zemljopisna crta poznata kao jedna od “zapadnih granica” projekta Velike Srbije. Na kraju svega ovog možda će sada neki razumjeti kako je Ante Pavelić imao takav problem sa Italijom i njezinim željama da zauzmu teritorij Hrvatske države, zbog čega je našao privremeno rješenje priključivši se Nijemcima iako nas ni oni nisu htjeli već su htjeli cjelovitu Jugoslaviju. Kraljevina Jugoslavija pristupila je Trojnom paktu nacističke Njemačke, fašističke Italije i Japanskog Carstva 25. ožujka 1941. godine. Pristupanje su u Beču potpisali predstavnici vlade Cvetković-Maček. Hitleru je bilo jako stalo do toga da Jugoslavija na taj način mirno uđe u njemačku sferu interesa. Naime, u to se vrijeme spremao za napad na SSSR i bilo mu je potrebno osigurati njemački južni bok prema Balkanu. Međutim, u Jugoslaviji je ubrzo došlo do nezadovoljstva tim paktom (“Bolje rat, nego pakt!”), pa ga je nova vlada, koja je na vlast došla pučem, odbacila. Pavelić je sačuvao hrvatsku i težnje hrvatskog naroda za nezavisnošću balansirajući između Italije i Njemačke jer da tada nije sačuvao Hrvatsku ona zasigurno danas ne bi postojala već bi bila pod okupacijom Italije i Njemačke kao je bila poslije 1945 pod Jugoslavijom i Srpskom vlašću. Kako god sagledate mali narodi su uvijek pod udarom velikih vojnih sila samo je pitanje mudre politike vlasti tih država koju igru i koga će prihvati što je najbolje za opstojnost njihovog naroda. Ukrajina nije izabrala mudrost i ostala po strani kao neutralna u svemu tome, hoće li jednog dana i Hrvatska biti tako napuštena od svojih saveznika ako se nekome prohtije ?