
Hrvatska je perspektivna država – barem tako ispada kroz cijelu povijest postojanja RH. Država za koju je hrvatska mladež ginula kako bi nama bilo bolje. Zapravo, nekima.
Sve vlade RH do sada toliko su toga učinile za svoje građane da danas svatko tko to iskreno želi može postati nenormalno bogat ili „uspješan poslovan čovjek“ – i to u samo nekoliko godina.
Naša Hrvatska nudi čitav niz životnih primjera. Primjerice, kako se od običnog vozača kamiona postaje poslovno uspješna i bogata osoba – što je nedvojbeno slučaj Luke Rajića.

Luka Rajić je vjerojatno jedan od najzanimljivijih likova tajkunske sage u Lijepoj našoj. Godine 1984. počeo je kao vozač kamiona u zagrebačkoj tvornici mlijeka Dukat. Da bi deset godina kasnije postao njezin većinski vlasnik.
Rajić je 1992. za 20 tisuća njemačkih maraka upisao u pretvorbi dionice Dukata. Kasnije je dionice nastavio kupovati od Hrvatskog fonda za privatizaciju, ali i od malih dioničara. Većinski vlasnik postao je 1994., uloživši ukupno 10 milijuna maraka.
Od prodavača cvijeća do velikog biznismena – priča o Ivici Todoriću. Todorić je, za razliku od mnogih drugih, već imao ponešto poduzetničkog staža i početnog kapitala. Naš, do jučer, najuspješniji tajkun u bivšem je sustavu zajedno s ocem imao uhodan biznis s cvijećem.

No koliko god bio uspješan u tom poslu. I dan-danas se postavlja pitanje: kako je, u rekordnom roku, od cvjećara postao vlasnik golemog dijela prehrambenog i trgovačkog sektora u Hrvatskoj?
Tim više što je još početkom 1992. u vlasništvu njegova Agrokora bila tek zadarska Sojara i Agroprerada iz Ivanić-Grada.
Tijekom procesa restrukturiranja Agrokora, dugovi prema financijskim institucijama koje su Agrokor kreditirale do 2017. godine pretvoreni su u vlasničke udjele. Dug prema Sberbanci iznosio je milijardu i sto milijuna eura. Pa je Sberbank, slijedom nagodbe, s udjelom od 42,5 posto postao najveći pojedinačni suvlasnik Fortenova grupe. U suvlasništvo je ušla i druga ruska sistemska banka – VTB.
Ruske banke, suvlasnice Fortenova grupe. Već su pri osnivanju kompanije bile pod sektorskim sankcijama, koje su tijekom 2022., nakon početka rata u Ukrajini, dodatno proširene. Zbog toga nisu mogle ostvarivati vlasnička prava u Fortenova grupi. Uključujući glasanje na skupštinama, jer su im ta prava bila suspendirana, odnosno glasačka prava zamrznuta.
TKO JE DANAS VLASNIK BIVŠEG TODORIĆEVA CARSTVA?
Fortenova grupa, sa sjedištem u Zagrebu, posluje od 1. travnja 2019. godine. Kompanija je nastala implementacijom nagodbe vjerovnika u Agrokoru, koji je zbog nelikvidnosti i prezaduženosti završio u predstečaju, vođenom kroz postupak izvanredne uprave temeljem Zakona o postupku izvanredne uprave u tvrtkama od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.
VIDEO HRVATSKA JE DRŽAVA MOGUĆNOSTI
Od perača čaša do vlasnika pola hrvatske ekonomije i „preduzeća“ – tajkun i vrhunski biznismen Pavao Vujnovac.
Nije se libio pranja čaša za šankom kafića, konobarenja i vođenja restorana.

Osječanin Pavao Vujnovac
Osječanin Pavao Vujnovac danas je najmoćniji hrvatski poduzetnik koji se bavi plinskim poslom, vlasnik tvrtke Energia Naturalis – krovne kompanije sastavljene od niza tvrtki okupljenih oko Prvog plinarskog društva. Ukupno 114 poslovnih subjekata u njegovu vlasništvu. Samo jedan primjer: tvrtka Energia Naturalis d.o.o. u 2022. godini ostvarila je ukupne prihode od 34,45 milijuna eura, od čega je neto dobit iznosila 28,26 milijuna eura.
Dana 14. veljače 2006. zaposlio se u Prvom plinarskom društvu u Vukovaru kao savjetnik za prodaju. Godinu dana prije toga diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Otvaranje tržišta plinom, prema Vujnovčevim riječima, zbilo se na kraju mandata HDZ-ova ministra Đure Popijača. Puna liberalizacija tržišta plina nastupila je u vrijeme kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio Radimir Čačić, kojeg je naslijedio Ivan Vrdoljak. Vujnovac je to isticao i u intervjuu pod naslovom: „Nije istina da je za moj uspjeh zaslužan moj prijatelj Vrdoljak“.

Iz sljedećeg primjera, recimo, iako službena biografija tvrdi da je biznis razgranao svojim menadžerskim sposobnostima (koje nije u toj mjeri pokazao kod prvog poslodavca, koji je propao) i tatinim novcem zarađenim u Italiji, nerijetko se spominjalo da su tatica Svetozar i sinek Emil Tedeschi zapravo „zamračili“ novac namijenjen za obranu.

Emil Tedeschi svoje „poslovne sposobnosti“ pokazuje, prema vlastitim navodima, još 1984., kada je zaradio svojih prvih 100 tadašnjih njemačkih maraka kao DJ na maturalnoj zabavi prijatelja Alana Baruna. Emil je tada bio maturant MIOC-a, današnje XV. gimnazije. Puštao je glazbu u podrumu hotela Palace.
Zapravo, Hrvatska je puna takvih slučajeva i rijetka je zemlja u svijetu u kojoj se od ničega i bez ozbiljnog početnog kapitala može postati veliki biznismen i ugledan čovjek – ako je prava politička stranka uz tebe ili neka obavještajna agencija sa „stručnim i podobnim“ ljudima.
UDBA je stvorila hrvatske tajkune poput Tedeschija, kojem je komunistička partija još u Jugoslaviji otvarala tvrtke i slala državni novac na privatne račune. Tim novcem radio je što je htio, a postoje i dokazi da je uzimao novac za nabavu hrane i potrepština koje nikada nisu stigle u Jugoslaviju.
Ilegalna trgovina udbaša potvrđuje se, uostalom, i kroz tajne račune koje su otvarali u Švicarskoj i Austriji – ako se dogodi rat ili im zatreba novac za njihove potrebe.
Zakon nije za sve isti
U Hrvatskoj postoji kazneno djelo trgovanja utjecajem. Ono je precizno definirano i već sama činjenica da ste nekoga na nešto nagovorili, a državni ste dužnosnik, sporna je – možete završiti u zatvoru.
To kazneno djelo predviđa kaznu do pet godina zatvora.
Kada jedan državni dužnosnik nagovara službenika Porezne uprave da „bude blagonaklon“ prema osobi kojom se bavi, da „zaboravi“ iznos od više milijuna eura štete za državni proračun, jer je riječ o tajkunu od posebnog interesa za državu ili ekipu iz „Peperminta“ – onda je to kazneno djelo.
To ulazi u sferu trgovanja utjecajem. Da bi se sve to ustanovilo, potrebno je manje od sedam dana – kao što se vidjelo u slučaju „Dnevnice“, izjavio je tom prilikom novinar Malić komentirajući prijateljstvo Milanovića i Tedeschija.
Djeco, slijedite njihove životne puteve i primjere, jer biste već sutra mogli postati bogati ili politički moćni. Ne odlazite u zemlje EU – u Hrvatskoj vas čeka pravo blagostanje i nebrojene mogućnosti za dobru egzistenciju.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić