Povijest nas često uči bolnim lekcijama, a jedna od takvih, premalo poznata, jest Goračićka buna iz 1893. godine u Kraljevini Srbiji. Ovaj krvavi događaj u malom dragačevskom selu Goračići nije bio čin velikog herojskog otpora. Već tragičan ishod brutalne borbe za vlast i demonstracija kako se političke manipulacije uvijek lome na leđima naroda. Njegova poruka odjekuje i danas. Opominjući nas da su obični ljudi, bez obzira na stranačku pripadnost, često samo pijuni u rukama moćnika.
Kraljevina Srbija na prekretnici: Tlo za sukob
Kraj 19. stoljeća bio je turbulentan period za mladu Kraljevinu Srbiju. Nakon što se oslobodila osmanske vlasti, zemlja se borila s unutarnjim političkim podjelama i izgradnjom modernih institucija. Na vlasti su se smjenjivale dvije glavne političke snage: proeuropski i autoritarni Liberali te populistički i seljački orijentirani Radikali. Iako je kralj Milan Obrenović abdicirao 1889. godine, predavši prijestolje svom sinu Aleksandru (koji će 1893. preuzeti potpunu vlast). Duh borbe za dominaciju ostao je prisutan, čak i žešći nego ikad.
Liberalna vlada, na čelu s Jovanom Avakumovićem, nastojala je učvrstiti svoju vlast na svaki način, često gazeći demokratske principe. S druge strane, Radikali su imali snažnu potporu u narodu, posebno među seljaštvom, i redovito su pobjeđivali na lokalnim izborima. Ključni problem postalo je “općinsko pitanje” – pitanje tko će upravljati lokalnim zajednicama. Liberali su silom pokušavali preuzeti općinske uprave koje su zakonito izabrali Radikali, a to je stvorilo eksplozivnu situaciju diljem Srbije.
Goračići: Žrtva političkog inata
U selu Goračići, smještenom u živopisnom Dragačevu, situacija je dosegla vrhunac. Seljaci su, u skladu sa svojim demokratskim pravom, izabrali radikalsku općinsku upravu. No, liberalna vlada to nije priznala. Dana 20. veljače / 4. ožujka 1893. godine, poslala je vojnu četu s jasnim nalogom: silom preuzeti općinske ključeve i pečate, te nametnuti svoju vlast.
Ono što je uslijedilo bila je brutalna demonstracija moći protiv golorukog naroda. Iako su seljaci bili bez oružja i samo su branili svoje demokratski izabrane predstavnike, vojska je dobila naredbu da puca. Posljedice su bile stravične: 18 nevinih ljudi je ubijeno, a deseci su ranjeni. Bili su to obični seljaci, očevi, sinovi, susjedi – žrtve političke igre koja ih je prešla. Preživjeli su, umjesto pravde, odvedeni u zatvor u Čačak.
Goračićka buna nije bila rezultat međunarodnog sukoba ili velike ideološke revolucije. Već hladnokrvne eliminacije političkih neistomišljenika na lokalnoj razini, gdje je narod poslužio kao žrtveno janje.
Lekcije za današnje vrijeme: Od 1893. do 2025.
Goračićka buna nam snažno poručuje: kada političke elite ne mogu pronaći zajednički jezik, kada prevlada osobna pohlepa za vlašću i novcem, a ne interes građana, narod uvijek plaća najveću cijenu.
Danas, u Srbiji 2025. godine, svjedočimo dubokim podjelama. S jedne strane je vlast Aleksandra Vučića i njegove stranke, izabrana na izborima, s druge strane oporba i prosvjednici koji traže promjene, optužujući vlast za autoritarnost, korupciju i gušenje medijskih sloboda. Vidimo prosvjede, ponekad i sukobe s policijom, te retoriku koja polarizira društvo.
Iako je situacija drugačija, elementi su zastrašujuće slični:
- Duboke političke podjele: Društvo je podijeljeno, a granice između političkih stavova postaju sve oštrije.
- Manipulacija masama: Politički akteri s obje strane često koriste medije i javne nastupe kako bi mobilizirali svoje pristaše, demonizirali protivnike i potaknuli emocije, zanemarujući racionalni dijalog.
- Opasnost od eskalacije: Kada se političke bitke prenesu na ulicu i kada se izgubi sposobnost za kompromis, postoji rizik da se tenzije preliju u nasilje. Sjetimo se, ratovi se ne mogu započeti bez naroda – bez mobilizacije i uvjeravanja običnih ljudi da je njihova žrtva potrebna.
Poruka je jasna: Svaki građanin, bez obzira na to za koga glasao ili koje političke stavove zastupao, mora biti svjestan da je potencijalna žrtva u političkim igrama svojih vođa. Povijest nas uči da su obični ljudi bili žrtvovani u ime ideologija, nacija, vjera ili političkih ambicija, dok su vođe često ostajale netaknute.
Goračićka buna 1893. tragičan je podsjetnik da je stabilnost društva krhka. U interesu svih je da se političke bitke vode u institucijama, dijalogom i poštovanjem demokratskih procesa, a ne na ulicama gdje obični ljudi postaju kolateralne žrtve tuđih ambicija. Budućnost Srbije, kao i cijele regije, ovisi o tome hoće li se iz prošlosti naučiti lekcija: da mir i napredak dolaze samo kada se glas naroda uvaži, a ne kada se on žrtvuje za tuđe interese.
Copyright © iza svakog slova: Ivan Vohrić
About the Author
