Voda je jutros na središnjem zagrebačkom izvoru bila crvena. Prisjetimo se priče o Mandi i “zagrabi” — i što nam boja danas govori o raspoloženju grada.
Objavljeno: 3. 11. 2025. · Autor: Ivan Vohrić
Prolaznici su jutros zastajali uz Manduševac i fotografirali neuobičajeni prizor. Kad se nešto dogodi na ovom izvoru, to nije samo tehnički detalj na fontani: to je vijest na izvoru pamćenja grada.
Gdje je sve počelo
Manduševac je povijesni izvor pitke vode na Trgu bana Josipa Jelačića. Stoljećima je napajao stanovnike Gradeca i Kaptola: ovdje se zahvaćala voda, sastajalo se i trgovalo. Pred kraj 19. stoljeća izvor je zatrpan, a krajem 1980-ih vraćen u današnjem obliku — kao spomenik ishodištu Zagreba.
Legenda o Mandi i “zagrabi!”
Najpoznatija priča kaže: žedan ban (ili vitez) ugleda djevojku Mandu na izvoru i reče: “Mando, dušo, zagrabi vode!” Od Mande i zagrabi — Mand(u)ševac i Zagreb. Lingvisti nude i druga tumačenja imena, no ova legenda živi jer jednostavnom scenom govori što grad misli o sebi: nastaje iz susreta, geste i riječi.
Crveno ogledalo
Voda je danas crvena. Je li riječ o umjetničkoj gesti, provokaciji ili tek bezazlenom bojilu, utvrdit će nadležni. No boje na fontani uvijek čitamo simbolički. Crveno u središtu trga — osobito nakon recentnih “promenada” i političkih aktivnosti — lako se tumači kao boja strasti, upozorenja ili krik u prostoru. Ako je čin povezan s “crvenom ljevicom”, to je još jedan podsjetnik da se na izvorištu vode danas zahvaćaju i značenja.
Manduševac stalno radi isto: zrcali raspoloženje grada. Nekad je to bio ritam kanti i koraka — danas ritam simbola i medija.
Manduševac kroz stoljeća
- Izvor života: prije vodovoda ovdje se nosila voda kućama; mnoge su ljubavne, poslovne i susjedske priče počinjale na rubu zdenca.
- Zatrpavanje: modernizacija krajem 19. stoljeća izvor prekriva, kao da grad želi pobjeći od starog ishodišta.
- Povratak: krajem 1980-ih Manduševac se vraća kao simbol identiteta i mjesto okupljanja.
- Danas: “Nađemo se kod Manduševca” i dalje je najkraća uputa do gradske duše.
Zašto ova priča vrijedi baš sada
Spojuje aktualnost i tradiciju; nudi simbolički okvir za komentiranje zbivanja bez pamfleta; i podsjeća da Zagreb nije samo prometni čvor, nego grad s izvorom, pričom i jezikom.
Zaključno
Manduševac nas uči da grad nije samo beton i naslovi. Jedna riječ — “zagrabi!” — može stvoriti ime, a jedna boja — danas crvena — otvoriti razgovor. Bilo da je uzrok boje umjetnički, politički ili tehnički, dobar je trenutak da opet “zahvatimo” malo smisla iz gradskog izvora. Oznake: Manduševac, Zagreb, legenda, Trg bana Jelačića, simbolika, društvo i politika
About the Author
