Piše: Ivan Vohrić – bivši kriminalistički službenik MUP-a
U prvom članku analizirao sam širu sliku – povijest prisilnih hospitalizacija, primjere iz Hrvatske i obrasce institucionalnih zloupotreba.
Ovaj drugi članak fokusira se na dvije ključne točke:
- kako je moguće da je portal Teleskop znao smjer istrage dan-dva prije policijskog priopćenja, i
- kako je moguće da je časna sestra Zrno otpuštena iz bolnice kao stabilna, a nekoliko sati kasnije završila na psihijatriji?
Ovo nije optužni tekst.
Ovo je kriminalistička analiza na temelju javno dostupnih informacija.
1. 28. studeni – bolnica prijavljuje ozljedu, policija šuti
Bolnica je 28. 11. 2025. zaprimila časnu sestru Mariju Zrno s ubodnom ranom.
To je automatski kazneni događaj.
Bolnica mora obavijestiti policiju – i obavijestila ju je.
U tom trenutku:
- časna je žrtva,
- policija mora postupati prema njoj kao prema osobi kojoj je povrijeđeno tijelo,
- istraga se vodi u cilju pronalaska počinitelja.
No već ovdje nastaje prva velika nelogičnost:
Policija 28. studenoga nije dala nikakvo priopćenje.
Nije bilo:
- traganja za napadačem,
- opisa počinitelja,
- poziva svjedocima,
- mjesta događaja,
- lokacije ozljede,
- niti jedne jedine rečenice javnosti.
Prvu informaciju o napadu nije dala policija – nego novinar Marin Vlahović putem Facebooka.
To NIJE standardna kriminalistička procedura.
Kod svakog uboda nožem – policija istoga dana daje osnovne informacije.
Ovdje je bila potpuna tišina.
Kasnije se na stranicama PU zagrebačke pojavljuje vijest o „ozljeđivanju žene“ kao da je objavljena 28. 11. – no ona nije bila tamo taj dan.
Postavljena je naknadno.
Retroaktivna objava je uobičajena kada policija naknadno pokušava uskladiti narativ ili zaokružiti kronologiju.
2. Zašto policija od prvog dana nije tragala za počiniteljem?
Policija nije objavila:
- opis napadača,
- visinu, odjeću, akcent, dob, boju kože,
- smjer bijega,
- snimke kamera,
- poziv građanima,
- upozorenje javnosti.
Ništa.
Kriminalistički gledano, to znači samo jedno od sljedećeg:
A) Policija nije uzela opis napadača u bolnici
— što bi bilo propust profesionalne dužnosti.
B) Policija je uzela opis, ali ga nije objavila
— što bi značilo da nisu imali namjeru tražiti počinitelja.
C) Policija od prvog dana nije postupala prema verziji da postoji napadač
— što upućuje da je već početna linija postupanja bila usmjerena na ispitivanje vjerodostojnosti žrtve, a ne na pronalazak počinitelja.
Sve tri opcije su problematične.
I sve tri otvaraju prostor sumnje – ne zato što su dokazane, nego zato što se nužno postavljaju kao kriminalistička pitanja.
3. 29. studeni – Teleskop zna “drugi smjer” istrage prije policije
Dan nakon događaja, dok policija ne govori ništa, portal Teleskop objavljuje:
„Razmatra se i mogućnost da nije bilo napada.“ 1
I ne samo to:
- citiraju izvore iz redovničke zajednice,
- govore da su „sve opcije otvorene“,
- upozoravaju da se ne smije žuriti s kvalifikacijama,
- pripremaju javnost za alternativni scenarij.
U tom trenutku policija nema:
- nikakav javni stav,
- nikakvo priopćenje,
- nikakvu objavu.
Ipak, Teleskop zna više od policije.
4. 30. studeni – Teleskop ide dalje: “najizglednija mogućnost – samoozljeđivanje”
Dan kasnije Teleskop objavljuje novi tekst:
„Istraga ide u sasvim drugom smjeru; najizglednija mogućnost – samoozljeđivanje.“ 2
U tom trenutku:
- časna je još uvijek u bolnici,
- policija i dalje nije objavila NITI JEDNU INFORMACIJU,
- nije objavljen čak ni osnovni podatak o tome gdje se navodno dogodio napad.
Postavlja se pitanje:
Tko je Teleskopu otkrio radnu hipotezu istrage?
Jer ova informacija NIJE mogla doći:
- iz redovničke zajednice (nemaju snimke, forenziku, operativna saznanja),
- iz bolnice (zabranjeno im je govoriti o kriminalističkim detaljima),
- iz javnih izvora (policija nije rekla ništa).
Dakle, jedini izvor takvih informacija može biti:
- netko unutar MUP-a,
- netko povezan s politikom,
- ili netko s pristupom unutarnjem tijeku istrage.
Ovo nije optužba.
To je logička činjenica.
5. 1. prosinca – časna Zrno izlazi iz bolnice kao stabilna i sama odlazi u policiju
Tri dana bila je u bolnici.
Da je postojala psihijatrijska indikacija – bolnica bi to vidjela.
Ona izlazi kao:
- stabilna,
- komunikativna,
- sposobna za razgovor,
- sposobna za formalno davanje izjave.
I što je najvažnije:
Samostalno odlazi u policijsku postaju i podnosi prijavu protiv NN počinitelja.
Time potvrđuje da ostaje pri svojoj priči.
To ruši tezu da je ona:
- dezorijentirana,
- nesvjesna,
- nestabilna,
- psihotična,
- suicidalna.
Sve to je nespojivo s činjenicom da je sama došla u policiju i potpisala prijavu.
6. Od žrtve do osumnjičene – u manje od jednog sata
Nakon što je podnijela prijavu:
- policija je upozorava da je lažna prijava kazneno djelo,
- policija navodi “nelogičnosti”,
- poziva se Hitna medicinska pomoć,
- liječnica Hitne procjenjuje da treba psihijatrijsko zbrinjavanje,
- časna je prevezena u psihijatrijsku bolnicu.
U policijskom priopćenju ne piše „psihijatrija“.
Pišu:
„odvezena u odgovarajuću ustanovu“.
To je obično izraz koji se koristi kada se želi izbjeći konkretan naziv ustanove.
Time se otvara novo pitanje:
Kako to da liječnici koji su je tri dana promatrali nisu vidjeli ništa, a policija je „primijetila“ psihijatrijski problem za manje od sata?
To je medicinski i kriminalistički neobjašnjivo.
7. 2. prosinca – policija objavljuje priopćenje koje u potpunosti prati narativ Teleskopa
Policija objavljuje:
- da je časna sama sebe ozlijedila,
- da je kupila nož,
- da je lažno prijavila napad.
U isto vrijeme Teleskop objavljuje:
„Policija potvrdila sve što je Teleskop objavio.” 3
Dakle:
Medij je znao ishod istrage dvije-tri faze unaprijed.
Prije policije.
Prije bolnice.
Prije javnosti.
To nije slučajno.
To je koordinirana medijska priprema javnosti.
8. Analitički zaključak – bez optuživanja, samo logika
Ne tvrdim:
- da postoji nalog,
- da postoji zavjera,
- da postoji politički dogovor.
Ali tvrdim, na temelju kriminalističke logike:
- Policija 28. 11. nije komunicirala kao da postoji napadač.
- Nije objavila opis osobe.
- Nije tragala za počiniteljem putem javnih medija.
- Nije izdala apel svjedocima.
- Nije naznačila mjesto događaja.
- Teleskop je javno znao sve što će policija reći – unaprijed.
- Časna je otpuštena iz bolnice kao stabilna.
- Samostalno je došla u policiju i podnijela prijavu.
- Odmah nakon toga završila je na psihijatriji.
- Službena verzija u potpunosti je preuzela rani Teleskopov narativ.
To ne dokazuje ništa nezakonito.
Ali jest:
- neuobičajeno,
- nelogično,
- institucionalno nepravilno,
- komunikacijski koordinirano,
- i potpuno suprotno standardnoj kriminalističkoj praksi.
I zato građani s pravom sumnjaju.
Jer povjerenje se gradi:
- transparentnošću,
- dosljednošću,
- i jednakošću postupanja.
A ne šutnjom i naknadnim uklapanjem priča.
Autor ne tvrdi postojanje nezakonite koordinacije ili političkog utjecaja, već samo ukazuje na kronološke i komunikacijske nepravilnosti koje objektivno proizlaze iz javno dostupnih informacija i službenih priopćenja.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
About the Author
Zašto! Zato što se boje sveopćih prosvjeda (čitaj; rušenja vladajućih).
Svatko tko želi, imalo analitićan, ovo je mogao već vidjeti unutar EU.
Za javnost rade “državne institucije”, a za državne institucije rade “tajne institucije”.
Nimalo ne sumnjam u konstrukciju.
Zar nevidite da Tomasevic i njegove pristase drze medije pa i policiju, a ta Ivana Kekin je specijalist psihijatrije ,mislim da je ona psihijatriju casnoj sredila