Zašto raste nepovjerenje u MUP: analiza slučajeva

Piše: Ivan Vohrić
Res Publica Post

Problem nije policija — problem je politika

Godinama se u Hrvatskoj stvara pogrešan dojam da je problem u policiji.
Da policajci nisu sposobni. Da sustav ne funkcionira jer “policija ne radi svoj posao”.

Istina je potpuno drugačija.

Policija radi unutar okvira koje definira politika.
Policajci su izvršitelji odluka — ne donositelji odluka.

Ako građani imaju dojam da sustav zataškava slučajeve, selektivno primjenjuje zakon ili štiti politički osjetljive osobe, onda se to ne može pripisati policajcima na terenu.

To je odgovornost političkog vrha MUP-a.

Ovaj tekst uspoređuje nekoliko ključnih slučajeva kako bi se pokazalo:

zašto raste nepovjerenje u sustav,
zašto se to nepovjerenje pogrešno usmjerava prema policiji,
te zašto je, u konačnici, lakše i poštenije promijeniti politički vrh nego stvarati razdor između građana i policije.

1. Slučaj Josipa Oršuša: 35 kaznenih djela — i ponovno sloboda

Osumnjičeni Josip Oršuš bio je prijavljen za više desetaka kaznenih djela.
Unatoč brojnim prijavama za prijetnje, nasilje i opasno ponašanje — nije mu određen istražni zatvor.

To nije odluka policije.

O tome odlučuju:

DORH,
sud,
te protokoli koji su pod snažnim utjecajem politike.

Rezultat?

Teško ubojstvo i pokušaj teškog ubojstva — tragedija koja se mogla spriječiti.

Ovaj slučaj jasno pokazuje da problem nije u policiji koja “nije ništa učinila”, nego u sustavu koji nije reagirao na vrijeme.

2. “Tokar” – poruka premijeru → ekspresni pritvor

Čovjek pošalje neprimjerenu poruku premijeru.
Sustav reagira brže nego ikad:

policija postupa odmah,
sud određuje pritvor.

Istovremeno, ljudi poput Josipa Oršuša s dugim kaznenim dosjeima šetaju slobodni.

Usporedba je brutalna:

35 kaznenih djela → sloboda
poruka u Messengeru → pritvor

Ovo je demonstracija selektivne primjene zakona, ne policijske samovolje.

Policija radi što joj se naloži — ali kriteriji nisu jednaki za sve.

3. Korčula: “Živio ćaća!” kao razlog za privođenje

Na javnom događaju muškarac viče politički slogan i drži papir s natpisom “Ćaća”.

Reakcija?

Odmah je priveden zbog “narušavanja javnog reda i mira”.

A Zakon o prekršajima i praksa Europskog suda za ljudska prava jasno kažu:

javne osobe moraju trpjeti višu razinu kritike
politički izrazi zaštićen su oblik govora

Ako se i ovakvi postupci događaju, to opet nije zato što policajac želi nekoga privesti, nego zato što se policajcu ostavlja minimalan manevar i jasna uputa “to je narušavanje reda”.

4. Split – policajac Ante Križan izboden devet puta od osobe koja nije smjela biti na slobodi

Psihički teško bolesna osoba, višestruko prijavljivana i procijenjena kao opasna, napala je i izbola policajca Antu Križana.

Ta osoba nije bila dugotrajno zadržana ni u psihijatrijskoj ustanovi ni u pritvoru — unatoč jasnim indikacijama da predstavlja opasnost.

Ovo nije propust policajca.

Ovo je propust sustava koji:

ne štiti policajce,
ne štiti građane,
ne primjenjuje jasne kriterije za opasnost.

5. Slučaj Mihaele Berak: prvo “samoubojstvo”, zatim ipak ubojstvo

U slučaju studentice Mihaele Berak u početku su se plasirale informacije o:

samoubojstvu,
nesretnom slučaju,

iako se kasnije pokazalo da je riječ o ubojstvu iz vatrenog oružja, a policijski službenik je pravomoćno osuđen.

Ministar je u javnosti tada govorio da “nije bilo zataškavanja”, ali prvotne informacije ipak nisu bile istinite.

Upravo takvi primjeri stvaraju jaz između javnosti i MUP-a.

Građani to pamte.

6. Zviždač sankcioniran — a kompromitirani službenik zaštićen

(Slučaj Josipa Ćelića)

Kad je policijski zviždač otkrio snimku visokog dužnosnika kako vozi 230 km/h,
nije sankcioniran prekršitelj — nego zviždač.

Takvi potezi:

uništavaju moral policije,
stvaraju kulturu straha,
ruše povjerenje građana.

7. Paralela sa slučajem s. Marije Zrno: selektivna transparentnost i nagli prekid medijskog interesa

Kada se dogodio slučaj s. Marije Zrno:

prvi dan policija nije izvještavala javnost,
mediji su informacije dobivali iz neslužbenih izvora,
zatim je jedan portal gotovo unaprijed najavljivao zaključke istrage,
nakon izjave ministra — mainstream mediji naglo prestaju pratiti slučaj.

U isto vrijeme:

Časna sestra Zrno, koja je tek bila otpuštena iz bolnice,
na temelju procjene policijskih službenika i hitne pomoći — završava na psihijatriji.

Ovaj slijed događaja razumljivo izaziva sumnju i pitanja.

8. Ključna zabluda: građani gube povjerenje u policiju — umjesto u osobe koje donose odluke

Sve navedeno vodi prema opasnom trendu:

nepovjerenje raste
frustracija raste
ali umjesto prema političkom vrhu, osjećaj se preusmjerava na policajce

To je nepravedno i opasno.

Policajci nisu ti koji donose odluke.
Politički vrh je taj koji stvara selektivne kriterije primjene zakona.

Ako se sutra dogode veliki prosvjedi — upravo će policajci biti ti koji će stajati između nezadovoljnog naroda i političara koji su stvorili taj kaos.