Prije nego što zaronimo dublje u analizu našeg društva i onih koji se nazivaju “domoljubnim” ljevičarima, nužno je izraziti iskrenu zahvalnost. Hvala Hrvatskoj policiji i svim djelatnicima Hitne medicinske službe. Kao i svakom pojedincu koji je svojim profesionalnim pristupom, požrtvovnošću i predanim radom tijekom koncerta Marka Perkovića Thompsona pokazao iznimnu razinu predanosti. Njihov besprijekoran rad na terenu, bez skrivenih motiva, zaslužuje naše najiskrenije čestitke i pohvale.
No, bilo bi objektivno i moralno da se ovaj profesionalizam nastavi. Očekujemo da nadležne institucije, u skladu sa svojim ovlastima i propisanim zakonima. Provedu istrage i podnesu adekvatne prijave protiv svih pojedinaca i glavnih urednika mainstream medija koji su svjesno širili dezinformacije, paniku i nemir među hrvatskim građanima. Nedopustivo je da se iznose prognoze o “mogućem broju mrtvih ili ubijenih”. Da se fabriciraju lažne i iskrivljene informacije. Te da se izriču ozbiljne optužbe prema Republici Hrvatskoj i Vladi, tvrdeći da su posjetitelji koncerta širili ustaštvo i fašizam. To su ozbiljne optužbe i klevete usmjerene protiv Hrvata i svih hrvatskih domoljuba koji su se u miru i dostojanstvu okupili na Thompsonovom koncertu.
Policija je zaista odradila ozbiljan, zahtjevan i težak posao – i to vrhunski. Svojim profesionalnim pristupom spriječili su moguće incidente u gradu. Snimili su pjevanje “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana” i protiv prekršitelja će, nadamo se, profesionalno provesti postupak. Vjerujemo da će jednako profesionalno postupiti i protiv onih glavnih urednika mainstream medija. Koji su danima širili nemir i strah svojim dezinformacijama o “mogućim žrtvama” na koncertu. S očitom namjerom stvaranja panike među ljudima.
Tko dijeli, a tko ujedinjuje?
Nažalost, moramo se osvrnuti i na ono što se čini kao rušenje prava građana i svih oblika demokracije. Ponekad pod utjecajem totalitarnog režima Aleksandra Vučića. Njegovi mainstream mediji iz “srbadije” i, što je još žalosnije, oni domaći u RH. Pod pokroviteljstvom prikrivenih “jugokomunističkih” vlasnika koji drže 80% raznih portala, digli su se na noge zbog koncerta Marka Perkovića Thompsona.
Ti su mediji prije, a i poslije koncerta, svjesno širili paniku i nemir među stanovnicima Srbije i Hrvatske. Strašeći ih “ustaštvom” i “povratkom fašizma na tlo Europe”. No, pritom su naši susjedi iz Srbije zaboravili na gorku istinu: oni su jedini u Europi koji su revidirali povijest, proglašavajući četnike – koljače i ubojice vlastitog naroda – antifašistima. Poznato je da su 90% četničkih vojvoda proglasili braniteljima i osloboditeljima. Upravo one koje su srpski antifašisti poslije 1945. osudili zbog masovnih zločina počinjenih nad vlastitim srpskim narodom. Revidirali su tako i najpoznatije, poput Draže Mihailovića, pa čak i njegovog izdajnika Nikolu Kalabića, koji ga je namjestio u suradnji s OZNA-om koja ga je uhapsila i osudila. O čemu pišu i K. Nikolić i B. Dimitrijević u biografiji generala Dragoljuba Draže Mihailovića (Beograd, 2011). Dvostruki standardi su, čini se, i dalje na snazi.
Dok Hrvati s koncerta navode sve dobre dojmove. Mojmira Pastorčić, čini se, zbraja one “mrtve građane” koji su trebali umrijeti prema njezinim proračunima. U ushićenju razočaranja, zaboravila je u svojoj novinarskoj karijeri navesti svu destrukciju ljevičara, pa tako i gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Destrukcija protiv jedinstva
Zanimljivo je promatrati ponašanje: Hrvati na koncertu Marka Perkovića Thompsona, za razliku od ljevičara i gradonačelnika, nisu trgali ograde. Upravo suprotno! Stotinjak ljevičara uspjelo je napraviti veći nered nego pola milijuna građana. Hrvata i ostalih zaljubljenika u domoljubne pjesme koje opisuju jedno povijesno razdoblje i patnju hrvatskog naroda.
Ovdje se jasno vidi kolika je destrukcija i agresivnost na ljevici u odnosu na civilizirano ponašanje ljudi na Thompsonovom koncertu u Zagrebu. Sjetimo se samo kada su stotine Zagrepčana pod vodstvom Tomislava Tomaševića srušile ogradu koju je čuvalo 50-ak zaštitara. Kada je Hoto grupa ogradila Varšavsku ulicu zbog radova na prilaznoj rampi podzemne garaže na Cvjetnom trgu. Ovi nam događaji zorno govore o “kućnom odgoju” i poimanju ljudskog ponašanja. Koje je u suprotnosti s demokracijom koju navodno promoviraju.
Zar se sada, danas i ubuduće, pozivajući se na njihove naslove “Zagreb pripada svima nama koji u njemu živimo”, nešto promijenilo? Ili Zagreb doista pripada samo Tomislavu Tomaševiću i njegovom uskom krugu?
Kako je moguće prihvatiti, u današnje vrijeme, njihove jugoslavenske zastave s petokrakom koje se usred Zagreba ponosno pokazuju, signalizirajući kojem svjetonazoru pripadaju? One iste zastave pod kojima je Jugoslavenska Narodna Armija ubijala hrvatski narod! Ona zastava i vođe koji su s vjekovnih ognjišta iselili Hrvate iz njihove vlastite domovine i proglasili teritorij RH nekakvom “srpskom krajinom”.
Kakve su to vrijednosti i usporedbe od strane ovih “domaćih” mainstream medija i “dnovinara” da hrvatske branitelje i građane RH uspoređuju s ustašama zbog pjevanja “Evo Zore Evo Dana Evo Jure i Bobana”? Pritom zaboravljaju da se radi o pjesmi pod kojom se hrvatski narod 1941., ali i 1991. godine, borio za svoju samostalnost i nezavisnost protiv tih istih “petokraka” koje gradonačelnik dopušta da se viju i dan danas po Zagrebu. I ne samo to, redovito je nazočan na svim skupovima “partizanskih vampira” koji još uvijek izjedaju ovo društvo svojim mržnjama prema svima koji ne misle njihovom glavom i tuguju za propalim totalitarnim strukturama u kojima su nesmetano mogli participirati i bogatiti se na račun petokrake.
Poruka za budućnost
Ovaj tekst je vapaj za jedinstvom. Za prestanak podjela koje nas slabe i čine ranjivima. Za razumijevanje da je Hrvatska dom svih nas, bez obzira na svjetonazor, ako nam je stalo do njezine budućnosti. Nije li vrijeme da zakopamo ratne sjekire prošlosti i okrenemo se izgradnji bolje Hrvatske za sve, temeljene na istini, poštovanju i slobodi za svakog pojedinca? Jer, samo u jedinstvu leži naša snaga i put prema boljem životu i razumijevanju.
Copyright © Ivan Vohrić iza svakog slova
About the Author
