Iz osobnih iskustava i dugogodišnjeg promatranja hrvatske političke scene, posebice njezine desne struje, nameće se jasan zaključak: hrvatska desnica suočava se s ozbiljnim izazovima u prilagodbi modernom vremenu i potrebama građana. Dok svijet napreduje, velik dio desnice ostaje zarobljen u ideologijama i retorici staroj i 75 godina, što koči njezin napredak i relevantnost. Uostalom, dok su naši djedovi oštrili handžare i ginuli za ideale, današnji “domoljubi” oštre jedino svoje profile na društvenim mrežama, lamentirajući o propasti dok im ruke stoje duboko u tuđim džepovima.
Razmišljanje koje se bazira na davno prošlim razdobljima, umjesto na suvremenim izazovima, stvara jaz između želja za “modernom desnicom” i stvarnosti. Paradoksalno, čak su i figure iz kontroverzne prošlosti, poput Vjekoslava Maksa Luburića, prepoznale potrebu za pomirenjem i učenjem na greškama, zagovarajući izgradnju budućnosti na novim temeljima. Ipak, dio današnje desnice, pozivajući se na povijesne korijene, namjerno minira takve inicijative, vukući društvo natrag. Očito je lakše živjeti od podjela i raspirivati mržnju, nego se suočiti s realnošću i graditi nešto konkretno. Jer, za to treba malo više od vikend-domoljublja i fejsbuk-ratovanja.
Kritika Aktualne Vlasti i Prijetnja Totalitarizmom
Trenutna politička situacija dodatno komplicira stvari. Kritike vladajućih politika Andreja Plenkovića često se percipiraju kao namjerne diverzije usmjerene na opstrukciju rada hrvatskih institucija. Postoji zabrinutost da bi dolazak takve, isključive desnice na vlast mogao gurnuti Hrvatsku u zonu totalitarizma, gdje je samo jedno mišljenje ispravno, a volja naroda, iskazana na izborima, zanemaruje se. Hrvatski branitelji borili su se za demokraciju i pravo naroda da sam bira svoje predstavnike. Sve diverzije na legalno izabranu vlast dolaze od onih koji programima i politikama nisu u stanju zadobiti povjerenje građana. Ironično, oni se tobože bore za slobodu, a ustvari bi je prvom prilikom ograničili svakome tko ne misli kao oni. Demokracija je super, sve dok se ne bira netko tko im se ne sviđa, zar ne?
Nespojiva Vanjska Politika i Domaći Neuspjeh
Dok premijer i predsjednik Republike Hrvatske pokazuju suzdržanost u komentiranju unutarnjih prilika drugih država, dio hrvatske desnice redovito bi “krojio politiku” u tuđim zemljama, dok istovremeno ne uspijeva učiniti ništa značajno za svoju. Ova usmjerenost na vanjske provokacije, umjesto na rješavanje domaćih problema, dodatno naglašava nedostatak fokusa i prioriteta. Naša desnica bi radije rješavala probleme u “tuđoj državi”, jer je valjda to lakše nego shvatiti zašto im birači okreću leđa u vlastitom dvorištu. Globalni strateg, a domaći amater – zvuči poznato, zar ne?
Ovakav pristup rezultira poraznim izbornim rezultatima. Nevjerojatno je kako naša desnica uspijeva postići izborne rezultate koji su toliko niski da bi se i termometar posramio. Valjda je to dokaz njihove “čvrste” dosljednosti… u neuspjehu. Dok desničarske stranke u drugim europskim zemljama bilježe uspjehe, hrvatska desnica ne uspijeva prijeći ni 2% izbornog praga, spustivši se daleko ispod potrebnih 4%. Time je postala “najveća sramota u Europi”, što ukazuje na duboke, sustavne probleme.
U Čemu Je Problem? Analiza i Potencijalna Rješenja
Problemi hrvatske desnice višestruki su i složeni. Temeljni uzroci leže u inerciji i nedostatku ideološke evolucije. Dok se društva razvijaju, a s njima i potrebe građana, desnica često ostaje zarobljena u povijesnim temama, umjesto da ponudi suvremena rješenja za ekonomske, socijalne i ekološke izazove. Nedostaje svježa ideološka platforma koja bi bila relevantna za 21. stoljeće.
Drugi ključni problem je fragmentacija i podjele. Umjesto ujedinjenja i stvaranja snažnog, koherentnog političkog bloka, prevladavaju osobni interesi i rivalstva. Mnoštvo manjih stranaka rasipa glasove i sprječava stvaranje ozbiljne političke snage.
Nadalje, nedostatak konkretnih programa i prevelik fokus na retoriku odbijaju birače. Umjesto detaljnih planova za poboljšanje gospodarstva, zdravstva ili obrazovanja, često se nude prazne parole i nacionalistička retorika. Birači su danas sve manje skloni podržavati stranke bez jasnog plana za budućnost.
Konačno, negativna percepcija i povezanost s ekstremizmom dodatno narušavaju ugled desnice. Incidenti koji uključuju govor mržnje ili glorificiranje kontroverznih figura odbijaju umjerene birače i štete cijelom političkom krilu. Uspjeh desnice u drugim europskim zemljama često je rezultat njihove sposobnosti da se pozicioniraju kao umjerene, konzervativne snage koje nude stabilnost i rješavaju konkretne probleme.
Vizija Budućnosti i Put Naprijed
Da bi hrvatska desnica postala relevantna i uspješna snaga, potrebne su korjenite promjene, usmjerene na budućnost – na onu Hrvatsku kakva će biti 2028. godine i dalje, kada mi stariji budemo u grobu, kako je to slikovito opisao Luburić. To je planski rad na dugi rok, koji zahtijeva:
Ideološku modernizaciju i fokus na budućnost
Umjesto isključivog oslanjanja na povijest, desnica se mora okrenuti suvremenim izazovima. To uključuje razvoj konkretnih politika za poboljšanje gospodarstva, digitalizaciju, zdravstveni sustav, obrazovanje i ekološku održivost. Treba naglasiti konzervativne vrijednosti poput obitelji i tradicije, ali ih interpretirati na način koji je kompatibilan s modernim društvom i njegovim potrebama.
Ujedinjenje i izgradnja snažnog bloka
Fragmentacija je slabost. Desne stranke moraju pronaći zajednički jezik i stvoriti širu koaliciju ili jedinstvenu stranku koja će moći parirati drugim političkim opcijama. To zahtijeva kompromis i odricanje od osobnih ambicija radi višeg cilja – jačanja desne opcije.
Razvoj konkretnih i transparentnih programa
Birači traže rješenja, ne samo kritike. Desnica mora predstaviti detaljne, provedive i transparentne programe u svim ključnim sektorima. Svaki prijedlog mora biti potkrijepljen analizom i jasnim objašnjenjem kako će se ostvariti i financirati.
Hrvatska desnica – odmak od ekstremizma i izgradnja umjerenog imidža
Da bi privukla šire biračko tijelo, desnica mora jasno osuditi sve oblike ekstremizma, govora mržnje i netolerancije. Potrebno je aktivno raditi na stvaranju imidža moderne, umjerene i odgovorne političke opcije koja poštuje demokratske vrijednosti i pluralizam mišljenja. Fokus bi trebao biti na domoljublju koje uključuje sve građane RH, bez obzira na njihova politička uvjerenja ili porijeklo.
Povezivanje s građanima i razumijevanje njihovih potreba
Političari moraju biti prisutni među ljudima, slušati njihove probleme i nuditi rješenja. To znači izlazak iz kruga istomišljenika i otvaranje prema dijalogu s različitim društvenim skupinama, uključujući mlade, poduzetnike, umirovljenike i obitelji.
Kao što je Luburić naglasio, u naša tradicionalna svojstva slobodoumnosti, borbenosti i duhovnog osvjedočenja, treba unijeti dozu racionalnosti, rada u ekipama, kolaboracije, kolektivne odgovornosti i kolektivne politike svijesti, što je Hrvatima često manjkalo. Samo tako se može izgraditi politička doktrina koja vrijedi u svim vremenima: uvijek sve bazirati na vjerskim zasadama, ufanju u Boga Stvoritelja, u svoj Hrvatski Narod, njegove vrline, snagu, razbor njegovih sinova i hrvatsko mišljenje. Ako se tako bude radilo, nikakva sila neće slomiti narod, koji će kao inteligentan i sposoban znati izabrati put koji neće tjerati na vlast jedne, a u šumu druge, nego na dijalog u Hrvatskom Državnom Saboru, gdje će se krojiti ideologije, zakoni, granice i prava građana Hrvatske.
Na nama, hrvatskim vojnicima – danas građanima posvećenim prosperitetu domovine – neka ostane da budemo, ne straničari i nosioci uzurpacije vlasti, nego sluge svoje Domovine na granici Hrvatske Države.
Živio Hrvatski Narod! Živjela Hrvatska Država!
Copyright © Ivan Vohrić iza svakog slova
About the Author
