Simbol dijaloga ili čovjek kompromisa bez uvjerenja?
Ime Borisa Miloševića javnosti se urezalo onoga dana kada je, kao potpredsjednik Vlade, prisustvovao obilježavanju Oluje u Kninu. Za jedne je taj čin bio hrabar korak prema pomirenju, za druge izdaja naroda.
U tom kontrastu već se očituje cijela njegova politička i osobna psihologija: trajna uloga posrednika, čovjeka koji nikada do kraja ne pripada ni jednima ni drugima.
Dosje: činjenice i kontradikcije
– Boris Milošević, rođen 1974. u Šibeniku, pripadnik srpske zajednice u Hrvatskoj.
– SDSS – politički uspon unutar stranke Milorada Pupovca, čime se vezao uz jednu od najkontroverznijih figura hrvatske politike.
– Potpredsjednik Vlade RH (2020.–2022.) – u mandatu Andreja Plenkovića postao simbol integracije manjina, ali i „žetončić” u očima kritičara.
– Kontradikcija – javno promicanje pomirenja i dijaloga, dok je istovremeno ostao čvrsto vezan uz politiku koja u medijima poput Novosti često širi retoriku podjela.
– Financijski navodi – Uskok je Miloševića, uz druge, sumnjičio zbog pogodovanja u dodjeli bespovratnih potpora poduzetnicima iz redova srpske nacionalne manjine.
– Navodno su potpore dijeljene mimo kriterija, što je izazvalo percepciju „klijentelizma”.
– Reakcija – Milošević je stavio mandat na raspolaganje Vladi i premijeru, uz tvrdnju da se uvijek borio za prava manjina u okviru zakona.
Analiza: između dijaloga i praznine
Psihološki portret Borisa Miloševića otkriva čovjeka koji više utjelovljuje simboliku nego što gradi sadržaj.
Njegova karijera oblikovana je kompromisima – svaki potez predstavlja pokušaj da zadovolji obje strane, ali upravo zato ne uspijeva ostaviti autentičan dojam.
Za jedne je „onaj Srbin koji je došao u Knin”, za druge „Pupovčev čovjek”. Njegov identitet oblikovan je izvana, kroz tuđe projekcije.
U rijetkim autentičnim istupima vidljiv je strah od konflikta i sklonost izbjegavanju jasnih stavova.
Optužbe za pogodovanje dodatno potkopavaju njegovu ulogu simboličkog medijatora. On, koji je trebao biti figura dijaloga, postao je i simbol političkih igara iza kulisa.
Književno gledano, Milošević je lik iz drame u kojoj su glavne uloge unaprijed dodijeljene drugima – a on ostaje sporedni lik koji nosi teret simbolike, ali i sumnje.
Presuda: portret Borisa Miloševića
Boris Milošević je psihološki portret čovjeka kompromisa.
Njegova snaga leži u spremnosti da sjedne za stol i preuzme ulogu „glasnika dijaloga”.
Njegova slabost leži u tome što iza te geste često ne stoji čvrsto uvjerenje, nego praznina sadržaja.
Za povijest će ostati zapamćen kao čovjek koji je stao u Knin, ali za književno-psihološku analizu ostaje pitanje:
je li bio simbol hrabrosti ili samo projekcija tuđih očekivanja – a danas i podsjetnik na tanku liniju između dijaloga i pogodovanja.
Copyright © Ivan Vohrić
About the Author
