Kako nastaje informacijski balon i zašto ljudi na društvenim mrežama sve rjeđe susreću mišljenja koja se ne slažu s njihovim stavovima? Treći dio serijala analizira ulogu algoritama, emocija i digitalnih navika.
SERIJAL: ZAŠTO LJUDI VJERUJU ONOME ŠTO ŽELE VJEROVATI (3/5)
Zašto sve rjeđe susrećemo mišljenja koja se ne slažu s našima
Informacijski balon jedan je od najupečatljivijih fenomena digitalnog doba društvenih mreža. Kada su se društvene mreže pojavile početkom 21. stoljeća, mnogi su vjerovali da će otvoriti novo doba javne rasprave. Ideja je bila jednostavna: ako ljudi iz različitih dijelova svijeta mogu slobodno razmjenjivati informacije, razumijevanje među društvima trebalo bi rasti. Internet je trebao postati golemi prostor slobodne komunikacije, u kojem će istina lakše izaći na vidjelo jer više neće postojati mali broj urednika koji odlučuju što će javnost čuti.
Dio te nade bio je opravdan. Informacije su doista postale dostupnije nego ikada prije. No istodobno se pojavio i neočekivani problem: umjesto jednog velikog javnog prostora rasprave, nastalo je mnoštvo odvojenih informacijskih svjetova.
Danas dvije osobe mogu živjeti u istoj državi, pratiti politiku, čitati vijesti i biti uvjerene da dobro razumiju događaje, a ipak imati potpuno različitu sliku stvarnosti. Razlog nije nužno u tome što jedna strana ima informacije, a druga ne. Razlog je često u tome što svaka osoba vidi samo dio informacija – onaj koji se uklapa u njezin digitalni balon.
Kako nastaje informacijski balon
Društvene mreže nisu neutralne knjižnice informacija. One su poslovni sustavi čiji je cilj zadržati korisnika što dulje na platformi. Vrijeme koje korisnik provede gledajući sadržaj izravno je povezano s prihodom od oglašavanja.
Kako bi postigle taj cilj, platforme koriste algoritme koji analiziraju ponašanje korisnika: na koje objave reagira, koje videozapise gleda do kraja, s kojim sadržajem dijeli emociju ili komentar. Na temelju tih podataka algoritam počinje predviđati kakav sadržaj će korisnika najviše zadržati.
Rezultat je jednostavan, ali snažan mehanizam: korisniku se sve češće prikazuje sadržaj sličan onome koji je već pokazao da voli.
S vremenom to stvara zatvoreni krug. Korisnik vidi sve više sadržaja koji potvrđuje njegove stavove, reagira na njega, a algoritam mu zatim nudi još više istog.
Informacijski balon i zatvoreni krug potvrde
Taj proces postupno stvara ono što mnogi istraživači opisuju kao informacijski balon – prostor u kojem osoba sve češće susreće informacije i mišljenja koja potvrđuju njezina postojeća uvjerenja, dok suprotne perspektive postaju sve rjeđe.
Fenomen informacijskog balona često se u istraživanjima objašnjava pomoću dvaju povezanih pojmova: filter bubble i echo chamber.
Filter bubble odnosi se na algoritamsko filtriranje sadržaja, pri čemu digitalne platforme korisniku sve češće prikazuju informacije slične onima koje je već pratio, pretraživao ili emocionalno podržao. Echo chamber, s druge strane, označava društveni proces u kojem ljudi spontano okupljaju oko sebe sugovornike, autore i izvore koji dijele ista ili slična uvjerenja.
Kada se ta dva procesa spoje, nastaje zatvoreni krug potvrde. Algoritmi nude sadržaj koji korisnik već prihvaća, a korisnik dodatno bira ljude i izvore koji potvrđuju njegov pogled na svijet. Posljedica je da suprotna mišljenja postupno nestaju iz njegova informacijskog prostora.
U takvom okruženju vlastiti stav počinje djelovati kao općeprihvaćena istina, dok druga strana sve češće izgleda nerazumno, zlonamjerno ili potpuno odvojeno od stvarnosti. Kada se osoba ipak susretne s drukčijim mišljenjem, ono često djeluje šokantno ili neprijateljski, upravo zato što je dugo vremena bila izložena samo jednoj interpretaciji događaja.
Zašto emocije hrane digitalni doseg
Još jedan važan element digitalnog prostora jest način na koji se sadržaj širi. Platforme ne procjenjuju nužno koliko je neka informacija točna. One procjenjuju koliko ljudi reagira na nju.
Sadržaj koji izaziva snažne emocije – bijes, strah, moralnu indignaciju ili oduševljenje – širi se mnogo brže od smirenih analiza. Emocionalna poruka potiče ljude da komentiraju, dijele i reagiraju. Svaka takva reakcija signal je algoritmu da je sadržaj zanimljiv velikom broju korisnika.
Tako nastaje paradoks: što je poruka jednostavnija i emocionalno snažnija, veća je vjerojatnost da će postati viralna.
Kompleksne analize, koje traže koncentraciju i promišljanje, rijetko postižu isti doseg.
Informacijski balon i paralelni svjetovi informacija
Posljedica svega toga jest fragmentacija javnog prostora. Umjesto jednog zajedničkog okvira informacija, društvo se dijeli na skupine koje prate različite izvore, različite komentatore i različite interpretacije događaja.
Svaka od tih skupina razvija vlastiti narativ o svijetu. Unutar tog narativa određeni autori postaju autoriteti, a drugi se percipiraju kao nepouzdani ili neprijateljski.
Kada dvije takve skupine pokušaju raspravljati o nekom političkom pitanju, one često ne polaze od istog skupa činjenica. One polaze iz dvaju različitih informacijskih svemira.
Zašto je suprotno mišljenje važno
U tradicionalnom javnom prostoru ljudi su češće dolazili u kontakt s različitim perspektivama. Novine, televizija i javne rasprave često su okupljale sugovornike s različitim stavovima.
Digitalni prostor omogućio je nešto drugo: svatko može izgraditi vlastiti informacijski ekosustav.
Na prvi pogled to izgleda kao sloboda izbora. Ali dugoročno može dovesti do sužavanja perspektive. Ako osoba čita samo autore koji potvrđuju njezine stavove, postupno gubi sposobnost razumijevanja drugačijeg pogleda na svijet.
Suprotno mišljenje ne mora nužno biti ispravno. Ali susret s njim često pomaže da vlastite ideje postanu preciznije, argumentiranije i realističnije.
Digitalna odgovornost u vremenu algoritama
U svijetu u kojem algoritmi oblikuju velik dio informacija koje vidimo, odgovornost za kritičko razmišljanje ne može se prepustiti samo tehnologiji. Ona ostaje na pojedincu.
To znači svjesno širiti vlastiti informacijski prostor:
- čitati različite izvore
- uspoređivati interpretacije
- razlikovati činjenice od komentara
- provjeravati informacije prije nego što ih dijelimo.
Takav pristup zahtijeva više vremena i truda, ali smanjuje opasnost da osoba postane zarobljenik vlastitog informacijskog balona.
Zaključak
Društvene mreže nisu same po sebi neprijatelj javne rasprave. One su alat koji može širiti znanje, ali i zablude. Njihov utjecaj ovisi o načinu na koji ih koristimo.
Najveći izazov digitalnog doba nije samo prepoznati lažnu informaciju, nego prepoznati ograničenja vlastite perspektive.
Jer ponekad najveći problem nije to što ljudi čitaju pogrešne informacije. Ponekad je problem to što ne vide ništa izvan vlastitog informacijskog balona.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.
About the Author
