Jure Francetić biografija: podrijetlo i djetinjstvo u Lici
Juraj (Jure) Francetić rođen je 3. srpnja 1912. u mjestu Prozor br. 229 kraj Otočca, u zaseoku Vivoze, u obitelji oca Jurja i majke Kate, rođene Žubrinić. Odrastao je u skromnim uvjetima ličke seljačke obitelji s još troje braće. Kao dijete iz ruralnog područja, često je sudjelovao u poljoprivrednim poslovima, ustajući rano ujutro kako bi pomogao ocu na obiteljskom gospodarstvu. Obitelj Francetić bila je poznata u lokalnoj zajednici, a otac Juraj slovio je kao seoski starješina.
Rano obrazovanje i studentski život
Pučku školu pohađao je u Otočcu, a gimnaziju do prvog polugodišta V. razreda u Senju, dok je drugo polugodište i šesti razred završio ponovno u Otočcu. Daljnje školovanje, prema dostupnim povijesnim izvorima, financirao mu je stric, državni činovnik, zbog čega se Francetić preselio u Križevce gdje je nastavio gimnaziju. Tamo je, prema nekim izvorima iz ustaške literature, na njega utjecao profesor povijesti u nacionalnom smislu. Maturirao je 24. lipnja 1931. godine, a na jesen iste godine upisao je Pravni fakultet u Zagrebu.
Kao student stanovao je na Pantovčaku 93., gdje je živio skromno, gotovo u siromaštvu. Na fakultetu se uključio u rad studentskih organizacija povezanih s hrvatskim nacionalizmom, koje su djelovale na zagrebačkom sveučilištu i provodile propagandu među omladinom. U to vrijeme, represija šestosiječanjskog režima dovela je do povećanog broja pristaša takvih organizacija. Francetić se pridružio Hrvatskoj pravaškoj republikanskoj omladini (HPRO).
Sudjelovanje u demonstracijama i politička aktivnost
Sudjelovao je u studentskim demonstracijama protiv diktature 6. ožujka 1932. na Sveučilištu, gdje su studenti izvjesili hrvatske zastave. Vođe demonstracija bili su Vlado Singer i Eugen Kvaternik, a sukobi s policijom trajali su pet sati. Prema svjedočanstvima, Francetić je tada izrazio nezadovoljstvo stranom vlašću nad Hrvatima.
Prema nalogu središnjice pravaške omladine, djelovao je kao agitator po selima oko Zagreba, držeći govore u gostionicama. Putovao je pješke zbog nedostatka sredstava, oslanjajući se na gostoprimstvo seljaka. Policija je pratila njegov rad, što je dovelo do njegovog prvog uhićenja nakon objave članka u “Vjesniku hrvatskih sveučilištaraca”, koji je zaplijenjen. U policijskom dosjeu opisan je njegov izgled: “Juraj Francetić, rođen 3. VII. 1912. u Otočcu, sin Juraja i Kate, rođ. Žubrinić, student prava, rkt, neoženjen. Lični opis: 179 cm visok, stas visok, kosa kestenjava, brk kestenjav i brije, obrve kestenjave i sraštene, lice duguljasto i koštunjavo, crnomanjastvo, oči zelene, čelo srednje, nos dugačak, ravan, usta srednja, zubi manjkavi”.
Nakon 14 dana zatvora pušten je, ali je 1. lipnja 1932. prijavljen Državnom sudu za zaštitu države u Beogradu zbog separatizma. Sudbeni stol u Zagrebu oslobodio ga je krivnje 21. listopada 1932. Međutim, osuđen je na izgon iz Zagreba, što mu je onemogućilo nastavak studija. Vratio se u Otočac.
Jure Francetić – Uhićenje i emigracija
U rujnu 1932. uhićen je povodom “Ličkog ustanka” (Velebitski ustanak), oružane akcije ustaških emigranata i domaćih pripadnika protiv jugoslavenskih vlasti. Pridružio se velebitskoj skupini i upoznao Rafaela Bobana. Nakon puštanja iz pritvora, odlučio je emigrirati u Italiju. Prije toga, bio je umiješan u “Senjsku aferu” preko prijatelja Josipa Milkovića, gdje je otkrivena pošiljka oružja iz Italije.
Prebjegao je preko granice 14. travnja 1933., a 24. travnja položio ustašku zakletvu u logoru Borgataro. Tamo se istaknuo zanimanjem za vojne vježbe, staloženošću i poslušnošću. Prema ustaškim izvorima, bio je stegovan i zainteresiran za vojnu znanost, postavši prvi ustaški dorojnik među mladim emigrantima. Promaknut je 18. travnja 1934. u dorojnika s činom od 1. svibnja 1934., te postao instruktor za rukovanje oružjem i predavanja.
Povratak u Hrvatsku i daljnja aktivnost
Nakon povratka u Otočac, obnovio je veze s ustaškim centrom u Mađarskoj i stvarao ćelije, primajući propagandni materijal. Bio je izložen nepovjerenju zbog povratka. Ustaške skupine u Otočcu povezane su s Gospićem, gdje su djelovali Danijel Crljen, Andrija Artuković i drugi.
Velebitski ustanak (Lički ustanak) iz rujna 1932. bio je oružana akcija protiv jugoslavenskog poretka, usmjerena na oslobađanje od srpske vlasti. Iako se opisuje kao vojni neuspjeh u nekim komunističkim izvorima, imao je politički odjek, buđenje ideje odvajanja od Kraljevine Jugoslavije. Međunarodni odjek prikazivao je Hrvate spremne na borbu protiv beogradskog režima. Prema dostupnim arhivskim materijalima, istina o ustanku dostupna je u arhivima Hrvatske i Srbije, ali interpretacije variraju ovisno o perspektivi.
List “Proleter” iz 28. prosinca 1932. objavio je podršku Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) ustaškom pokretu, stavljajući se na stranu ličkih i dalmatinskih seljaka. KPJ je prepoznala socijalno-ekonomske i nacionalne motive pokreta, ali upozorila na fašističke elemente unutar ustaša. Tri mjeseca kasnije, potvrdili su stavove i pozvali na pomoć nacionalno-revolucionarnom pokretu.
U zatvoru Lepoglava 1934. formirana je “Zajednica političkih osuđenika” između hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih i komunista, za zajedničku borbu protiv diktature. Neki su pripadnici prešli na drugu stranu, poput Šime Balena koji se pridružio komunistima, ili Milivoja Magdića koji se pridružio ustašama.
Poslije povratka, Francetić je postao važan član ustaške skupine u Otočcu, uključujući Delka Bogdanića, dr. Krunoslava Lokmera i druge. Sastajali su se u restoranu “Plitvice” i Hrvatskoj čitaonici, gdje je Francetić sudjelovao u kulturnim aktivnostima, glumeći u predstavama Mile Budaka. Na jednoj predstavi 1. siječnja 1941. održao je govor protiv srpske hegemonije i Banovine Hrvatske.
Uloga ustaškog pokreta u kontekstu vremena
Ustaški pokret djelovao je protiv centralističkog jugoslavenskog režima, koristeći radikalne metode zbog represije. Za režim su bili teroristi, dok su se sami vidjeli kao borci za neovisnost. Njihove akcije odgovarale su na represiju prema hrvatskom narodu, ali uključivale nasilje. Pokret je stekao simpatije među nekim članovima HSS-a i KPJ-a, koji su također protivili se diktaturi.
Uloga u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH)
Nakon proglašenja NDH 1941., Francetić se vratio i postao ustaški povjerenik za Bosnu i Hercegovinu. Djelovao je u Sarajevu na uspostavi vlasti, uključujući uhićenja i deportacije Srba i Židova. Prema sekundarnim povijesnim izvorima, optužen je za sudjelovanje u represivnim mjerama protiv civila, uključujući hapšenja i transport u logore poput Gospića. Zapovijedao je Crnom legijom (1. ustaški zdrug), poznatom po operacijama protiv partizana i četnika, ali i optuženoj za masovna ubojstva civila u istočnoj Bosni, poput pokolja u Prijedoru, Romaniji i Vlasenici. Međutim, za većinu tih optužbi nedostaju primarni dokazi (kao što su originalni dokumenti, ratni dnevnici ili sudski zapisi) koji bi izravno povezali Francetića s konkretnim zločinima, a tvrdnje se uglavnom temelje na sekundarnim interpretacijama (npr. knjige Jozo Tomasevicha i Marko Attile Hoarea), bez jasnih arhivskih referenci.
Sudjelovao je u operacijama poput Ozrenske, Romanije i Trio, gdje je Crna legija bila angažirana u antipartizanskim akcijama. Što se tiče Kozare (lipanj-srpanj 1942.), tvrdnje o njegovom sudjelovanju (osobnom ili preko dijela Legije) nisu potvrđene primarnim izvorima; dostupni sekundarni izvori (kao Wikipedija ili povijesni članci) ponavljaju te navode bez dokaza, a pretrage arhiva (npr. Hrvatski državni arhiv, Bundesarchiv) ne pružaju konkretne dokumente koji bi to potvrdili. Umjesto toga, Francetić je u kolovozu 1942. predao zapovjedništvo Legije pukovniku Ivanu Stipkoviću i prešao na ulogu zapovjednika stajaćih zdrugova Ustaške vojnice.
Unaprijeđen u pukovnika lipnja 1942., zapovijedao je stajaćim zdrugovima Ustaške vojnice. U sukobima s Talijanima zauzeo je Mostar, ali se povukao. Prema nekim nepotvrđenim izvorima, spriječio je odmazdu nad Srbima u Goraždu po naređenju Ante Pavelića. Općenito, povezan je s represijama i zločinima u Bosni, ali za većinu optužbi nedostaju neovisni primarni dokazi, a većina tvrdnji dolazi iz sekundarnih radova bez jasnih arhivskih referenci. Ovo naglašava potrebu za opreznim pristupom povijesnim tvrdnjama, gdje optužbe postoje, ali dokazi ostaju ograničeni na interpretacije, a ne na originalne dokumente.
Jure Francetić – Smrt i nasljeđe
Umro je 27. ili 28. prosinca 1942. od rana zadobivenih nakon pada aviona kod Slunja, gdje su ga zarobili partizani. Posmrtno je unaprijeđen i odlikovan.Prema nekim nepotvrđenim navodima, posvojio je srpsko dijete siroče Sretu Goračića, ali o tome nema pouzdanih povijesnih dokaza u dostupnim izvorima.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Izvori:
Odnos komunista i ustaša 1930-ih
en.wikipedia.org
tno.wiki.gg
Enciklopedijski izvori:
Hrvatska Wikipedija, Engleska Wikipedija, povijesne biografije.
Tadašnji list “Proleter” u izdanju 28. prosinca 1932. objavio je da i Komunistička partija podržava akciju te da se potpuno stavlja na stranu ustaša.
About the Author
Za nas Hrvate istina je nsjjace oruzje…
Informacija da bi to bila, mora biti točna i potpuna / sve drugo su poluinformacije i štetne su za običnog čovjeka / sviđa mi se ovakav način informiranja i podržavam ga
Sve pohvale za članak.Nikad dosta ovakve domoljubne hrane za dušu nas Hrvata.Bez obzira koliko mi kao pojedinci poznajemo lik i djelo viteza Jure,ovoliko iznesenih detalja svima na pravi način dopunjuje sliku o Juri Francetiću.Stoga još jednom hvala za članak i podrška da nastavite i pisanjem.
Lp
Pere
Hvala, Pere Smiljanić na potpori, oprostite na tako kasnom javljanju ali imao sam velikih problema, očito je da smetam nekome jer ga ili ih boli iznošenje istine, pa na sve podmukle načine me žele spriječiti u mojem poslu.
🍀
Puno hvala poštovani Ivane!
Hvala Vama g. Ilija što pratite ovu mrežnu stranicu
samo me zanima sudbina njegova sina jure-ante
Sudbina je jako žalosna, tražeći svoju biološku majku izgubio je život. Napisat ću nastavak priče, čim se oporavim od ovih svih zlodjela koja rade meni i mojoj obitelji.
Pozdrav Poštovani jako mi se svidjela vaša slika Jureta ako mi ju možete poslati na mail slika bi išla na majice koje bi putovale za Kanadu.
Hvala
ZDS
Istinom i Pravdom kontra Lažnje i Mržnje / pozdrav iz Osijeka@Nepokorenog grada na Dravi & Bog i Hrvati (BiH)