Često se u javnom prostoru susrećemo s teškim optužbama, onima koje nas bole i tjeraju da se pitamo: zašto nas nazivaju “fašistima” i “najgorim narodom u Europi”, unatoč svemu što smo prošli i postigli? Ovaj osjećaj nepravde i zapitanost “Dokle?” duboko prožima mnoge Hrvate. Nije lako slušati takve riječi u vlastitoj, mukotrpno stečenoj državi. No, umjesto da pognemo glave ili se upustimo u jalove svađe, vrijeme je da pronađemo dostojanstven odgovor – onaj koji će se temeljiti na istini i konkretnim djelima.
Zašto se optužbe pojavljuju i kako se postaviti?
Povijest je rijetko jednostavna. Svaki narod ima svoje izazove i tamne trenutke, ali problem nastaje kada se na Hrvatsku selektivno primjenjuju kriteriji i optužbe, zanemarujući stoljetnu obrambenu borbu za opstanak i slobodu. Ponekad je to posljedica nerazumijevanja, ponekad svjesne manipulacije, a ponekad prebacivanja vlastitih propusta na druge.
Kroz povijest, hrvatski je narod često bio u defenzivi, prisiljen braniti svoje ognjište i identitet od različitih tuđinskih vlasti. Tvrdnje da smo “napadajući” ili “otimački” ne stoje pred činjenicama koje svjedoče o našoj težnji za slobodom i obrambenom karakteru.
Suočeni s ovim izazovima, naš odgovor ne smije biti ni rezignacija ni agresija, već dostojanstvo i proaktivna gradnja.
Naša snaga u zajedništvu: Više od ideologija
Naša najveća snaga leži u sposobnosti da se ujedinimo kada je najteže. Iako nas svakodnevne političke rasprave dijele na “lijeve” i “desne”, sjetimo se trenutaka kada te razlike nestaju. Sjetimo se Domovinskog rata, kada su stotine tisuća srca kucale kao jedno. Nije se pitalo tko je koje ideologije ili odakle dolazi; postojala je samo jedna misao – obraniti Domovinu. Ta snaga zajedništva omogućila nam je stvaranje i obranu vlastite države. To je bio dokaz naše sposobnosti da se izdignemo iznad podjela kad je cilj dovoljno velik.
Isto tako, uspjesi hrvatske sportske reprezentacije svjedoče o istom. Kad “Vatreni” igraju, navijači različitih uvjerenja stoje jedni pored drugih, pjevaju iste pjesme i slave iste golove. To su trenuci kada ponos na Domovinu preplavi sve razlike, pokazujući da nas uistinu mnogo toga spaja. Ti primjeri nisu samo sjećanja; oni su podsjetnici na naš potencijal za jedinstvo koji moramo njegovati i u svakodnevnom životu.
Novi put: Gradimo budućnost na djelima i vrijednostima
Vrijeme je da se prestanemo baviti jalovim prepirkama i fokusiramo na ono što je zaista važno – izgradnju Hrvatske utemeljene na pravim vrijednostima. To znači:
- Poštenje i integritet u javnom životu: Od političara moramo zahtijevati beskompromisnu etiku. Politika mora postati služenje narodu, a ne sredstvo za osobnu korist ili bogaćenje uskog kruga ljudi.
- Odgovornost svakog pojedinca: Svatko od nas mora preuzeti odgovornost za svoje postupke. Kada se sustavno borimo protiv korupcije i klijentelizma, šaljemo jasnu poruku da cijenimo rad i pravednost.
- Solidarnost i empatija: Moramo se ponovno naučiti slušati jedni druge, razumjeti tuđe probleme i pomagati onima kojima je pomoć potrebna. Snaga društva mjeri se brigom za najslabije.
- Rad, znanje i izvrsnost: Samo marljivim radom, kontinuiranim učenjem i težnjom prema izvrsnosti u svim područjima možemo izgraditi državu koja će biti konkurentna, prosperitetna i ugodna za život.
Hrvatska podignute glave – HRVATSKA GLAVOM GORE
Prekidanje kruga podjela i nepravednih optužbi nije lak zadatak, ali je nužan. Umjesto da se pravdamo ili “pognute glave” slušamo uvrede, pozivam vas da podignemo glavu s dostojanstvom i ponosom. Neka naš odgovor bude izgradnja Hrvatske koja će biti primjer pravednosti, prosperiteta i jedinstva. Kada smo ujedinjeni oko zajedničkih ciljeva i kada živimo vrijednosti koje proklamiramo, tada će se sve laži raspršiti pred snagom naših djela.
Vrijeme je da se okrenemo jedni drugima, a ne jedni protiv drugih. Krenimo u gradnju Hrvatske kakvu svi zaslužujemo – pravednu, uspješnu i ponosnu.
Copyright © Ivan Vohrić iza svakog slova
About the Author
