Dok u Italiji gori svetište povezano sa svetim Carlom Acutisom, u Hrvatskoj vlada muk. Zašto katolička zemlja ne vidi kad plamen zahvati srce njezine vjere?
U večernjim satima 11. listopada 2025., plamen je zahvatio samostan Bernaga u mjestu La Valletta Brianza, nedaleko od Milana. U toj mirnoj lombardskoj dolini, gdje je sveti Carlo Acutis – simbol suvremene katoličke mladosti – primio svoju Prvu Pričest, izbio je požar koji je u nekoliko sati uništio gotovo cijelu zgradu.
Dvadeset i jedna redovnica klauzurnog reda Romite Ambrosiane evakuirane su iz gorućeg samostana; nitko nije izgubio život, ali je sveto mjesto ostalo razoreno. Krov je potpuno izgorio, unutarnje konstrukcije su kolabirale, a relikvije i sakralni predmeti spašeni su tek djelomično.
Talijanski mediji opisali su prizor kao „kostur od zidova“ – zidovi još stoje, ali duša mjesta pretvorila se u pepeo.
Što su o tome rekli hrvatski mediji? Ništa.
Unatoč snažnom odjeku u Italiji i međunarodnim agencijama – Rai News, Corriere della Sera, BBC, NDTV, Il Giorno – u hrvatskom javnom prostoru nije se pojavila nijedna vijest o požaru.
Ni redak, ni slika, ni kratka vijest.
U zemlji koja se ponosi svojim katoličkim identitetom, tragedija jednog samostana povezanog s novim svecem Crkve nije bila vrijedna objave.
Ta šutnja ne može se objasniti slučajnošću. Ona odražava dugotrajni obrazac medijskog selekcioniranja, u kojem katoličke teme, osobito one koje svjedoče o vjeri, duhovnosti i identitetu, ne prolaze kroz filter “vijesti od interesa”.
Nasljeđe cenzure i novi oblici šutnje
Hrvatski medijski prostor, i više od trideset godina nakon pada komunizma, i dalje nosi genetski kod jugoslavenskog modela kontrole informacija.
Sustav je promijenio oblik – nekada su zabrane bile političke, danas su kulturne.
Teme koje ne odgovaraju liberalnom, globalističkom narativu jednostavno – nestaju.
Kao da vjera ne postoji, kao da Crkva nije dio narodne povijesti, kao da su redovnici i redovnice samo sjene nekog davnog svijeta koji se ne uklapa u “napredak”.
Uredničke politike vode se logikom “tržišta” i “relevantnosti”, ali u stvarnosti one oblikuju kolektivnu amneziju: šutnju o vjeri, o mučeništvu, o svetosti.
Kad se katolička svetinja zapali – to nije vijest.
Kad netko iskrivi križ, oskvrne crkvu, razbije kip – to nije udarna tema.
No kad se pojavi i najmanji “skandal” koji se može pripisati Crkvi – to postaje naslovnica.
Medijska kolonizacija i ideološka selekcija
Danas hrvatski mediji većinom preuzimaju sadržaj iz istih zapadnih izvora – Reutersa, AFP-a, AP-a – koji i sami gotovo ne izvještavaju o religijskim temama osim kad ih mogu interpretirati politički.
Tako je požar u Bernagi postao vijest tek na nekoliko europskih portala i katoličkih agencija, dok su domaći mediji odabrali tišinu.
Ista ona tišina kojom se prešućuju napadi na crkve u Francuskoj, vandalizam u Njemačkoj, ili progon kršćana na Bliskom istoku.
Ta selektivna osjetljivost ima ime: ideološka kontrola percepcije.
I njezine korijene treba tražiti u istim strukturama koje su prije sedamdeset godina kontrolirale svaku riječ o vjeri – samo što su se danas preobukle u “neovisno novinarstvo”.
Dublje pitanje: duhovni požar Europe
Požar u Bernagi može se shvatiti i simbolički.
Dok plamen guta zidove stoljetnog samostana, drugi požar – duhovni, tihi, razorni – gori već desetljećima:
požar relativizma,
požar zaborava korijena,
požar šutnje o svetome.
Europa gubi smisao vlastitog identiteta. Hrvatska, iako formalno katolička, u toj šutnji sve više sudjeluje.
Jer nije dovoljno zvoniti na misi ako istodobno medijski svijet briše tragove Boga iz javnog prostora.
Zaključak
Požar u samostanu Bernaga nije samo tragedija za Italiju.
On je ogledalo cijelog zapadnog svijeta – svijeta koji više ne zna prepoznati što je sveto.
A hrvatska šutnja o tom događaju nije tek novinarski propust.
To je duhovna dijagnoza.
Jer kad katolički narod ne vidi, ne čuje i ne progovori –
onda ne gori samo samostan.
Gori savjest jednog naroda.
Autor: Ivan Vohrić
#Bernaga #CarloAcutis #KatoličkaEuropa #MedijskaCenzura #SkrivenaPovijest #DuhovnaBorba