1/6 – Od privatizacije do EU fondova: ista elita, novi novac
Tranzicija se dogodila – ali nije promijenila nositelje moći, nego kanale financiranja.
Ovo je serijal od šest poglavlja o tome zašto se u Hrvatskoj, unatoč velikom novcu i stalnim “reformama”, stvarna promjena često ne osjeti. Teza je jednostavna: problem nije samo u imenima, nego u mehanizmu – u odvajanju moći od odgovornosti.
Autor: Ivan Vohrić
Krećemo od privatizacije i dolazimo do EU fondova, “legalnih gubitaka” javnog novca, porijekla imovine i iluzije izbora. Svako poglavlje izlazi dnevno, kao dio iste priče: kako sustav opstaje, reproducira elitu i zašto posljedice izostaju.
Postoji rašireno uvjerenje da je Hrvatska “propustila tranziciju”. Preciznije bi bilo reći: tranzicija se dogodila, ali nije promijenila nositelje moći – promijenila je kanale financiranja iste mreže.
Privatizacija 1990-ih i EU fondovi danas nisu suprotnosti, nego dvije faze istog procesa: kontinuiteta moći uz prilagodbu okolnostima. Razlika je u formi, ne u suštini. Ova analiza pokazuje kako se EU fondovi i privatizacija u Hrvatskoj mogu promatrati kao dvije faze istog obrasca.
Privatizacija: brzina kao opravdanje
Privatizacija 1990-ih odvijala se u izvanrednim okolnostima: rat, raspad institucija, nedostatak kapitala i iskustva. U takvom ambijentu nastao je model u kojem država nije bila neutralni regulator, nego aktivni sudionik u odabiru pobjednika.
Vlasništvo se prenosilo brzo, često netransparentno, uz minimalan nadzor i maksimalnu političku diskreciju. Pravna čistoća bila je sekundarna; ključna valuta bile su politička lojalnost i sposobnost da se “iznese projekt”.
Taj model nije proizveo samo bogate pojedince. Proizveo je način razmišljanja: ideju da se uspjeh ne mjeri tržišnom učinkovitošću, nego blizinom izvoru odlučivanja.
EU fondovi: procedura umjesto odgovornosti
Ulaskom u Europsku uniju očekivalo se da će se taj obrazac prekinuti. U praksi se dogodilo suprotno: mehanizam je ostao isti, samo je postao sofisticiraniji.
EU fondovi temelje se na proceduri: natječaji, bodovanje, indikatori, revizije. Na papiru – sustav koji jamči pravednost. U praksi – sustav koji se savršeno uklapa u već postojeće mreže.
Projekte danas ne dobiva nužno onaj s najboljom idejom, nego onaj koji ima:
- administrativni kapacitet
- razumije pravila i njihova “fleksibilna tumačenja”
- iskustvo i reference (čitaj: već je bio unutra)
Mali, neovisni i novi akteri formalno imaju pristup, ali realno teže prolaze jer sustav nagrađuje kontinuitet i sigurnost, a ne rizik i inovaciju.
Ista logika, druga ambalaža
Privatizacija i EU fondovi dijele nekoliko ključnih značajki:
- Novac dolazi “odozgo”
Nekad iz državne imovine, danas iz europskog proračuna. - Odlučivanje je lokalno, odgovornost difuzna
Kad projekt uspije – svi su zaslužni. Kad propadne – krive su “okolnosti”. - Rizik je socijaliziran
Gubitke snose država ili EU. Dobit (kad postoji) ostaje privatna. - Elita se reproducira
Ista imena, iste tvrtke, isti posrednici – samo novi projekti i nova ambalaža.
Zato EU fondovi u Hrvatskoj često ne mijenjaju strukturu moći. Oni je stabiliziraju.
Zašto EU to tolerira?
Europska unija nije politička zajednica s jedinstvenom voljom, nego složen sustav koji mora funkcionirati u desecima različitih institucionalnih kultura. Primarno je dizajnirana za provjeru proceduralne i financijske urednosti, dok smisao i razvojni smjer u velikoj mjeri ostavlja državi članici.
Problem nastaje kad država proceduru zamijeni razvojem, a fondove politikom stabilnosti.
Zaključak: EU fondovi i privatizacija u Hrvatskoj
Hrvatska nije zemlja bez prilika. Ona je zemlja u kojoj se prilike prečesto dodjeljuju istima. Privatizacija je stvorila elitu, EU fondovi su je refinancirali.
Promijenio se jezik, promijenili su se obrasci izvještavanja, ali nije se promijenilo temeljno pitanje: tko odlučuje i tko snosi posljedice.
Dok se to pitanje ne otvori, svaka nova financijska injekcija – domaća ili europska – bit će još jedna epizoda iste priče.
To nije priča o tranziciji.
To je priča o kontinuitetu.
Sutra u serijalu (2/6): Čačić i Todorić: dva modela iste države.
Serijal izlazi svaki dan – ukupno 6 poglavlja.
Sva prva pridržana © Ivan Vohrić / Res Publica Post
About the Author
