Kriza savjesti u društvu postaje vidljiva i u naizgled običnim vijestima, osobito onda kada iz jedne objave nastanu osjećaj nepravde, podjele i međusobne optužbe.
Urednička bilješka: Povod ovom tekstu nije sama vijest, nego način na koji se iz jedne medijske objave rađaju osjećaj nepravde, podjele i međusobno optuživanje. Upravo zato ovaj tekst pripada rubrici Kriza savjesti — prostoru u kojem promišljamo kakvo društvo postajemo i kakvi ljudi pritom ostajemo.
Kriza savjesti u društvu danas se ne očituje samo u velikim političkim odlukama ili povijesnim prijelomnicama, nego sve češće u svakodnevnim reakcijama na naizgled obične vijesti.
Upravo jedna takva vijest – medijski prikaz dolaska poznatog oca na vojnu prisegu svoje kćeri – bila je dovoljan povod da se ponovno otvori pitanje koje sve češće određuje našu stvarnost: živimo li u društvu jednakih ili u društvu percepcije nejednakosti?
Ne zato što se dogodilo nešto izvanredno.
Nego zato što je pažnja bila usmjerena na jednu osobu, dok su drugi ostali izvan fokusa.
Od vijesti do dojma: gdje počinje problem
U suvremenom medijskom prostoru više ne reagiramo primarno na činjenice, nego na dojam koji iz njih proizlazi.
A dojam je u ovom slučaju bio jednostavan:
netko je viđen – a drugi nisu.
Na istoj prisezi stajali su i drugi roditelji, druga djeca i drugi mladi ljudi koji su napravili isti korak. No oni nisu postali dio priče.
I to je bilo dovoljno.
Dovoljno da se postavi pitanje:
jesmo li svi jednaki?
Lavina reakcija: kada percepcija postane stvarnost
U svega nekoliko sati, komentari su pokazali koliko brzo društvo prelazi iz promatranja u prosuđivanje.
Pitanja su se pretvorila u optužbe.
Optužbe u ogorčenost.
A ogorčenost u međusobno suprotstavljanje.
Ljudi koji se ne poznaju počinju jedni u drugima vidjeti protivnike.
Ne zato što se nešto stvarno dogodilo.
Nego zato što je stvoren osjećaj da se dogodilo.
Ovakve reakcije pokazuju koliko je kriza savjesti u društvu postala svakodnevna pojava.
Uloga medija: između pažnje i odgovornosti
Mediji u takvim situacijama djeluju prema logici vremena u kojem živimo.
Objavljuju ono što će privući pažnju.
Jer od pažnje – i klikova – žive.
Poznata imena prirodno dobivaju više prostora.
To nije nova pojava, niti je skrivena.
Ali problem ne nastaje u samom odabiru vijesti.
Problem nastaje u učinku koji taj odabir proizvodi.
Odgovornost društva: kako čitamo ono što vidimo
Nakon objave, odgovornost više nije samo na medijima.
Ona prelazi na nas.
Na način na koji čitamo.
Na brzinu kojom donosimo zaključke.
Na spremnost da iz jedne slike izvučemo sud o cijelom društvu.
Možda najveći problem nije u tome što su neki vidljivi, a drugi nisu.
Možda je problem u tome što smo postali spremni jedni druge promatrati kroz prizmu nepravde i sumnje.
Kriza savjesti: kada društvo počne tražiti podjele
Kada u svakom događaju prvo tražimo razlog za ogorčenost, tada više ne govorimo o vijestima.
Tada govorimo o stanju društva.
Društvo koje u svemu vidi podjelu, s vremenom počinje živjeti u podjeli.
A podjela, jednom kada se ustali, postaje način razmišljanja.
Zato ovo nije priča o jednoj obitelji.
Niti o jednoj djevojci.
Niti o jednom događaju.
Ovo je priča o nama.
Zaključno: gdje počinje stvarna promjena
Kriza savjesti ne nastaje u trenutku kada mediji nešto objave.
Ona počinje onda kada izgubimo sposobnost da to razumijemo bez ogorčenosti, bez brzih osuda i bez potrebe da u svemu tražimo razlog za podjelu.
Jer pitanje koje ostaje nije što se dogodilo.
Pitanje je:
što to govori o nama i kakvo društvo postajemo?
Autorska napomena
Ovaj tekst ne traži krivce, nego razumijevanje.
Jer društvo se ne mijenja kada pronađe koga optužiti, nego kada pronađe snagu da preispita vlastite reakcije.
Ako u svakoj vijesti prvo tražimo razlog za podjelu, tada problem više nije u onome što gledamo — nego u načinu na koji gledamo.
Više tekstova iz serijala dostupno je u rubrici: Kriza savjesti (link)
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.