Zaštita od požara u Hrvatskoj danas više ne ovisi samo o vatrogascima, vozilima i Canadairima. AI kamere već nadziru hrvatske šume, Civilna zaštita govori o dronovima, senzorima i umjetnoj inteligenciji, a Hrvatska ima jednu od najiskusnijih protupožarnih zračnih jedinica u Europi. Tehnologija, znanje i ljudi postoje. Nedostaje još jedan korak: povezati sve to u nacionalni sustav koji požar rano otkriva, vatrogascima daje prednost, a policiji u slučaju namjernog paljenja ostavlja trag.
Požar u prvoj minuti uglavnom nije vatrena stihija koju poslije gledamo na televiziji.
To može biti malo žarište uz cestu.
Nekoliko metara suhe trave.
Tanak stup dima.
Automobil koji se udaljava.
Čovjek koji slučajno prolazi možda će ga primijetiti.
A možda neće.
Dvadeset ili trideset minuta poslije isti požar može zahvatiti hektare šume, ugroziti kuće, turiste, lokalno stanovništvo i vatrogasce koji ulaze u prostor iz kojeg drugi ljudi pokušavaju pobjeći.
Zato možda najvažnije pitanje protupožarne zaštite nije:
koliko brzo možemo ugasiti veliki požar?
Nego:
koliko brzo možemo otkriti mali požar prije nego što postane veliki?
Jedna registracija može promijeniti cijelu istragu
Nedavna istraga deset podmetnutih požara na zadarskom području pokazuje koliko još uvijek možemo ovisiti o slučajnosti i prisebnosti pojedinca.
Dnevnik Nove TV prenio je svjedočenje žene koja je na ulazu u Škabrnju primijetila otvoreni plamen dvadesetak metara od ceste. Zaustavila se, krenula gasiti vatru i prema njezinu iskazu ondje vidjela muškarca koji se nakon susreta udaljio prema automobilu.
Zapamtila je registracijsku oznaku vozila i pozvala policiju.
U vozilu su, prema tom svjedočenju, bile još tri osobe. Policija je vozilo poslije locirala, a četiri osobe završile su na kriminalističkom istraživanju.
O odgovornosti tih osoba odlučivat će dokazi, istraga i eventualno sudski postupak.
Ali za temu ovog članka važnije je nešto drugo.
Što bi se dogodilo da žena nije prošla tom cestom?
Što da nije vidjela plamen?
Što da nije zapamtila registraciju?
Što da je požar primijetila petnaest minuta kasnije?
Sigurnosni sustav države ne bi se smio temeljiti na nadi da će se u pravom trenutku na pravom mjestu pojaviti dovoljno priseban građanin.
Tehnologija postoji upravo zato da smanji ovisnost o sreći.
Zaštita od požara u Hrvatskoj već uključuje 220 kamera
Kada govorimo o kamerama i umjetnoj inteligenciji za rano otkrivanje požara, ne predlažemo znanstvenu fantastiku.
Hrvatska to već koristi.
Prema Godišnjem izvješću Hrvatskih šuma za 2025. godinu, sustav videonadzora protupožarne zaštite obuhvaća 220 kamera na 110 lokacija u devet hrvatskih županija.
Sustav se prvenstveno razvijao u Dalmaciji, Primorju i Istri, ali se širi prema Lici, Karlovačkoj županiji i istočnoj Slavoniji.
Dakle, Hrvatska već ima jezgru sustava.
Ono što predlažemo nije rušenje postojećeg sustava i gradnja nečega novoga.
Naprotiv.
Treba proširiti ono što već postoji i funkcionira.
Umjetna inteligencija već traži dim umjesto čovjeka
OIV Fire Detect AI koristi panoramske HD kamere koje pokrivaju 360 stupnjeva prostora te softver umjetne inteligencije za automatsku detekciju dima danju i vatre noću.
Prema podacima OIV-a, u automatskom načinu sustav može detektirati požar na udaljenosti do približno 10 kilometara, dok operater u ručnom načinu može nadzirati prostor i do približno 25 kilometara udaljenosti. Sustav radi 24 sata dnevno.
To je ogromna prednost.
Čovjek se umara.
Može gledati u pogrešnom smjeru.
Može previdjeti tanki stup dima.
Računalni sustav može neprekidno analizirati sliku.
Naravno, umjetna inteligencija također može pogriješiti. Zato ona ne zamjenjuje operatera niti vatrogasca.
Ona mu govori:
„Pogledaj ovamo – nešto se događa.“
A upravo su prve minute često najvrjednije minute cijele protupožarne akcije.
FIRESTOP pokazuje da se sustav može širiti bez astronomskih troškova
Hrvatske šume od travnja 2024. provode projekt FIRESTOP – Videonadzor i rano otkrivanje šumskih požara.
Vrijednost projekta iznosi približno 3,25 milijuna eura, od čega je oko 2,24 milijuna eura osigurano iz bespovratnih sredstava Europske unije.
Projektom se predviđa dodatnih 82 kamere na 41 lokaciji, a sustavom će biti obuhvaćeno 95.488 hektara državnih šuma.
Posebno je zanimljiv još jedan podatak: projekt predviđa pohranu podataka najmanje 168 sati – sedam dana.
Zašto je taj podatak važan?
Zato što pokazuje da sustav ne mora služiti samo otkrivanju požara.
Kada postoji sumnja da je požar namjerno izazvan, snimka može postati vrijedan trag.
PRIJEDLOG 1: AI kamerama pokriti sva područja najvećeg rizika
Prvi korak trebao bi biti izrada nacionalne karte požarnog rizika i definiranje područja koja bi u sljedećih nekoliko godina morala biti pokrivena kamerama bez „slijepih zona“.
Prioritet bi imali:
područja čestih požara, otoci, dalmatinsko zaleđe, veliki šumski kompleksi, turistički izložena područja, teško pristupačni tereni te lokacije na kojima bi veliki požar mogao ugroziti naselja.
Ne treba postaviti kameru iza svakog stabla.
Treba pametno odabrati položaje na kojima jedna kamera može pokriti desetke četvornih kilometara.
Hrvatska već ima tehnologiju.
Treba joj dati nacionalni opseg.
PRIJEDLOG 2: kamere na kritičnim prilazima – ne radi praćenja građana, nego radi tragova nakon događaja
Druga razina sustava trebala bi biti drugačija od kamera koje gledaju šumu.
Na kritičnim cestovnim prilazima posebno ugroženim područjima opravdano je razmotriti ciljane kamere koje bi omogućile rekonstrukciju prometa neposredno prije nastanka požara.
Zamislimo jednostavan primjer.
Požar je prvi put registriran u 21:43.
Na području postoji samo nekoliko cestovnih prilaza.
Policija može provjeriti promet između 21:15 i 22:00.
Jedan automobil dolazi prema području u 21:29.
Vraća se u 21:46.
Dokazuje li to da je vozač palitelj?
Ne.
Ali policija više ne počinje istragu od praznog papira.
Ima podatak koji može provjeriti.
Agencija za zaštitu osobnih podataka navodi da je praćenje javnih površina videonadzorom dopušteno tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i javnim službama kada je to propisano zakonom, nužno za njihove poslove ili potrebno radi zaštite života, zdravlja ljudi i imovine. AZOP također navodi da nadležna državna tijela u okviru svojeg djelokruga mogu pristupiti relevantnim snimkama, primjerice radi istrage kaznenog djela.
Dakle, ni pravni okvir nije nepremostiva prepreka.
Ali pravila moraju biti jasna.
Snimati događaj – ne graditi dosjee o građanima
Ovdje treba napraviti važnu razliku.
Res Publica Post ne predlaže sustav koji će godinama bilježiti kamo se svaki građanin Hrvatske kreće.
Niti predlažemo automatsko stvaranje profila ljudi koji prolaze javnom cestom.
Predlažemo sustav kojem je svrha zaštita života, imovine i prirode.
Snimka se čuva razumno i zakonski određeno vrijeme.
Ako se ništa nije dogodilo – briše se.
Ako je sustav registrirao požar – relevantni dio snimke automatski se osigurava od brisanja.
Primjerice:
požarni alarm u 21:43 → sustav čuva relevantno razdoblje prije i poslije alarma → policija mu može pristupiti ako postoji razlog za istragu.
Takav model značajno je različit od nekontroliranog praćenja stanovništva.
PRIJEDLOG 3: profesionalni regionalni timovi s dronovima i termalnim kamerama
Ne treba svaki policajac imati dron.
Ne treba možda ni svaka mala policijska postaja imati vlastitu profesionalnu bespilotnu letjelicu.
Ali svaka policijska uprava ili odgovarajuća regionalna cjelina trebala bi imati pristup profesionalnom timu koji može biti operativan 24 sata dnevno.
Takav bi tim imao optičke i termalne dronove, educirane operatore, pričuvne baterije, mobilno vozilo i opremu za prijenos slike u stvarnom vremenu.
Dron može za nekoliko minuta doći iznad područja do kojega se vatrogasac ili policajac probija znatno dulje.
Može pronaći novo žarište.
Može pregledati nepristupačan teren.
Može pokazati smjer širenja požara.
Može pomoći pri potrazi za ljudima.
A nakon požara može pomoći pri dokumentiranju opožarene površine i mjesta nastanka.
Hrvatska vojska bespilotne sustave već je koristila za protupožarna izviđanja. Primjerice, MORH je 2021. bilježio angažiranje sustava Orbiter 3 upravo za protupožarna izviđanja i snimanje opožarenih površina.
Civilna zaštita 2026. govori gotovo istim jezikom
Ono što je posebno zanimljivo jest da ovo više nije samo prijedlog jednog portala.
Ravnateljstvo civilne zaštite 2026. objavilo je Smjernice o održivim novim tehnologijama u upravljanju rizicima od katastrofa.
U njima se razmatraju upravo tehnologije o kojima govorimo: bespilotni sustavi, umjetna inteligencija, IoT senzori, prikupljanje i analiza podataka te suvremena tehnologija koja operativnim službama omogućuje bolju situacijsku sliku i donošenje odluka.
Dakle:
država je već prepoznala tehnološki smjer.
Sada je pitanje koliko brzo će ga pretvoriti u široko dostupan operativni kapacitet.
PRIJEDLOG 4: jeftiniji senzori između velikih kamera
Nije svako područje pogodno za veliku panoramsku kameru.
Tu svoju ulogu mogu imati IoT senzori.
Ovisno o lokaciji i tehničkoj izvedivosti, sustav može kombinirati podatke o temperaturi, vlazi, vremenskim prilikama i drugim promjenama u okolišu.
Jedan senzor možda neće dati odgovor.
Ali kombinacija senzora, kamere, meteoroloških podataka i algoritma može upozoriti operativni centar da se na određenom području događa nešto neuobičajeno.
Budućnost zaštite od požara vjerojatno neće biti jedan savršeni uređaj.
Bit će to mreža različitih uređaja koji međusobno razmjenjuju podatke.
PRIJEDLOG 5: jedna operativna slika za vatrogasca, policajca i Civilnu zaštitu
Danas problem često nije u tome da država nema podatke.
Problem je što različite službe imaju različite podatke.
Vatrogasci imaju jedan sustav.
Policija drugi.
Meteorološki podaci dolaze s trećeg mjesta.
Kamera pripada četvrtom sustavu.
Dron petom.
U ozbiljnom događaju odgovorne službe trebale bi imati zajedničku operativnu sliku.
Na jednoj karti trebalo bi biti moguće vidjeti:
mjesto prvog požarnog alarma, slike kamera, meteorološke uvjete, smjer vjetra, položaj vatrogasnih snaga, protupožarne prometnice, slike dronova i nova žarišta.
Svaka služba zadržava svoje zakonske ovlasti.
Ali podatak koji može spasiti ljudski život ne bi trebao satima putovati između institucija.
PRIJEDLOG 6: nijedna kamera ne može zamijeniti cestu do požara
Kada govorimo o umjetnoj inteligenciji, dronovima i senzorima, lako je zaboraviti staru i vrlo jednostavnu činjenicu:
vatrogasac mora moći doći do požara.
Hrvatske šume su tijekom 2025. izgradile 50,08 kilometara novih protupožarnih putova, dok je na postojećoj infrastrukturi održavano 820,04 kilometra.
To mora ostati jednako važan dio sustava.
Najbolja kamera na svijetu malo vrijedi ako vatrogasno vozilo sat vremena traži put do žarišta.
Idealni sustav zato izgleda ovako:
kamera rano otkriva požar,
operativni centar određuje lokaciju,
dron potvrđuje stanje,
vatrogasac dobiva najbrži pristupni pravac,
a zračne snage interveniraju tamo gdje zemaljske snage ne mogu dovoljno brzo djelovati.
I tu dolazimo do Canadaira
Hrvatska ima dugu obalu, velik broj otoka, krški teren i ogromna područja kojima teška vatrogasna vozila ne mogu brzo pristupiti.
Zato Canadair za Hrvatsku nije luksuz.
On je strateški alat.
Prema službenoj kronologiji MORH-a, Hrvatska je prvi CL-415 nabavila 1996., drugi 1999., treći 2000., četvrti 2002., peti 2009., a šesti 2010. godine.
Hrvatska raspolaže flotom od šest CL-415, ali broj zrakoplova koje država posjeduje i broj zrakoplova koji u svakom trenutku mogu poletjeti nisu ista stvar.
Za protupožarnu sezonu 2026. MORH predviđa angažiranje do pet Canadaira CL-415 i do šest Air Tractora AT-802 A/F.
To je važna razlika.
Zrakoplov može biti na redovnom održavanju.
Može biti privremeno neispravan.
Mogu nedostajati određeni rezervni dijelovi.
Potrebne su posade.
Potrebni su tehničari.
Zato ozbiljna protupožarna politika ne smije brojati samo koliko aviona piše u inventaru.
Treba pitati:
koliko ih možemo poslati u zrak kada istodobno gore tri velika požarišta?
Dva nova Canadaira koštaju 105 milijuna eura – i financira ih Europska unija
Hrvatska je 2024. uključena u zajedničku europsku nabavu novog modela DHC-515, nasljednika CL-415.
MUP je objavio da dva nova zrakoplova za Hrvatsku vrijede 105 milijuna eura, odnosno približno 52,5 milijuna po zrakoplovu, te da se nabava financira 100 posto europskim sredstvima kroz rescEU. Više od sedam milijuna eura rezervnih dijelova također je predviđeno za stopostotno europsko financiranje.
U ožujku 2026. proizvođač De Havilland Canada naveo je da proizvodi 22 Canadaira 515 za europske kupce, među kojima je i Hrvatska.
To pokazuje još nešto:
Canadair se ne kupuje kada požar počne.
Ne kupuje se čak ni godinu prije nego što zatreba.
Proizvodni kapaciteti ograničeni su, potražnja je velika, a nabava traje godinama.
Zato država mora razmišljati desetljeće unaprijed.
PRIJEDLOG 7: trajni program obnove i jačanja protupožarne zračne flote
Res Publica Post zato predlaže da Hrvatska nakon dolaska dva nova DHC-515 ne zaključi da je problem zauvijek riješen.
Potrebna je dugoročna politika obnove protupožarne zračne flote.
To ne znači kupiti avion svake godine bez obzira na potrebe.
Takav pristup bio bi financijski i organizacijski neozbiljan, a proizvodni kapaciteti možda ga ne bi ni omogućavali.
Ali znači definirati kakvu flotu Hrvatska želi imati 2030., 2035. i 2040. godine.
Ako analiza pokaže da nam je potrebno više zrakoplova, narudžbe treba planirati unaprijed – primjerice u pravilnim višegodišnjim ciklusima, pojedinačno ili u paketima od po dva zrakoplova, ovisno o proizvodnim terminima, financiranju i stanju postojeće flote.
Pritom ne kupujemo samo avion.
Treba osigurati pilote.
Kopilote.
Tehničare.
Rezervne dijelove.
Održavanje.
Obuku.
Servisne i hangarske kapacitete.
I dovoljan broj posada kako zrakoplov ne bi stajao na zemlji zato što nema tko njime upravljati.
Cilj ne smije biti:
„Hrvatska ima deset Canadaira.“
Cilj mora biti:
„Hrvatska može u najtežem trenutku poslati dovoljan broj ispravnih zrakoplova i obučenih posada na više požarišta istodobno.“
To je stvarna sposobnost.
Koliko država danas ulaže u prevenciju?
Hrvatske šume su za mjere zaštite šuma od požara u 2024. planirale 15,6 milijuna eura, dok je navedena godišnja vrijednost investicije u videonadzor namijenjen zaštiti šuma od požara oko 1,4 milijuna eura.
To nisu mali iznosi.
I ne bi bilo pošteno tvrditi da Hrvatska ništa ne radi.
Radi.
Ali pitanje je može li napraviti znatno više.
FIRESTOP posebno pokazuje da se velik dio tehnološkog razvoja može financirati europskim sredstvima.
Ista logika vrijedi za nove Canadaire.
Ako kvalitetno pripremimo projekte, domaći proračun ne mora sam nositi svaki euro investicije.
A što je s novcem koji Hrvatska izdvaja za međunarodne obveze?
Ovdje treba izbjeći jednostavne političke parole.
U siječnju 2026. na službenoj stranici Vlade prenesena je izjava glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea prema kojoj je Hrvatska od početka ruske invazije uputila Ukrajini više od 300 milijuna eura vojne pomoći.
To ne treba prikazivati kao vreću od 300 milijuna eura gotovine koja je jednog dana jednostavno iznesena iz hrvatskog proračuna.
Vojna pomoć može uključivati različitu opremu i druge oblike potpore.
Jednako tako, hrvatska Vlada ima svoje sigurnosne, vanjskopolitičke, europske i NATO argumente zbog kojih smatra da je pomoć Ukrajini i hrvatski sigurnosni interes.
To je legitimna politička pozicija.
Ali legitimno je i drugo pitanje:
ako država može pronaći vrlo velika sredstva kada određeni međunarodni problem prepozna kao strateški, zašto domaću otpornost na požare ne bismo također proglasili strateškim nacionalnim projektom?
To nije zahtjev:
„ne dajte njima – dajte nama“.
To je zahtjev ozbiljnoj državi da bude sposobna raditi oboje.
Pomagati saveznicima i partnerima ako je to njezina politička odluka.
I istodobno maksimalno ulagati u zaštitu vlastitih građana, šuma, kuća, infrastrukture i gospodarstva.
Koliko vrijedi pet minuta?
Veliki požari stvaraju ogromne troškove.
Ali najteži gubitak nema cijenu.
Ljudski život.
Zato se cijena kamere ne bi smjela promatrati samo kao trošak.
Niti cijena drona.
Niti cijena novog Canadaira.
Treba ih usporediti i s onime što se može izgubiti ako intervencija zakasni.
Ako kamera jedanput otkrije požar deset minuta ranije, tih deset minuta može predstavljati razliku između nekoliko stotina četvornih metara i nekoliko desetaka hektara.
Ako dron pronađe osobu odsječenu vatrom, njegova se vrijednost ne mjeri kataloškom cijenom uređaja.
Ako snimka dovede policiju do osobe koja namjerno izaziva požare i spriječi sljedeći požar, sustav je učinio mnogo više od snimanja registracijske pločice. O širem kontekstu aktualne istrage i pokušajima njezina političkog tumačenja pisali smo i u analizi Savo Štrbac i Crno brdo: činjenice koje ruše njegovu tezu.
Zaštita od požara u Hrvatskoj: tehnologija već postoji
To je možda najvažnija činjenica cijele priče.
Hrvatska već ima:
AI kamere.
Nadzorno-operativne centre.
Hrvatske šume.
Vatrogasne postrojbe.
Civilnu zaštitu.
Policiju.
Dronove.
Protupožarne prometnice.
Canadaire.
Air Tractore.
Ljude s desetljećima iskustva.
Europske fondove iz kojih se može financirati dio opreme.
Čak i službene smjernice koje govore o novim tehnologijama.
Nedostaje još nešto.
Sve to treba promatrati kao jedan nacionalni sustav.
Ne kao deset odvojenih projekata deset različitih institucija.
Konkretni prijedlog Res Publica Posta
Res Publica Post predlaže razmatranje izrade Nacionalnog sustava tehnološke prevencije, ranog otkrivanja i odgovora na požare.
Njegovih sedam temeljnih elemenata bili bi:
1. Nacionalno proširenje mreže AI protupožarnih kamera na sva područja visokog požarnog rizika.
2. Ciljani videonadzor kritičnih cestovnih prilaza najugroženijim područjima, uz automatsko osiguravanje relevantnih snimki kada nastane požar te stroga pravila pristupa i brisanja podataka.
3. Regionalni profesionalni timovi s optičkim i termalnim dronovima, raspoloživi vatrogascima, policiji i Civilnoj zaštiti 24 sata dnevno.
4. Razvoj mreže IoT senzora i povezivanje kamera, senzora, meteoroloških i drugih relevantnih podataka.
5. Jedinstvena digitalna operativna slika dostupna nadležnim službama prema njihovim ovlastima.
6. Nastavak izgradnje i održavanja protupožarnih prometnica, prosjeka i pristupnih pravaca, jer tehnologija ne može zamijeniti vatrogasca koji mora doći do požara.
7. Dugoročni program obnove i jačanja protupožarne zračne flote, uključujući nove DHC-515, odgovarajući broj posada, tehničara, rezervnih dijelova i održavanja te maksimalno korištenje europskog financiranja.
To ne treba napraviti preko noći.
Prva faza može obuhvatiti nekoliko područja najvećeg rizika.
Nakon dvije ili tri požarne sezone rezultati se mogu mjeriti.
Koliko je požara otkriveno kamerama?
Koliko ranije nego klasičnom dojavom?
Koliko je puta korišten dron?
Koliko su skraćena vremena dolaska?
Koliko je snimki bilo korisno policiji?
Kolika je bila ukupna opožarena površina u odnosu na ranije razdoblje?
Ako rezultati pokažu korist – sustav se širi.
Tako se gradi ozbiljna javna politika.
Na podacima.
Ne na parolama.
Umjesto zaključka: država koja vidi požar prije građanina
Zamislimo Hrvatsku u kojoj budući veliki požar počinje u 14:02.
U 14:03 AI kamera označava dim.
U 14:04 operater potvrđuje požar.
Vatrogasci odmah dobivaju točne koordinate i najbrži prilazni pravac.
U 14:08 termalni dron nalazi se iznad područja.
Zapovjednik na terenu na tabletu vidi smjer širenja vatre.
Ako je teren nepristupačan, Canadair već dobiva zahtjev za djelovanje.
A ako poslije postoji sumnja da je požar namjerno izazvan, policija ne mora pitati samo:
„Je li netko nešto vidio?“
Može pitati:
„Što nam je sustav zabilježio?“
To nije utopija.
Velik dio potrebne tehnologije Hrvatska već koristi.
Pitanje više nije možemo li takav sustav napraviti.
Pitanje je:
želimo li ga proglasiti nacionalnim prioritetom prije sljedećeg velikog požara – ili ćemo ponovno o njemu razgovarati tek kada ostanu zgarišta?
Urednička i metodološka napomena
Ovaj tekst predstavlja analitički i urednički prijedlog Res Publica Posta.
Ne tvrdimo da tehnologija može spriječiti svaki požar niti da kamere, dronovi ili umjetna inteligencija mogu zamijeniti vatrogasce, policijske istražitelje, protupožarnu infrastrukturu ili kvalitetno gospodarenje šumama.
Predloženi sustav zamišljen je kao nadogradnja postojećih hrvatskih kapaciteta.
Pri eventualnom uvođenju sustava videonadzora javnih površina moraju se poštovati zakonska načela nužnosti, razmjernosti, ograničenja svrhe, sigurnosti podataka i kontroliranog pristupa.
Podaci u članku provjereni su prema javno dostupnim izvorima zaključno s 16. kolovoza 2026.
Izvori
- Hrvatske šume d.o.o., Godišnje izvješće 2025. – 220 kamera na 110 lokacija, projekt FIRESTOP, 82 nove kamere, vrijednost projekta, europsko sufinanciranje, 168 sati pohrane te protupožarni putovi.
- Hrvatske šume d.o.o., Protupožarne mjere za 2024. – planiranih 15,6 milijuna eura za mjere zaštite šuma od požara i oko 1,4 milijuna eura godišnje investicije u videonadzor.
- Odašiljači i veze – OIV Fire Detect AI – 360° HD kamere, AI detekcija dima i vatre, automatska detekcija do oko 10 km i ručni nadzor do oko 25 km.
- MUP RH – Ravnateljstvo civilne zaštite, Smjernice o održivim novim tehnologijama u upravljanju rizicima od katastrofa, 2026.
- Agencija za zaštitu osobnih podataka – preporuke o videonadzoru i pravnom okviru nadzora javnih površina.
- Ministarstvo obrane RH – povijest gašenja požara iz zraka – kronologija nabave hrvatskih Canadaira CL-415.
- Ministarstvo obrane RH – Protupožarne snage Hrvatske vojske, sezona 2026. – do pet Canadaira CL-415 i do šest Air Tractora AT-802 A/F.
- Ministarstvo unutarnjih poslova RH – nabava dva DHC-515 – vrijednost 105 milijuna eura i stopostotno financiranje europskim sredstvima kroz rescEU.
- De Havilland Aircraft of Canada, 2026. – proizvodnja 22 Canadaira 515 za europske kupce, među kojima je Hrvatska.
- Vlada Republike Hrvatske, 12. siječnja 2026. – podatak iz izjave glavnog tajnika NATO-a o više od 300 milijuna eura hrvatske vojne pomoći Ukrajini od početka ruske invazije.
- Dnevnik Nove TV, 16. kolovoza 2026. – svjedočenje građanke o uočavanju požara kod Škabrnje, pamćenju registracije i obavještavanju policije.
Autor: Ivan Vohrić
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
