Pitanje podrijetla Hrvata jedno je od najintrigantnijih i najraspravljanijih tema u hrvatskoj povijesnoj i arheološkoj znanosti. Iako postoje brojne teorije, svaka sa svojim argumentima i dokazima, važno je razumjeti što znanost kaže, a što spada u domenu hipoteza i manje utemeljenih tvrdnji. U svijetu gdje se informacije brzo šire, ključno je kritički procijeniti izvore i prepoznati razliku između znanstvenih spoznaja i neutemeljenih narativa.
Službeno Stajalište: Slavensko Podrijetlo s Lokalnim Utjecajima
Službeno i dominantno stajalište u hrvatskoj i svjetskoj historiografiji i lingvistici jest da su Hrvati slavenskog podrijetla. To znači da su na područje današnje Hrvatske, kao i na cijeli Balkanski poluotok, došli kao dio velikih migracija slavenskih plemena u 6. i 7. stoljeću.
- Lingvistički dokazi: Najjači argument za slavensko podrijetlo je hrvatski jezik, koji je nedvojbeno slavenski. On pripada južnoslavenskoj skupini jezika i pokazuje bliske veze s drugim slavenskim jezicima. Jezik je primarni identifikator etničke skupine.
- Arheološki dokazi: Arheološki nalazi iz razdoblja ranog srednjeg vijeka na području Hrvatske i šireg Balkana pokazuju kulturne materijalne tragove koji su tipični za slavenske naseobine.
- Povijesni izvori: Najvažniji pisani izvor, djelo bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta “De administrando imperio” iz 10. stoljeća, jasno opisuje dolazak Hrvata iz Bijele Hrvatske (koja se smješta u područje današnje južne Poljske/zapadne Ukrajine) na Balkan u 7. stoljeću.
Međutim, važno je naglasiti da ni ova teorija ne isključuje miješanje s predslavenskim stanovništvom Balkana (Ilirima, Romanima, Gotima itd.) te moguće utjecaje drugih naroda na oblikovanje ranosrednjovjekovne hrvatske etničke skupine.
Iranska Hipoteza: Zagonetka Imena i Potencijalni Utjecaji
Iranska hipoteza jedna je od najpoznatijih alternativnih teorija, koja intrigira zbog svoje romantične predodžbe o dalekim korijenima. Ona se primarno fokusira na lingvističke sličnosti imena “Hrvat” i pojma “Ban” s iranskim jezicima i pojmovima.
- Ključni argumenti:
- Etimologija imena: Ime “Hrvat” (staroslavenski Hrъvatъ) povezuje se s iranskim oblicima poput Harahvat (ime staroperzijske pokrajine Arahosije) ili Harahvaiti (narod).
- Naslov “Ban”: Riječ “ban”, koja označava vođu ili upravitelja, također se povezuje s iranskim pojmovima sličnog značenja.
- Moguća elita: Zagovornici hipoteze sugeriraju da je manja skupina iranske vojne elite (moguće Sarmati ili Alani) mogla doći u kontakt sa slavenskim plemenima u istočnoj Europi. Ta bi elita donijela svoje ime i neke kulturne obrasce, ali bi se s vremenom asimilirala u brojčano dominantno slavensko stanovništvo, koje je preuzelo iransko ime.
- Arheološke naznake: Neki istraživači traže arheološke tragove koji bi mogli ukazivati na iranske utjecaje u ranosrednjovjekovnoj arheologiji.
- Zašto nije službeno prihvaćena kao primarno podrijetlo:
- Jezik: Unatoč sličnostima u imenu, Hrvati govore slavenskim jezikom. Da je iranska populacija bila brojna ili dominantna, očekivalo bi se da bi se zadržao i iranski jezik, barem u tragovima.
- Manjak izravnih arheoloških dokaza: Iako postoje pojedine naznake, masovni arheološki dokazi koji bi potvrdili veliku migraciju iranskih plemena kao temeljne komponente hrvatske etnogeneze nedostaju.
- Složenost etnogeneze: Etnogeneza je složen proces miješanja i asimilacije, a iranski utjecaj se, ako ga je bilo, smatrao utjecajem na manji dio vladajuće elite, a ne na cijelu populaciju.
Genetika i Podrijetlo: Složeni Mozaik
Genetska istraživanja nude dodatni uvid u kompleksnost podrijetla Hrvata. Ona pokazuju da je hrvatska populacija, kao i većina europskih, genetski mozaik nastao kroz tisućljeća migracija, miješanja i asimilacija.
- Dominantne haplogrupe: Kod Hrvata su dominantne haplogrupe R1a (često povezivana sa slavenskom ekspanzijom) i I2a1 (koja se povezuje s autohtonim, predslavenskim balkanskim stanovništvom). Prisutne su i druge haplogrupe koje ukazuju na različite migracijske valove iz Afrike, Bliskog istoka i drugih dijelova Europe.
- “Bliskost” s drugim narodima: Mediji su povremeno objavljivali članke, poput onoga u Nacionalu koji spominje izjave tadašnjeg ministra Dragana Primorca, sugerirajući da su Hrvati “genetski najbliži Nijemcima”. Takve izjave, iako mogu proizlaziti iz specifičnih istraživanja fokusiranih na određene genetske markere, često pojednostavljuju kompleksnu sliku. Genetske sličnosti među europskim narodima su uobičajene zbog zajedničkih prapovijesnih migracija. Nijedan narod nema jednu “čistu” genetsku liniju, a genetske veze su složene i višeslojne. Genetička istraživanja potvrđuju raznolikost genetske slike Hrvata, odražavajući kako slavensku komponentu, tako i snažan utjecaj autohtonog balkanskog supstrata.
Kritički Osvrt na Hipoteze i Manipulacije: Uloga Akademije i Odgovornost Čitatelja
Akademska zajednica kontinuirano preispituje i analizira različite hipoteze o podrijetlu. Primjerice, diplomski rad “Iranska teorija o podrijetlu Hrvata – kritički osvrt” Ane Pavlović (Hrvatski studiji, 2021.) sustavno pristupa iranskoj hipotezi. Takvi radovi, pisani unutar znanstvenih institucija, obično potvrđuju da:
- Iranska hipoteza jest legitimna tema za istraživanje, ali je i dalje samo jedna od hipoteza, a ne konačno dokazana činjenica.
- Tvrdnje o masovnom genetskom podrijetlu Hrvata od Iranaca ili o uništenju dokaza i ubojstvima istraživača u Jugoslaviji, koje se povremeno pojavljuju u nekim medijima, zahtijevaju izuzetno čvrste i provjerljive dokaze, koji u akademskoj zajednici nisu široko prihvaćeni. Takve senzacionalističke tvrdnje često nemaju znanstvenu podlogu i služe za promoviranje određenih ideoloških ili političkih narativa. One mogu uključivati manipulaciju podacima (npr. selektivno tumačenje genetskih nalaza) ili iznošenje neprovjerenih optužbi bez dokaza.
- Slavensko podrijetlo i dalje ostaje najšire prihvaćeno službeno stajalište zbog snažnih lingvističkih, arheoloških i povijesnih dokaza.
U današnjem informacijskom krajoliku, ključno je kritičko razmišljanje. Čitatelji bi trebali biti svjesni da se povijesne teme, posebno one o podrijetlu naroda, mogu zloupotrijebiti u razne svrhe. Stoga je važno:
- Provjeravati izvore: Jesu li autori stručnjaci u području o kojem pišu? Je li publikacija ugledna i recenzirana?
- Tražiti konsenzus: Ako se tvrdnja radikalno razlikuje od onoga što kaže većina znanstvenika, vjerojatno je sporna.
- Razlikovati hipotezu od činjenice: Znanstvena hipoteza je ideja koja se testira; činjenica je nešto dokazano.
Zaključak: Kontinuirana Potraga za Istinom
Pitanje podrijetla Hrvata, kao i mnogih drugih naroda, daleko je od zatvorenog poglavlja. Znanost napreduje, donoseći nove alate i perspektive, posebno kroz genetska istraživanja. Ipak, ključno je pristupati ovim temama s kritičkim razmišljanjem, oslanjajući se na provjerene znanstvene dokaze iz različitih disciplina – povijesti, arheologije, lingvistike i genetike – te razlikovati utemeljene hipoteze od senzacionalističkih tvrdnji ili onih s političkom pozadinom. Naš identitet leži u složenoj tapiseriji prošlosti, satkanoj od mnogih niti i utjecaja.
Iza svakog slova: Ivan Vohrić
About the Author
