Bankarska elita
“Dajte mi kontrolu nad ekonomijom zemlje i baš me briga tko joj pravi zakone.” Ova famozna rečenica, često pripisivana moćnim financijskim obiteljima poput Rothschilda, odzvanja i danas s jezivom preciznošću. Ona nije samo povijesna anegdota, već putokaz za razumijevanje modernih sukoba. Zlato je nekada bilo vrhunac moći. No danas su to centralne banke, sustavi federalnih rezervi poput onog američkog – privatne institucije koje drže ključeve globalne ekonomske moći. New York, Wall Street, pa i obitelji Rothschild i Rockefeller. Postali su sinonim za nevidljivu ruku koja kroji sudbine država i naroda.
Nije li indikativno da je nakon svakog velikog rata, upravo bankarska elita ostvarivala basnoslovnu zaradu? Ratovi ne samo da uništavaju, već i stvaraju potrebu za obnovom, a obnova, naravno, traži – kredite. S uništenim bankarskim sustavima, kome se vlade okreću? Onima koji su ostali netaknuti, onima koji su “iznad zakona”. To nije slučajnost, već pomno razrađena strategija ekonomskog vazalstva.
Hrvatska tišina: Pijun na geopolitičkoj ploči
I dok se projektili ne ruše po našim ulicama, a gradovi stoje netaknuti, čini se da nas “ratno stanje u svijetu” ne brine previše. Mediji nas uvjeravaju da je kod nas “mirno”, kao da smo otok odvojen od nemira koji potresaju Europu i Bliski istok. No, povijesno iskustvo i zdrav razum govore drugačije: Hrvati neće odlučivati tko će nam biti prijatelji i saveznici kada globalni sukob, koji je već “u blizini naših dvorišta”, dosegne svoj vrhunac.
Zar doista vjerujemo da će nam Amerikanci, naši NATO saveznici, pomoći kada se ekonomski Europa razori ? Sve više se čini da je upravo to njihov pravi cilj. Neće nas “pomoći” iz plemenitosti, već će nas “zadužiti” kod svojih bankara, bankarska elita – onih poput “Soroša” – koji drže “keš raspoloživ za sve potrebe kabalske i masonske potrebe po svijetu”. To je ista logika koja je sankcije Rusiji pretvorila u samouništavajući čin za europsku ekonomiju. Dok smo od Rusa kupovali jeftinu naftu i plin, sada plaćamo dvostruko više “našim saveznicima” Amerikancima. Tko ovdje profitira? Geostrateški i ekonomski interesi nekolicine plaćaju se iz džepova europskih građana.
Povijest nas uči da su se svi svjetski ratovi uvijek vodili na tlu Europe, pa tako i na području današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Nisu Turci “zulum” radili u Austriji ili Mađarskoj. Dok smo se mi ponosili titulom Antemurale Christianitatis, “Predziđe kršćanstva”, najviše su propatili narodi koji su branili tu utvrdu. A što smo na kraju dobili? Svoju državu, kraljevinu? Jesu li nas Srbi s pravom nazivali austrijskim “konjušarima” jer svoje države nismo imali?
Vratimo se glavnim akterima ove priče, jer mi, kao narod u RH, potpuno smo nebitni. Mi smo “pijuni” u šahovskoj partiji bankarske elite, korisni u otvaranju i razvoju strategije, uvijek pogodni za žrtvovanje kako bi se igra dovršila i ostvarila unaprijed zacrtana strategija.
Ukrajina: Poligon za geopolitičke eksperimente
Rat u Ukrajini, koji je započeo Putin, po mnogima je zapravo unaprijed osmišljena igra Amerikanaca u koju se Rusija dala uvući, ne shvaćajući što se krije iza svega. Ukrajina je samo žrtva, pijun koji Amerikanci koriste kako bi Rusiju odvukli na što više ratnih polja. Takvom strategijom mogu vojno djelovati protiv Rusije, a da ih u toj priči “nigdje nema”.
A kako je to sve započelo? Postoje osnovane sumnje uz dokaze da je Volodimir Zelenski (100% židov) zapravo samo bio “posrednik” ili opunomočenik Igora Kolomojskog, jednog od najmoćnijih židovskih oligarha na svijetu.
Zelenski, navodno autsajder, teško bi dobio izbore protiv etabliranih političara bez snažne podrške. Kolomojski, čovjek koji je stajao iza “Azov Bataljuna”, unatoč optužbama za pronacističke stavove nekih članova. Bio je prešućivan od strane Zapada i Izraela kada je Rusija postala glavni neprijatelj. No, kakva je veza “najmoćnijeg Židova na svijetu” i vjerojatno najbogatijeg Ukrajinca s “nacistima”?
Kada je vlada Petra Porošenka 2015. smijenila Kolomojskog s funkcije guvernera i kasnije nacionalizirala njegovu PrivatBank, optuživši ga za poslovne zlouporabe, Kolomojski je “izmislio” Zelenskog.
Njegov povratak iz dobrovoljnog egzila u Izraelu tri dana prije Zelenskijeve inauguracije, zajedno sa suvlasnikom Zelenskijeve producentske kuće u istom avionu, snažno sugerira duboke veze. Iako je Zelenski negirao da je “igračka u rukama Kolomojskog”, činjenice govore drugačije. Čak i današnje uhićenje Kolomojskog – nekadašnjeg Zelenskijevog mecene – pokazuje da se za “više svjetske ciljeve” žrtvuje i “židov židova”. Takva “ekonomsko domoljubna igra Židova” viđena je u milijun primjera kroz “skrivenu povijest”, koju se rijetko tko usuđuje javno prezentirati zbog straha od optužbi za “mržnju protiv jednog naroda” čim se spomene riječ “Židov”.
Geopolitička igra za resurse i kontrolu
Ukrajina, opustošena ratom, postaje poligon za stjecanje prirodnih resursa. Od plodnog crnice tla do ključnih sirovina poput litija, sve se ustupa stranim investitorima, bankarska elita. Ugovori koje Ukrajina potpisuje stavljaju zemlju u gotovo kolonijalan položaj, otežavajući istinski gospodarski oporavak i dugoročnu neovisnost. Zapadne sile, predvođene SAD-om, vrše pritisak da EU prekine oslanjanje na jeftini ruski plin i koristi skuplji američki LNG. To je geopolitički interes Washingtona, a cijenu plaćaju građani EU kroz skupe energente i energetsku ovisnost.
Politička represija prati ovu igru. Svatko tko se usudi propitivati ili kritizirati namećene projekte, biva stavljen na “crne liste”, suočava se sa sankcijama, zabranama putovanja i medijskim klevetama. To stvara atmosferu straha i guši slobodu govora, što je u oštroj suprotnosti s demokratskim principima koje te iste sile navodno promiču.
Hrvatska: Suverenitet u sjeni tihog preuzimanja
Hrvatska, iako članica EU i NATO-a, sve je dublje uvučena u procese u kojima gubi samostalnost u ključnim političkim i gospodarskim pitanjima. Energetska, vanjska i obrambena politika već u dobroj mjeri ovise o vanjskim centrima moći. Budućnost Hrvatske postaje složena i zbog demografskih promjena, gdje se potiče migracija koja može dovesti do smjene stanovništva – ne samo u ekonomskom, već i u kulturnom i nacionalnom smislu. Ako se ovaj trend nastavi bez kontrole i javne rasprave, većinska populacija bi se mogla zateći u podređenom položaju u vlastitoj zemlji. To ne bi bio rezultat oružanog sukoba, već tihe, ali sustavne promjene.
Svi kalkuliraju i čekaju svoj red, kada će ih “anglocionistički režim” napasti i opustošiti. Na Balkanu zemlje sjede u redu, čekajući da budu zapaljene ili da sve rasprodaju SAD-u preko bankarskih elita kako bi postale roblje. Poruka je jasna: morate biti naši poslušnici, ili ćete snositi posljedice. Nije to prijetnja oružjem, već ekonomskim slomom, medijskom demonizacijom i političkom izolacijom.
To je prijetnja koja se krije u “pomoći” i “partnerstvu”, sve dok ne shvatite da ste postali samo još jedan pijun u tuđoj igri, spremni za žrtvovanje u Velikom šahu za Novi svjetski poredak.
Iza svake riječi: Ivan Vohrić
About the Author
