Viktor Šimunić i USKOK posljednjih su dana jedna od najpraćenijih političko-pravosudnih tema u Hrvatskoj. Nakon pretraga i oduzimanja elektroničkih uređaja gradonačelniku Oroslavja otvorila su se brojna pitanja o radu institucija, političkim pritiscima i granici između legitimne istrage i medijske obrane prije pravne bitke.
Kada političar koji proziva sustav postane predmet istrage
Vijest da je USKOK proveo pretrage povezane s gradonačelnikom Oroslavja Viktorom Šimunićem izazvala je brojne reakcije u javnosti. Dio medija i komentatora odmah je otvorio pitanje političkog progona, podsjećajući na njegov raniji sukob s HDZ-om, slučaj snimke razgovora sa Žarkom Tušekom te njegove nedavne javne istupe o navodnim nepravilnostima u hrvatskom sportu. izvor Dnevnik.hr / Hina USKOK odbacio prijavu u aferi 'Kaj bi ti štel biti?' Otvori izvor
Sam Šimunić dodatno je pojačao takav dojam tvrdeći kako su mu istražitelji oduzeli računala i mobilne uređaje na kojima je čuvao dokumentaciju vezanu uz sportske saveze i podatke koje je planirao javno objaviti. izvor Dnevnik.hr Šimunić nakon pretrage: oduzeta dokumentacija i računalna oprema Otvori izvor
Takve tvrdnje prirodno otvaraju pitanja i bude sumnju kod dijela građana. Međutim, postoji i drugo pitanje koje je u javnom prostoru ostalo gotovo potpuno zanemareno:
Je li Viktor Šimunić svojim javnim nastupima pokušao unaprijed oblikovati percepciju građana o radu USKOK-a i svaku buduću istražnu radnju prikazati kao politički motiviran napad?
To pitanje nije optužba. Ono predstavlja legitimnu temu za raspravu u demokratskom društvu koje želi istovremeno štititi i građanske slobode i povjerenje u institucije.
Nitko ne smije biti izuzet od provjere
Jedno od temeljnih načela pravne države jest da nitko ne smije biti iznad zakona.
To vrijedi za ministre, zastupnike, gradonačelnike i načelnike.
To vrijedi za članove HDZ-a.
To vrijedi za članove SDP-a.
To vrijedi za političare iz Mosta, Možemo! ili bilo koje druge političke opcije.
Ali jednako tako vrijedi i za političare koji su svoju javnu prepoznatljivost izgradili na borbi protiv korupcije i kritici vladajućih struktura.
Upravo zato činjenica da je Viktor Šimunić ranije bio u političkom sukobu s HDZ-om sama po sebi ne može biti dokaz da je svaka istraga protiv njega politički motivirana.
Kada bismo prihvatili takvu logiku, tada bismo stvorili novu kategoriju politički zaštićenih osoba koje bi bile izuzete od provjere samo zato što kritiziraju vlast.
To bi bilo jednako opasno kao i politički utjecaj na institucije.
Što zapravo istražuje USKOK?
Prema dostupnim informacijama, aktualni izvidi i istražne radnje ne odnose se na Šimunićeve javne nastupe o sportskim savezima, nego na sumnje povezane s organizacijom određenih gradskih manifestacija i korištenjem javnog novca.
Upravo zato važno je razlikovati dvije potpuno odvojene stvari:
- Šimunićeve javne istupe o sportskim savezima;
- predmet koji istražuje USKOK.
Ako su te dvije stvari doista nepovezane, tada se postavlja pitanje zbog čega ih se u javnoj komunikaciji pokušava povezati.
Ako pak postoji povezanost, tada bi upravo USKOK morao javnosti dati jasna objašnjenja.
No dok takvih dokaza nema, odgovorno novinarstvo ne bi smjelo unaprijed pretpostavljati postojanje političke osvete.
Što ako je USKOK u pravu?
Nakon javnih istupa Viktora Šimunića, USKOK je objavio neuobičajeno oštro priopćenje u kojem navodi da su tvrdnje o povezanosti pretraga s njegovim istraživanjem sportskih saveza „apsolutno neistinite“ te da predstavljaju pokušaj diskreditacije tijela kaznenog progona. službeno priopćenje USKOK Reagiranje na javno iznesene navode gradonačelnika Grada Oroslavja Otvori izvor
Još važnija je tvrdnja da aktualne pretrage nisu rezultat nedavnih događaja, nego nastavak izvida koji traju dulje od godinu dana.
Ako je točno da predmet postoji znatno prije Šimunićevih posljednjih javnih istupa o sportskim savezima, tada se postavlja pitanje nije li javnost možda prerano prihvatila tezu o političkom progonu.
To ne znači da je Šimunić kriv.
Jednako tako ne znači da je USKOK nepogrešiv.
Međutim, znači da bi ozbiljna analiza trebala uzeti u obzir obje mogućnosti.
Prva je da se radi o legitimnoj istrazi koja traje već duže vrijeme.
Druga je da se radi o politički motiviranom postupku.
Bez uvida u spis i dokaze nijedna od tih mogućnosti danas se ne može sa sigurnošću potvrditi.
Upravo zato važno je da javnost bude jednako oprezna prema tvrdnjama političara kao i prema tvrdnjama državnih institucija.
Zašto USKOK nije samo pregledao račune?
Jedan od najčešćih komentara koji se pojavio nakon pretraga bio je:
“Pa zar se sve ne vidi iz natječajne dokumentacije i bankovnih računa?”
Na prvi pogled to djeluje logično.
Međutim, moderne istrage korupcije i gospodarskog kriminaliteta ne temelje se samo na praćenju novčanih tokova.
Financijski trag često pokazuje da je novac isplaćen.
Ali ne pokazuje uvijek:
- kako je odluka donesena,
- tko je sudjelovao u donošenju odluke,
- je li postojao prethodni dogovor,
- jesu li pojedini ponuditelji imali privilegirane informacije,
- je li netko vršio utjecaj izvan službene procedure.
Upravo zato istražitelji često nastoje rekonstruirati cjelokupan proces odlučivanja.
A to se ne nalazi uvijek u službenim dokumentima.
Zašto su računala i mobiteli važni dokazi?
Dio javnosti pogrešno vjeruje da istražitelji oduzimaju računala i mobitele samo onda kada nemaju nikakve dokaze.
U stvarnosti je često upravo suprotno.
Digitalni uređaji danas predstavljaju jednu od najvažnijih kategorija dokaza u kaznenim postupcima.
Na njima se mogu nalaziti:
- elektronička pošta,
- SMS i druge poruke,
- aplikacije za komunikaciju,
- fotografije,
- radne verzije dokumenata,
- podaci o sastancima,
- vremenski tragovi nastanka i izmjena dokumenata.
Primjerice, određeni dokument može službeno biti zaveden određenog datuma.
Međutim, digitalni trag može pokazati kada je dokument prvi put izrađen, tko ga je uređivao i kome je poslan prije službenog postupka.
Takve informacije ponekad imaju veću dokaznu vrijednost od samog dokumenta.
Zbog toga oduzimanje uređaja ne predstavlja dokaz krivnje.
Ali ne predstavlja ni dokaz političkog progona.
To je standardna istražna radnja kojom se pokušava utvrditi činjenično stanje.
Zašto Šimunić nije završio u istražnom zatvoru?
Ovo je pitanje koje se također često postavlja.
Dio javnosti smatra da bi osoba protiv koje se provodi ozbiljna istraga automatski trebala završiti u istražnom zatvoru.
To jednostavno nije točno.
Istražni zatvor nije kazna.
On služi kao iznimna mjera koja se određuje samo kada postoji konkretna opasnost:
- od bijega,
- od utjecaja na svjedoke,
- od ponavljanja kaznenog djela,
- od uništavanja dokaza.
Činjenica da Šimuniću nije određen istražni zatvor ne znači da je nevin.
Ali isto tako pokazuje da nadležna tijela očito nisu procijenila kako u tom trenutku postoje razlozi za tako strogu mjeru.
To je važna činjenica koju bi objektivna analiza trebala uzeti u obzir.
Može li medijska strategija postati oblik političke obrane?
Ovdje dolazimo do najosjetljivijeg dijela cijele priče.
Šimunić ima puno pravo sumnjati u motive istrage.
To pravo ima svaki građanin Republike Hrvatske.
No jednako tako javnost ima pravo postaviti i drugo pitanje:
Može li političar koji se nalazi pod istragom unaprijed pokušati oblikovati javnu percepciju predstavljajući se kao žrtva sustava?
Takva strategija nije nepoznata.
Koristili su je političari različitih ideoloških usmjerenja diljem svijeta.
Kada se protiv političara pokrene postupak, često se javnosti odmah nudi jedno od dva objašnjenja:
- “sustav me progoni jer govorim istinu”;
- “institucije su pod kontrolom mojih političkih protivnika”.
Takve tvrdnje ponekad mogu biti istinite.
Ali ponekad predstavljaju i pokušaj stvaranja političkog štita prije nego što činjenice budu utvrđene.
Slično pitanje obrađivali smo i u analizi medijskog linča i unaprijed stvorenih javnih presuda, gdje smo otvorili pitanje koliko mediji i društvene mreže mogu oblikovati percepciju javnosti prije nego što činjenice budu potpuno utvrđene. povezana analiza Res Publica Post Medijski linč i reputacijski rat Otvori izvor
Upravo zato ozbiljna analiza mora biti oprezna prema obje mogućnosti.
Viktor Šimunić i USKOK – pitanje povjerenja u institucije
Ako unaprijed vjerujemo da je svaka istraga protiv političkog protivnika HDZ-a politički montirana, tada više ne govorimo o pravnoj državi nego o političkoj vjeri.
S druge strane, jednako bi bilo pogrešno unaprijed pretpostaviti da je svaka odluka USKOK-a automatski ispravna.
Institucije moraju biti podložne kritici.
Ali kritika mora počivati na činjenicama.
Ne na pretpostavkama.
Ne na političkim simpatijama.
Ne na medijskim kampanjama.
Zaključak: što će pokazati istraga?
Slučaj Viktora Šimunića zanimljiv je upravo zato što otvara pitanja koja nadilaze jednog gradonačelnika i jednu istragu.
On otvara pitanje odnosa politike, medija i pravosuđa.
Otvara pitanje povjerenja građana u institucije.
Ali i pitanje odgovornosti političara za javno izgovorene tvrdnje.
Istraga protiv Viktora Šimunića ne bi trebala dokazivati ničiju političku tezu, nego relevantnost i vjerodostojnost prikupljenih dokaza.
Možda će potvrditi opravdanost postupanja USKOK-a.
Možda će pokazati da sumnje nisu bile dovoljno utemeljene.
To danas ne znamo, a upravo zato postoji istraga.
Pitanje odnosa pravosuđa, dokaza i javne percepcije obrađivali smo i u slučaju Glavaš–Fehir, gdje smo analizirali kako javnost često donosi zaključke prije nego što razumije pravni okvir, dokazni postupak i širi kontekst predmeta. povezana analiza Res Publica Post Slučaj Glavaš–Fehir: pravosuđe, dokazi i javna percepcija Otvori izvor
Viktor Šimunić i USKOK tema su koja će još dugo izazivati rasprave o odnosu politike, medija i pravosuđa.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
