Godišnjica smrti Slobodana Praljka otvara nelagodno pitanje: tko je iz rata izašao kao zločinac, a tko kao bogataš i politički zaštitnik ?
U povodu godišnjice smrti generala Slobodana Praljka, donosim Vam analitički tekst iz perspektive bivšeg kriminalističkog službenika PUZ-e, koji otvara pitanje uloge ratnih profitera i poslijeratnih mreža moći tijekom i nakon sukoba u BiH. Tekst potiče na razmišljanje i ne pretendira dati konačne odgovore, “možda jednog dana”.
Autor: Ivan Vohrić
Pred sudnicom u Haagu, 29. studenoga 2017., Slobodan Praljak izgovorio je rečenicu koja se i danas citira:
„Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!“ Zatim je popio otrov i umro. icty.org+1
ICTY je, pravno gledano, svoju riječ rekao: potvrđena je presuda od 20 godina zatvora u predmetu Prlić i ostali – protiv političkog i vojnog vrha Herceg-Bosne, uključujući i Praljka. icty.org+1
O tome se u javnosti uglavnom govori crno-bijelo: „ratni zločinci“ s jedne strane, „branitelji domovine“ s druge. No, onaj tko je rat doživio izbliza, tko je bio u sustavu, zna da stvarnost nikada nije bila tako jednostavna.
U ovom tekstu ne bavim se presudom kao takvom – ona postoji, može se čitati u tisućama stranica haških dokumenata. Bavim se pitanjem koje u tim presudama gotovo da nema mjesta: tko je sve koristio rat u BiH i Hrvatskoj da se silno obogati, i jesu li ti ljudi ikada odgovarali?
Haški optuženici i „nevidljivi“ ratni profiteri
Predmet Prlić i ostali jasno opisuje sustav zločina nad Bošnjacima na teritoriju Herceg-Bosne: deportacije, logori, prisilni rad, korištenje zatočenika kao živih štitova, razaranje imovine i vjerskih objekata. icty.org
Slično, u presudi protiv Mladena Naletilića Tute i Vinka Martinovića “Štele” opisani su pojedini zločini, uključujući brutalno zlostavljanje zarobljenika i civila koji su pretvarani u ljudske štitove. icty.org+2icty.org+2
To su individualne kaznene odgovornosti. Haški sud tu staje.
Ali rat nije bio samo niz vojnih operacija i zločina – bio je i ogroman biznis.
Istraživanja o ratnim ekonomijama na prostoru bivše Jugoslavije pokazuju da je rat stvorio novu klasu ljudi: ratne profitere koji su švercom goriva, oružja, cigareta, droge i raznih roba skupili „kriminalni kapital“, a zatim ga nakon Daytona pretvorili u politički i ekonomski utjecaj. dcaf.ch+2International Alert+2
Ti ljudi, kako navode analize, često nisu nestali poslije rata. Naprotiv, dio njih se savršeno uklopio u nove demokratske poretke, s odijelima, kravatom i retorikom domoljublja.
Pitanje koje se danas, na godišnjicu Praljkove smrti, nameće samo od sebe glasi:
jesu li svi „zločinci“ završili u Haagu – ili su neki od najopasnijih ostali netaknuti, pretvoreni u ugledne poduzetnike i političke sponzore?
Nafta, konvoji i ratna ekonomija
Rat u BiH i Hrvatskoj vodio se i na fronti – i iza nje, u cisternama i skladištima goriva. Radovi o švercu u jugoistočnoj Europi jasno ističu da je srpska ratna mašinerija u znatnoj mjeri ovisila o krijumčarenom gorivu nakon uvođenja sankcija. Bez kojeg bi bila „dovedena do zaustavljanja“. portal-uat.who.int
Na tom gorivu netko je zarađivao. I to ne sitni švercer s kanistrom. Nego ljudi sa zaštitom država, službi i „paralelnih struktura“.
Brojni tekstovi i istraživanja nakon rata opisuju kako su ratni profiteri u BiH i Hrvatskoj kasnije postali ljudi „na dobrom glasu“. U odličnim odnosima s političkim elitama, dijeleći odgovornost za šverc, utaju poreza i razne oblike organiziranog kriminala. dcaf.ch+1
U jednoj analizi organiziranog kriminala u BiH stoji da su ratni profiteri „pretvoreni u kriminalne mreže u dobrim odnosima s političkim elitama“. I da su upravo ti ratni kapitali kasnije postali temelj političke moći. International Alert
Drugim riječima: oni koji su tijekom rata zarađivali na šleperima goriva i sličnim poslovima, nakon rata su često vodili stranke, banke, naftne kompanije i medije.
U toj priči imena se razlikuju ovisno o autoru i mediju – no obrazac je uvijek isti: rat kao poslovna prilika, a domoljublje kao paravan.
Od šlepera nafte do plinofikacije i milijunskih ugovora
Rat završava, Dayton je potpisan, ali obrasci ostaju.
Primjer koji se često spominje u regionalnim medijima jest spoj energetike i politike: projekti plinofikacije, rafinerije, plinovodi, koncesije.
Bosanskohercegovački i hrvatski portali opširno su pratili priču o plinofikaciji Rafinerije nafte Brod i širem projektu plinofikacije istočnog dijela Republike Srpske. U tim se tekstovima otvoreno postavlja pitanje: je li primarni cilj zaštita zraka i zdravlja građana, ili veliki biznis za uski krug ljudi? Plusportal+2Plusportal+2
U člancima s brodskog portala Plusportal. Primjerice, izravno se navodi da se iza brige za Slavonski Brod krije plinofikacija Republike Srpske. I „veliki biznis za Čermaka i Crodux“. Plusportal+1
Istovremeno, mediji u BiH i Hrvatskoj prate nastajanje i širenje plinskih projekata u istočnom dijelu RS. Koje lokalni političari predstavljaju kao „strateške projekte“ i „najveću razvojnu šansu“, uz snažno oslanjanje na ruske partnere. Energetika News+3Moj Brod+3RTRS+3
U jednoj kolumni BN televizije čak se tvrdi da su Milorad Dodik i Ivan Čermak tijekom rata sudjelovali u švercu nafte, a danas, u miru, nastavljaju posao kroz državne poslove. Uz napomenu da postoje „brojni dokazi“ za takve tvrdnje. BN
Važno je naglasiti: to su novinarske i kolumnističke tvrdnje, ne sudske presude. No činjenica da takvi tekstovi uopće postoje pokazuje da se i dio medija u BiH pita isto ono što se mnogi veterani pitaju privatno:
jesu li neki ljudi rat iskoristili kao odskočnu dasku za poslijeratne energetske i financijske imperije?
Herceg-Bosna, banke i „paralelne strukture“
Haški predmeti govore o zločinima, ali u pozadini se vidi i političko-financijska infrastruktura.
Slučaj Hercegovačke banke. Jedan je od rijetkih primjera gdje je međunarodna zajednica otvoreno intervenirala Protiv financijskih struktura povezanih s dijelom HDZ-a BiH i herceg-bosanskim projektom. Prema međunarodnim analizama. Sredstva te banke korištena su za financiranje političko-kriminalnih mreža, bojkot državnih institucija BiH i pokušaj stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta. European Council on Foreign Relations+2CMI – Chr. Michelsen Institute+2
Drugim riječima, dok su se pojedini ljudi u Haagu branili od optužbi za ratne zločine. Novac koji je rat generirao već je bio ugrađen u banke, stranačke kase, privatizacijske kombinacije i poslijeratne poslove.
I tu gotovo nitko nije završio pred bilo kakvim sudom, a kamoli međunarodnim.
Slobodan Praljak između haške presude i domaće percepcije
Za jedan dio hrvatske i dijela herceg-bosanske javnosti. Praljak je do danas ostao simbol obrane Hrvata u BiH i odbijanja „nepravedne“ presude. Na to podsjeća i tekst njegova branitelja Michaela Karnavasa koji postavlja pitanje. Zašto je Praljak odlučio oduzeti si život baš tada, kad je realno mogao očekivati skorašnji izlazak iz zatvora. Hrčak
Za dio bošnjačke javnosti, on je pak utjelovljenje politike Herceg-Bosne i vojne sile koja je ostavila duboke rane u Mostaru, Prozoru, Jablanici, Stocu i drugim gradovima. Što je detaljno opisano u presudama. JusticeInfo.net+1
No, bez obzira na to kako tko gleda na Praljka, jedno pitanje ostaje isto za sve:
Je li njegov samoubojstveni čin zatvorio priču – ili je tek ogolio činjenicu da je pravda selektivna, da je dio krivnje sveden na nekolicinu ljudi, dok su cijele mreže ostale netaknute?
Tko danas prodaje domoljublje, a živi od ratnog kapitala?
Istraživanja o poslijeratnoj BiH govore o fenomenu „zarobljene države“. U kojoj se ratni profiteri i kriminalne mreže prepliću s političkim elitama. Dijeleći dobit od privatizacija, energetskih projekata i javnih nabava. dcaf.ch+1
Ako to prevedemo na jezik običnog čovjeka, dobivamo sliku koja je mnogima bolno poznata:
- dragovoljci i branitelji žive s mizernim mirovinama,
- obitelji poginulih bore se s administracijom,
- a dio onih koji su rat vidjeli tek iz ureda, salona i „operativnih soba“ danas su ugledni poduzetnici, vlasnici medija, kumovi političkih lidera.
Njihove se biografije redovito peru pričama o „domoljublju“, donacijama za spomenike. Dok se o ratnim šleperima goriva, sumnjivim vezama s tajnim službama, o mutnim dogovorima s neprijateljskim stranama ili sumnjivim poslovima u inozemstvu šuti ili ih se proglašava „teorijama zavjere“.
Jesu li svi zločinci zaista osuđeni?
Na godišnjicu smrti Slobodana Praljka, pitanje nije (samo) treba li ga se smatrati herojem ili zločincem. To je rasprava koja se vodi već godinama i vjerojatno će se voditi još dugo.
Pitanje koje bi nas trebalo najviše peći je drugo:
- Jesu li svi oni koji su rat iskoristili za vlastito bogaćenje ikada odgovarali?
- Koliko je ratnih profitera – s obje strane fronta – danas skriveno iza odijela, stranaka i korporativnih logotipa?
- I najvažnije: zašto su, od svih „ratnih zločinaca“, pred sud uglavnom završavali ljudi čije su odluke bile vidljive, javne, potpisane. Dok su oni iz sjene, iz pozadine, ostali nedodirljivi?
Haški sud neće na ta pitanja dati odgovor – on za to nije ni stvoren.
Ali zato mediji, istraživački novinari, svjedoci iz sustava, ljudi koji su vidjeli kako se rat pretvara u privatni biznis – još uvijek mogu.
Umjesto zaključka: poziv na istraživanje i pamćenje
Ovaj tekst nije pokušaj da se ikoga „opere“ niti da se presude ICTY-ja negiraju. Zločini počinjeni u BiH i Hrvatskoj – od Vukovara do Ahmića. Od logora do etničkih čišćenja – stvarni su, dokumentirani i ne smiju biti relativizirani.
Ali jednako tako, ratno profiterstvo, kriminal i prodaja domoljublja ne smiju ostati tabu-tema samo zato što su akteri i danas moćni, bogati i dobro umreženi.
Na godišnjicu dana kada je jedan general u sudnici popio otrov pred kamerama cijelog svijeta. Možda je pošteno postaviti još jedno neugodno pitanje:
Ako je Slobodan Praljak pravno proglašen krivim – koliko je onih koji su moralno i politički jednako, ili još više, odgovorni za instrumentalizaciju rata, a nikada nisu ni sjeli na optuženičku klupu?
Odgovore na to pitanje neće dati ni ovaj tekst, ni jedna kolumna.
Ali može potaknuti čitatelje da kopaju dublje, da čitaju sudske presude, istraživačke članke, arhive. Da u komentarima i javnim raspravama iznesu informacije koje se godinama guraju pod tepih.
Jer istina o ratu ne staje na granici između „naših“ i „njihovih“ zločinaca.
Istina počinje onog trenutka kad se usudimo pogledati i u novčanike i biografije onih koji danas najglasnije mašu zastavama.
Copyright © Res Publica Post
About the Author
