Nove izmjene Prekršajnog zakona donose veće kazne, manje olakšica i širu digitalizaciju sudskih postupaka
Predložene izmjene Prekršajnog zakona u Hrvatskoj donose važnu promjenu u sustavu kažnjavanja: ukidanje mogućnosti plaćanja dvije trećine kazne nakon sudske presude. Ta je pogodnost godinama predstavljala barem djelomično ublažavanje financijskog tereta za građane kojima je sud izrekao novčanu kaznu.
Prema najavljenim izmjenama, ta bi mogućnost bila ukinuta upravo u slučajevima kada kaznu izrekne sud. Drugim riječima, građanin koji odluči osporiti prekršaj na sudu više neće imati mogućnost smanjenja kazne uplatom dvije trećine iznosa nakon presude.
Važno je pritom naglasiti da se ova pogodnost ne ukida u potpunosti. Plaćanje dvije trećine kazne i dalje bi ostalo moguće kod prekršajnog naloga i obveznog prekršajnog naloga, što praktično znači da sustav dodatno potiče brzo plaćanje kazne bez sudskog postupka.
Veće kazne i šire ovlasti kažnjavanja
Predložene izmjene donose i povećanje nekoliko važnih novčanih pragova u prekršajnom sustavu.
Prema dostupnim informacijama iz postupka javnog savjetovanja, planirane su sljedeće promjene:
- maksimalna kazna putem obveznog prekršajnog naloga povećava se na 1000 eura
- kazna koja se može naplatiti na mjestu počinjenja prekršaja povećava se na 380 eura
- prag za izricanje pisanog ili usmenog upozorenja povećava se na 300 eura
Službeno obrazloženje Ministarstva pravosuđa i uprave jest da se ovim izmjenama želi rasteretiti sudove i smanjiti broj postupaka koji završavaju pred prekršajnim sudovima.
U praksi bi veći broj prekršaja mogao biti riješen kroz naloge ili naplatu na mjestu događaja, bez dugotrajnog sudskog postupka.
Zašto Ministarstvo želi manje sudskih postupaka
Ministar pravosuđa i uprave Damir Habijan najavio je ove izmjene uz objašnjenje da sudovi često ublažavaju kazne iz prekršajnih naloga.
Prema njegovim javnim istupima, sudovi u velikom broju slučajeva smanjuju iznose kazni koje su prethodno izrekli policija ili druga tijela, što po mišljenju predlagatelja dovodi u pitanje učinkovitost sustava sankcioniranja.
Ovdje se, međutim, otvara i šire pitanje:
ako sudovi često ublažavaju kazne, znači li to da je problem u sudovima – ili možda u visini kazni koje se izriču u prekršajnim nalozima?
Drugim riječima, rasprava o izmjenama zakona ne vodi se samo oko tehničkog pitanja učinkovitosti, nego i oko filozofije kažnjavanja.
Digitalizacija pravosuđa
Uz izmjene kaznene politike predviđena je i daljnja digitalizacija prekršajnih postupaka.
Planirane promjene uključuju:
- obveznu elektroničku komunikaciju sa sudovima
- digitalnu dostavu sudskih pismena pravnim osobama
- obvezno tonsko snimanje sudskih rasprava od srpnja 2027. godine
Prema Ministarstvu, cilj je ubrzati postupke, smanjiti administraciju i povećati transparentnost sudskih procesa.
Digitalizacija pravosuđa već je godinama dio strateških planova reforme pravosudnog sustava u Hrvatskoj.
Ukidanje plaćanja dvije trećine kazne otkriva smjer reforme
Ipak, digitalizacija sama po sebi ne rješava temeljni problem ako se istodobno širi represivni doseg sustava kažnjavanja.
Sud može biti digitalno učinkovitiji i brži, ali to ne znači nužno da je i pravedniji.
Ako se reforma svodi na to da sustav brže i učinkovitije naplaćuje veći broj kazni, tada tehnološki napredak ne mijenja bit sustava – nego samo ubrzava njegov rad.
Sud kao korektiv države ili instrument naplate
Najosjetljiviji dio ovih izmjena nalazi se u odnosu države prema sudskom postupku.
Građaninu se formalno i dalje ostavlja pravo na sudsku zaštitu. Međutim, ukidanjem mogućnosti plaćanja dvije trećine kazne nakon presude šalje se jasna poruka: sudski put postaje skuplja opcija.
Takav sustav može imati i širi društveni učinak.
Sud bi trebao biti institucija koja štiti zakonitost i prava građana. Ako odlazak pred sud postaje financijski nepovoljniji izbor, tada pravna zaštita ostaje formalno dostupna, ali se u praksi sve više obeshrabruje.
Kada kaznena politika postane fiskalna politika
Problem ovih izmjena nije samo u visini kazni, niti samo u ukidanju jedne pogodnosti.
Problem je u ukupnom smjeru sustava:
- više prekršajnih naloga
- veći iznosi kazni
- manje sudskog ublažavanja kazni
- brža digitalna obrada postupaka
Država takav sustav može braniti argumentom učinkovitosti.
Građani ga, međutim, imaju pravo promatrati i kroz pitanje pravednosti i razmjernosti.
Jer pravna država ne mjeri se samo time koliko brzo kažnjava, nego i time koliko jasno razlikuje zaštitu javnog reda od fiskalnog pritiska na vlastite građane.
Ako sudnica počne sve više nalikovati na tehnički uređenu blagajnu, a sve manje na prostor odmjeravanja pravde, tada više nije riječ samo o reformi zakona – nego o promjeni odnosa države prema građaninu.
O povjerenju građana u institucije već smo pisali u analizi na portalu Res Publica Post.
Ukidanje plaćanja dvije trećine kazne zato nije samo tehnička promjena zakona, nego i važan signal o smjeru u kojem država razvija svoju kaznenu politiku.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.
About the Author
