HRT pristojba već desetljećima izaziva rasprave među građanima Hrvatske. Dok je nastala u vrijeme kada su televizor i radio bili glavni izvori informacija, danas živimo u digitalnom dobu u kojem gotovo svaki građanin posjeduje pametni telefon, računalo ili pristup internetu. Postavlja se pitanje: je li HRT pristojba i dalje naknada za javni medijski servis ili je postala svojevrsni porez na tehnologiju?
Od televizora u dnevnom boravku do pametnog telefona u džepu
Kada je uveden sustav RTV pristojbe, svijet je izgledao potpuno drugačije nego danas. Televizor je bio uređaj koji je stajao u dnevnom boravku, radio je imao jasnu namjenu, a informacije su se uglavnom primale putem radijskog i televizijskog signala.
Danas je situacija bitno drukčija.
Pametni telefon postao je sredstvo komunikacije, rada, obrazovanja, bankarstva i pristupa državnim uslugama. Računalo više nije luksuz nego alat bez kojeg je teško zamisliti svakodnevni život. Internet je postao gotovo jednako važan kao voda, struja ili telefon.
Upravo zato postavlja se pitanje koje posljednjih godina sve češće izaziva rasprave među građanima:
Plaćamo li danas HRT pristojbu za javni medijski servis ili zapravo plaćamo dodatni namet na posjedovanje tehnologije?
Slučaj gospodina Zvonka: dug, mobitel i pitanje koje ostaje otvoreno
Povod za razmišljanje o ovoj temi bila je javna objava jednog građanina koji tvrdi da je prije više od desetljeća uredno raskinuo pretplatnički odnos s Hrvatskom radiotelevizijom te o tome sastavio i ovjerio odgovarajuću dokumentaciju.
Nakon mnogo godina zaprimio je dopis odvjetničkog društva koje ga poziva da se javi radi rješavanja navodnog dugovanja prema HRT-u.
Ovdje nije najzanimljivije pitanje postoji li dug ili ne postoji. To je pitanje koje mogu razriješiti samo dokumenti i eventualni postupci pred nadležnim tijelima.
Zanimljivo je nešto drugo.
U dopisu nisu navedeni iznos potraživanja, razdoblje na koje se ono odnosi niti detalji na temelju kojih je dug utvrđen. Istodobno se od primatelja traži da uspostavi kontakt i dostavi podatke radi daljnje komunikacije.
To otvara šire pitanje koje nadilazi sam slučaj jednog građanina:
Može li osoba koja danas koristi mobitel, računalo ili internet uopće izbjeći status potencijalnog obveznika HRT pristojbe?
Kako se društvo promijenilo u posljednjih 30 godina?
Da bismo razumjeli današnju raspravu, potrebno je vratiti se nekoliko desetljeća unatrag.
1995. godina
Građanin je mogao živjeti bez interneta.
Većina komunikacije odvijala se osobno, poštom ili telefonom. Bankovni računi nisu bili neizostavan dio svakodnevnog života za sve građane. Televizor je bio uređaj za informiranje i zabavu, ali nije bio nužan za funkcioniranje u društvu.
2005. godina
Internet postaje sve važniji.
Elektronička pošta ulazi u svakodnevnu uporabu. Pojavljuju se prve ozbiljnije internetske usluge, ali velik broj građana i dalje može normalno živjeti bez stalnog pristupa mreži.
2015. godina
Pametni telefoni postaju uobičajeni.
Banke uvode mobilne aplikacije. Poslodavci sve češće komuniciraju elektroničkim putem. Internet više nije luksuz nego važan alat za svakodnevni život.
2026. godina
Mobitel, računalo i internet postali su gotovo neizostavni.
Putem interneta građani koriste e-Građane, internet bankarstvo, zdravstvene usluge, komunikaciju sa školama, državnim institucijama i poslodavcima. Digitalizacija više nije pitanje budućnosti nego svakodnevice, a njezin utjecaj sve je vidljiviji i u pravosuđu te radu državnih institucija. preporuka za pročitati Res Publica Post Digitalizacija sudova i digitalno društvo Otvori izvor
Drugim riječima, ono što je nekada bio izbor, danas je za mnoge postalo nužnost.
I upravo tu nastaje temeljno pitanje: može li se pravni koncept prijamnika iz prošlog stoljeća bez izmjena primjenjivati na digitalno društvo 21. stoljeća? službeni izvor Hrvatska radiotelevizija Pristojba Hrvatske radiotelevizije Provjeri izvor
Što građani zapravo plaćaju?
Prema postojećem modelu, obveza plaćanja pristojbe nije vezana isključivo uz gledanje programa Hrvatske radiotelevizije. zakonski okvir Zakon.hr Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji Otvori izvor
Građanin može tvrditi da ne prati HRT, da ne gleda televiziju ili da ga sadržaj javnog servisa ne zanima.
Međutim, sama činjenica da posjeduje uređaj koji može primati audio ili audiovizualne sadržaje može biti dovoljna za nastanak obveze. službeni izvor Hrvatska radiotelevizija Pristojba Hrvatske radiotelevizije Otvori izvor
To je model koji je nastao u vremenu kada su radio i televizor bili glavni izvori informacija.
Danas gotovo svaki pametni telefon može pristupiti videosadržajima, internetskim radijskim programima i brojnim drugim medijskim uslugama.
Zbog toga se postavlja pitanje je li pojam prijamnika ostao isti ili se njegova primjena bitno proširila.
Može li se danas izbjeći HRT pristojba?
Prije nekoliko desetljeća netko je mogao odlučiti da neće imati televizor.
Danas je to mnogo teže.
Kako otvoriti račun u banci?
Kako koristiti sustav e-Građani?
Kako pristupiti javnim informacijama?
Kako komunicirati sa školom, liječnikom ili državnim institucijama?
Kako obavljati posao na tržištu rada koje sve više postaje digitalno?
Za većinu građana odgovor je isti: putem interneta, računala ili pametnog telefona.
Ako je tako, postoji li uopće stvarna mogućnost izbjeći posjedovanje uređaja koji se smatraju prijamnicima?
Plaćamo li istu tehnologiju više puta?
Dio građana smatra da se pojavljuje svojevrsni lanac financijskih obveza.
Najprije se zaradi plaća.
Na plaću se plaćaju porezi i doprinosi.
Kupnjom uređaja plaća se PDV.
Za korištenje uređaja plaćaju se internetske i mobilne usluge.
Za korištenje bankovnog računa često se plaćaju naknade.
Nakon toga dolazi i obveza HRT pristojbe.
Pravno gledano, riječ je o različitim davanjima i različitim uslugama.
No iz perspektive građanina postavlja se legitimno pitanje:
Koliko puta mora platiti da bi mogao koristiti tehnologiju bez koje danas teško može sudjelovati u društvu?
Pretvara li se HRT pristojba u porez na tehnologiju?
Ovdje dolazimo do središnje rasprave.
Pristojba je tradicionalno naknada za određenu uslugu ili mogućnost korištenja određene usluge.
Porez je opće davanje koje služi financiranju javnih potreba.
Kritičari sadašnjeg modela postavljaju jednostavno pitanje:
Ako gotovo svi građani moraju imati uređaje koji ih automatski dovode u krug potencijalnih obveznika, nije li HRT pristojba postupno postala svojevrsni porez na tehnologiju?
S druge strane, zagovornici sadašnjeg modela ističu da se ne financira uređaj nego javni medijski servis koji proizvodi informativne, obrazovne, kulturne i manjinske programe.
Upravo zbog toga rasprava traje već godinama.
Kako su problem riješile druge države?
Europske države koriste različite modele financiranja javnih medijskih servisa.
Neke su zadržale RTV pristojbu.
Neke su financiranje prebacile na državni proračun.
Neke koriste kombinirane modele.
To pokazuje da ne postoji jedno univerzalno rješenje.
No zajedničko pitanje ostaje isto:
Kako financirati javni servis, a pritom zadržati povjerenje građana i osjećaj pravednosti? To pitanje ne tiče se samo Hrvatske radiotelevizije nego i šireg odnosa između građana, javnih institucija i načina na koji se koriste zajednička sredstva. Rasprave o javnom interesu i jednakom odnosu prema svim građanima prisutne su i u drugim društvenim pitanjima. preporuka za pročitati Res Publica Post Zagreb svih građana – jednakost prava i javni interes Otvori izvor
Pitanje koje zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu
Ovaj članak ne pokušava odgovoriti treba li Hrvatska imati javni medijski servis. Većina europskih država smatra da takav servis ima važnu društvenu ulogu.
Međutim, legitimno je postaviti pitanje:
Je li model financiranja koji je nastao u eri televizora i radijskih prijamnika primjeren vremenu u kojem gotovo svaki građanin mora posjedovati mobitel, računalo i pristup internetu kako bi normalno funkcionirao u društvu?
Kada je RTV pristojba uvedena, građanin je mogao odlučiti hoće li imati televizor.
Danas građanin teško može odlučiti hoće li imati mobitel, računalo ili pristup internetu.
Zato se rasprava više ne vodi samo o Hrvatskoj radioteleviziji.
Rasprava se vodi o odnosu države, tehnologije i građanina u digitalnom dobu.
A to je pitanje koje se tiče gotovo svakog stanovnika Hrvatske i upravo zato zaslužuje otvorenu, argumentiranu i poštenu javnu raspravu.
Budućnost sustava HRT pristojbe jedno je od pitanja koje će hrvatsko društvo prije ili kasnije morati otvoriti.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
