Domovinski rat – istina i kontekst | 5. dio: zašto se moderna Hrvatska rodila tek odricanjem, a ne nasljeđem
NDH i moderna Hrvatska tema su oko koje se u Hrvatskoj najviše viče, a najmanje objašnjava.
Autor: Ivan Vohrić
Urednička napomena
Serijal Domovinski rat – istina i kontekst nastao je s ciljem da se najosjetljivije teme suvremene hrvatske povijesti objasne jasno, argumentirano i bez parola. U vremenu kada se Domovinski rat sve češće svodi na simbole i emocionalne podjele, ovaj serijal vraća događaje u njihov stvarni povijesni, politički i međunarodni kontekst, razlikujući žrtvu od politike i činjenice od manipulacije. Tekstovi su namijenjeni čitateljima koji traže razumijevanje, a ne navijanje – posebno mlađim generacijama koje zaslužuju objašnjenje, a ne mitove.
Ako postoji tema oko koje se u Hrvatskoj najviše viče, a najmanje objašnjava, onda je to Nezavisna Država Hrvatska.
Za jedne je NDH tabu o kojem se ne smije govoriti.
Za druge je NDH mit koji se smije romantizirati.
Obje pozicije su pogrešne.
I obje su štetne.
NDH i moderna Hrvatska: što mladi moraju razumjeti
Nezavisna Država Hrvatska nije jednaka modernoj Hrvatskoj
Nezavisna Država Hrvatska:
- nije bila suverena država
- nije nastala voljom naroda u demokratskom smislu
- bila je ovisna o nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji
- počinila je teške i neupitne zločine
To nije ideološki stav.
To je povijesna činjenica.
Moderna Republika Hrvatska:
- nema pravni kontinuitet s NDH
- nije nastala na toj ideologiji
- nije međunarodno priznata zbog NDH, nego unatoč NDH
Tko to ne razumije – ne razumije ni Domovinski rat.
Ali druga stvar koju treba reći bez straha: povijest nije crno-bijela
Reći da NDH:
- nije temelj moderne Hrvatske
ne znači reći da:
- hrvatska ideja državnosti nije postojala prije 1991.
- Hrvati nisu imali pravo težiti državi
- cijelo 20. stoljeće treba izbrisati
Mladi moraju razumjeti razliku između:
- želje za državom
- i načina na koji je ta država bila ostvarena
NDH je bila pogrešan način u pogrešno vrijeme s pogrešnim saveznicima.
I upravo zato – povijesno je propala.
NDH i moderna Hrvatska u kontekstu Domovinskog rata
Početkom Domovinskog rata Hrvatska je bila:
- međunarodno sumnjiva
- vojno slaba
- izložena optužbama da je “nova fašistička država”
U tom kontekstu:
- svaka NDH simbolika
- svaka relativizacija ustaškog režima
- svaka igra s povijesnim znakovljem
bila je udarac u borbu za međunarodno priznanje.
To nije pitanje emocije.
To je pitanje geopolitike i opstanka.
Zašto je presudna bila politika predsjednika Tuđmana
Predsjednik
Franjo Tuđman
napravio je ono što je malo tko tada imao snage napraviti:
- jasno se distancirao od NDH
- ugradio antifašizam u temelje Ustava RH
- postavio Hrvatsku kao demokratsku i zapadno orijentiranu državu
- stavio vojsku pod civilni i ustavni nadzor
Bez toga:
- ne bi bilo međunarodnog priznanja
- ne bi bilo diplomatske potpore
- ne bi bilo pobjede
Ovo nije hvalospjev.
Ovo je hladna politička činjenica.
Zašto je današnje koketiranje s NDH povijesno nepismeno
Današnje romantiziranje NDH:
- ne jača Hrvatsku
- ne čini mlade ponosnijima
- ne ispravlja povijest
Ono:
- vraća Hrvatsku u međunarodnu defanzivu
- daje argumente onima koji nas žele diskreditirati
- pokazuje nerazumijevanje vremena u kojem živimo
Država se ne brani simbolima iz prošlih poraza.
Država se brani istinom, razumom i odgovornošću.
Završna lekcija za mlade (i starije)
Ako ovu seriju treba svesti na jednu rečenicu, onda je to ova:
Hrvatska je nastala onda kada je imala snage reći što nije – da bi mogla opstati kao ono što jest.
- HOS-ovci nisu ginuli za NDH
- Hrvatska vojska nije ratovala za ideologiju
- Domovinski rat nije bio povijesni revanš, nego borba za opstanak i slobodu
Sve izvan toga je:
- manipulacija
- mit
- ili kukavičko skrivanje iza mrtvih
Završna riječ cijelog serijala
Ovaj serijal nije pisan:
- protiv branitelja
- protiv vjere
- protiv domoljublja
Pisao se:
- za istinu
- za mlade koji zaslužuju objašnjenje, a ne parole
- za državu koja ne smije živjeti od mitova
Jer domoljublje bez istine nije snaga. To je slabost.
Povezani tekstovi iz serijala „Domovinski rat – istina i kontekst“
Svi tekstovi dostupni su u kategoriji „Povijest bez parola“.
Ovaj tekst dio je serijala koji kronološki i argumentirano obrađuje teme Domovinskog rata, političke odgovornosti i suvremenih manipulacija poviješću:
- HOS – Domovinski rat: ljudi i politika
https://ivan.com.hr/2026/02/09/hos-domovinski-rat-ljudi-politika/ - Dobroslav Paraga i Domovinski rat – politička odgovornost
https://ivan.com.hr/2026/02/10/dobroslav-paraga-domovinski-rat-politicka-odgovornost/ - Hrvatska vojska u Bosni i Hercegovini – vojna realnost i kontekst
https://ivan.com.hr/2026/02/11/hrvatska-vojska-u-bih/ - Manipulacija Domovinskim ratom – kada se simboli koriste umjesto istine
https://ivan.com.hr/2026/02/13/manipulacija-domovinskim-ratom/
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić za Res Publica Post
About the Author
Sa svime se slažem osim s antifašizmon u ustavu. U ustavu riječ antifašizam nije spomenuta, spomenut je zavnoh i to u izvorišnim osnovama kao u slijedu državnosti kroz povijest. Ako je antifašizam u ustavu, onda je u ustavu i feudalizam jer ga nalazimo u inacicama hrvatske drzavnosti u izvorisnim osnovama i to u hrvatskim kraljevinama npr. Još bitno za napomenuti je da nitko nema monopol nad riječju antifašizam.
Ustav Republike Hrvatske u svojim Izvorišnim osnovama izričito se poziva na odluke ZAVNOH-a kao jedan od temelja hrvatske državnosti. ZAVNOH je povijesno i pravno antifašističko tijelo, i upravo se na toj činjenici temelji ustavna distanca Republike Hrvatske od NDH.
To nije stvar interpretacije ni “monopola nad riječju”, nego povijesnog i međunarodnopravnog konteksta u kojem je Hrvatska 1991. bila priznata kao demokratska država.
Naravno da antifašizam nije vlasništvo nijedne ideologije, ali u ustavnom smislu on ovdje označava prekid s ustaškim poretkom i totalitarnim režimima, a ne svjetonazor u suvremenim političkim raspravama. Upravo je ta jasna distanca bila preduvjet međunarodnog priznanja i političkog opstanka Republike Hrvatske.
O tome i govori ovaj tekst – o kontekstu i pravnim činjenicama, a ne o semantičkim nadmetanjima.