Dokumenti i optužbe: što govore putovnice Gojka Šuška, a što ostaje u sferi tvrdnji
Putovnice Gojka Šuška postale su tema brojnih optužbi i medijskih prijepora. Ovaj članak razdvaja dokumentirane činjenice od tvrdnji bez dokaza.
Što pokazuju stvarni dokumenti, a što ostaje u sferi tvrdnji bez dokaza?
Putovnice Gojka Šuška posljednjih su godina postale predmet različitih optužbi, medijskih konstrukcija i političkih tumačenja. U raspravama o Gojku Šušku često se ponavljaju iste tvrdnje: jugoslavenske veze, UDBA, diplomatske putovnice i prikrivene uloge. Takve optužbe godinama kruže javnim prostorom, najčešće bez jasnog razdvajanja između onoga što je dokazano i onoga što se samo prepričava.
Upravo zato vrijedi zastati i postaviti jednostavno pitanje:
što o Gojku Šušku govore konkretni dokumenti, a što pripada sferi interpretacija i konstrukcija?
Što pokazuju putovnice Gojka Šuška
U javnosti su se pojavile preslike dokumenata koje je obitelj Gojka Šuška dala na uvid, među kojima su:
- kanadska putovnica izdana u Ottawi 9. veljače 1990.
- podaci o kanadskom državljanstvu
- evidencija ulazno-izlaznih viza iz 1990.
- hrvatska diplomatska putovnica izdana 6. kolovoza 1992. (Ministarstvo inozemnih poslova)
Ovi dokumenti nedvojbeno potvrđuju jednu važnu činjenicu:
Gojko Šušak bio je državljanin Kanade i služio se kanadskom putovnicom prije povratka u Hrvatsku.
Nakon uspostave hrvatske države, kao ministar obrane, dobiva i hrvatsku diplomatsku putovnicu.
To su provjerljive činjenice.
Što putovnice Gojka Šuška ne dokazuju
Međutim, jednako je važno reći i što ovi dokumenti ne dokazuju.
Oni sami po sebi:
- ne dokazuju da Šušak nikada nije imao jugoslavensku putovnicu
- ne potvrđuju niti pobijaju bilo kakvu suradnju s tadašnjim službama
- ne daju odgovor na političke interpretacije koje se danas iznose
Drugim riječima:
jedan dokument može potvrditi određenu činjenicu, ali ne može sam po sebi zatvoriti svaku raspravu.
PROBLEM SENZACIONALISTIČKIH TVRDNJI
U javnosti su se pojavili i tekstovi koji na senzacionalistički način tumače pitanje Šuškovih putovnica, dok su s druge strane objavljene i preslike dokumenata koje je obitelj dala na uvid.
U javnom prostoru često se pojavljuju naslovi poput:
“Šušak suradnik UDBE s jugoslavenskom diplomatskom putovnicom”
Takvi naslovi imaju jednu zajedničku karakteristiku:
- nude snažnu tvrdnju
- ali rijetko nude jasan, provjerljiv i cjelovit dokaz
Razlika između ozbiljne analize i propagande upravo je u tome:
– tvrdnja bez dokaza nije činjenica — nego tvrdnja
A ponavljanje tvrdnje ne čini je istinitom.
IZMEĐU DOKUMENATA I INTERPRETACIJE
Slučaj Gojka Šuška pokazuje koliko je važno razlikovati tri razine:
- Dokumentirane činjenice
- svjedočanstva i interpretacije
- političke konstrukcije i etikete
Problem nastaje kada se te tri razine pomiješaju i kada se interpretacija počne predstavljati kao dokaz.
Postojanje novinskog teksta nije isto što i postojanje dokaza. Razlika između tvrdnje i činjenice upravo je ono što određuje granicu između analize i propagande.
ZAŠTO JE OVO VAŽNO
Ovdje se ne radi samo o Gojku Šušku.
Radi se o načinu na koji kao društvo pristupamo vlastitoj povijesti.
Ako prihvatimo da su:
- novinski naslovi = dokaz
- usmena prepričavanja = činjenice
- političke etikete = istina
onda više ne raspravljamo o povijesti, nego o percepciji.
ZAKLJUČAK
Dokumenti poput kanadske putovnice Gojka Šuška ne odgovaraju na sva pitanja, ali imaju jednu veliku vrijednost:
– vraćaju raspravu iz sfere optužbi u sferu činjenica
A to je prvi korak prema ozbiljnom razumijevanju prošlosti.
Sve ostalo — bez dokaza — ostaje ono što i jest:
tvrdnja.
Ova tema nadovezuje se i na raniji članak o Gojku Šušku, u kojem je prikazan njegov život u Kanadi, rad u iseljeništvu i politički put prije povratka u Hrvatsku.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.
About the Author
