Praznik rada i komunizam u hrvatskom javnom prostoru često se preklapaju ondje gdje bi ih trebalo jasno razdvojiti: radnička prava zaslužuju poštovanje, ali jugoslavenska nostalgija i simboli totalitarnog režima ne smiju se prikazivati kao bezazlena tradicija.
Radnička prava zaslužuju poštovanje. Komunistički simboli i jugoslavenska nostalgija ne zaslužuju političko pranje.
Urednička napomena
Ovaj tekst nije napad na radnike, na pravo čovjeka na odmor, na obiteljski izlet, kotlić, grah ili roštilj. Nije sporno da ljudi 1. svibnja ne rade, da se druže i da se prisjete važnosti rada, poštene plaće i dostojanstva čovjeka.
Sporno je nešto drugo: kada se Praznik rada pretvara u nostalgičnu kulisu za simbole komunističkog i jugoslavenskog režima. Sporno je kada se pod izlikom „antifašizma”, „mladosti”, „tradicije” ili „otpora” ponovno javno romantizira ideološki svijet koji je u Hrvatskoj iza sebe ostavio zatvore, političke progone, šutnju, strah i masovne grobnice.
Poštovati sve mrtve — da.
Braniti radnička prava — da.
Ali liječiti društvo simbolima socijalizma i komunizma — ne.
Prvi svibnja počeo je u Chicagu, ali ga Amerika ne slavi kao Praznik rada
Povijesni paradoks Prvog svibnja počinje upravo u Sjedinjenim Američkim Državama. Radnički prosvjedi za osmosatno radno vrijeme započeli su 1. svibnja 1886. u Chicagu, a nekoliko dana kasnije, 4. svibnja, dogodio se krvavi sukob poznat kao Haymarket Affair. Taj je događaj kasnije postao međunarodni simbol radničke borbe, osobito nakon što je Druga internacionala 1889. povezala 1. svibnja s međunarodnim radničkim pokretom. Encyclopaedia Britannica Haymarket Affair – povijest, posljedice i utjecaj Britannica donosi pregled događaja na Haymarketu u Chicagu 1886. godine, njihove povezanosti s borbom za osmosatno radno vrijeme i kasnijim proglašenjem 1. svibnja međunarodnim danom radnika. Otvori izvor
Ali upravo Amerika, zemlja u kojoj je taj simbolički početak nastao, ne obilježava 1. svibnja kao službeni Praznik rada. SAD ima Labor Day prvog ponedjeljka u rujnu; američki predsjednik Grover Cleveland potpisao je 1894. zakon kojim je taj rujanski datum postao nacionalni praznik rada.
Još je znakovitije da je u SAD-u 1. svibnja zakonski označen kao Loyalty Day, dan potvrde lojalnosti Sjedinjenim Državama i američkoj slobodarskoj baštini.
Drugim riječima, Amerika je zapamtila radničku povijest, ali nije prihvatila političku ikonografiju koju su socijalistički i komunistički pokreti kasnije nadogradili na taj datum. U tome je pouka i za Hrvatsku: radnička prava ne moraju se vezati uz komunizam.
Jugoslavenski Prvi maj: praznik rada ili ritual države?
U bivšoj Jugoslaviji Prvi maj nije bio samo dan radnika. Bio je jedan od velikih rituala socijalističke države. Parade, parole, radničke kolone, omladina, crvene zastave, bratstvo i jedinstvo, kult rada i kult Partije — sve je to bilo utkano u službenu sliku praznika.
S vremenom se taj ideološki sloj omekšao u narodnom sjećanju: prvomajski uranak, grah, roštilj, izleti u prirodu, druženje. I tu počinje današnji problem. Mnogi ljudi više ne vide režim, nego samo uspomenu. Ne vide ideologiju, nego slobodan dan. Ne vide političku simboliku, nego mladost, glazbu, vatru i druženje.
Ali društvo koje je ozbiljno prema vlastitoj povijesti ne smije brkati privatnu nostalgiju s javnom odgovornošću.
Nije isto kada netko kaže: „Sjećam se djetinjstva, izleta i graha” i kada se na javnom prostoru ističu simboli jugoslavenskog komunizma, zastave s petokrakom, parole partizanskog pokreta ili natpisi koji današnjim generacijama poručuju da su „partizanke i partizani” neupitno moralno čisti dio povijesti.
Povijest nije tako jednostavna.
Upravo zato tema Praznik rada i komunizam u Hrvatskoj ne može se svesti na grah, uranak i neradni dan, nego otvara pitanje političke simbolike kojom se desetljećima oblikovalo javno sjećanje.
Hrvatska danas ima Praznik rada, ali ima i Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima
Republika Hrvatska danas 1. svibnja priznaje kao Praznik rada, blagdan i neradni dan. To je jasno propisano Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima.
Ali isti taj zakon propisuje i 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima — nacizma, fašizma i komunizma — koji se obilježava dostojanstveno i nepristrano.
To znači da Hrvatska ne može imati dvostruku savjest: jednu za žrtve nacizma i fašizma, a drugu za žrtve komunizma. Ako smo civilizirano društvo, onda žrtva ne smije ovisiti o tome koji ju je režim ubio.
Europski parlament još je 2009. naglasio da Europa ne može biti ujedinjena dok ne stvori zajednički pogled na povijest i dok nacizam, staljinizam, fašističke i komunističke režime ne prepozna kao zajedničko naslijeđe koje zahtijeva otvorenu raspravu o zločinima. Europski parlament European conscience and totalitarianism Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu, u kojoj se naglašava potreba očuvanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima i stvaranja zajedničkog europskog pogleda na povijest. Otvori izvor
To nije „revizionizam”. To je minimum europske demokratske zrelosti.
Je li petokraka simbol totalitarnog komunističkog sustava?
Odgovor mora biti pošten: povijesno je višeznačna, ali u hrvatskom iskustvu ona jest i simbol jugoslavenskog komunističkog režima, JNA i političke represije.
Vladino Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima u svom je Dokumentu dijaloga priznalo da crvena zvijezda petokraka ima i europsko antifašističko značenje, ali je istodobno upozorilo na njezine zlouporabe od komunističkih režima i JNA tijekom Domovinskog rata.
Isto Vijeće navodi da su obilježja partizanskog pokreta nakon Drugog svjetskog rata preuzeta i iskorištena za uspostavu, opravdanje i održavanje jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima „partije i države”, zbog čega su ta obilježja povijesno kompromitirana i sporna. ( izvor )
Zato je moralno i politički neozbiljno tvrditi da je petokraka u Hrvatskoj samo „znak antifašizma”. Ona je za mnoge obitelji znak režima koji je oduzimao živote, imovinu, slobodu, pravo na grob i pravo na istinu.
Pravno gledano, Hrvatska nema jednostavan popis svih zabranjenih simbola koji bi automatski riješio svaku situaciju. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira kažnjava onoga tko na javnom mjestu nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika ili crteža remeti javni red i mir.
Drugim riječima: nije svako isticanje svakog simbola automatski kažnjivo u svakoj situaciji. Ali to ne znači da je svako isticanje moralno prihvatljivo, društveno zdravo ili povijesno nevino.
Kada se govori o temi Praznik rada i komunizam, pitanje petokrake nije sporedno estetsko pitanje, nego pitanje odnosa prema simbolima pod kojima su mnogi ljudi izgubili slobodu, dom, grob ili pravo na istinu.
Trnjanski krijesovi: sjećanje ili politička poruka?
Fotografije s prošlogodišnjih Trnjanskih krijesova dobro pokazuju problem. Transparenti zahvale partizanima, jugoslavenska zastava s petokrakom, simbolika mladih socijalista, crvena ikonografija i atmosfera političkog rituala ne djeluju kao neutralno obilježavanje Praznika rada.
To više nije samo pitanje radnika. To je pitanje javne memorije.
Možemo li u zemlji u kojoj se još uvijek otkrivaju masovne grobnice žrtava Drugog svjetskog rata i poraća bez nelagode isticati simbole režima koji je te zločine desetljećima skrivao?
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je u travnju 2026. da su u Zagrebu, u šumi Lešće, pronađene dvije masovne grobnice s posmrtnim ostacima najmanje 23 žrtve iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, uz navod da je riječ o žrtvama partizansko-komunističkih zločina iz 1945. i 1946. godine.
Nekoliko dana poslije objavljeno je i da je u jami Golubinka na brdu Sopanj pronađena još jedna masovna grobnica s posmrtnim ostacima žrtava iz istog razdoblja. Ministarstvo je navelo da je u posljednjih deset godina na području Hrvatske istraženo više od 630 lokacija te ekshumirano više od 2200 žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Ministarstvo hrvatskih branitelja U jami Golubinka pronađena masovna grobnica iz Drugog svjetskog rata Službena objava Ministarstva hrvatskih branitelja RH o pronalasku masovne grobnice u jami Golubinka na brdu Sopanj, ekshumaciji žrtava iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja te nastavku terenskih istraživanja prikrivenih grobišta. Otvori izvor
U takvoj zemlji, u takvom trenutku, javno igranje s petokrakom nije samo folklor. To je poruka. A poruke se moraju čitati i odgovorno prosuđivati.
Demokracija nije samo suprotnost fašizmu. Demokracija je suprotnost svakom totalitarizmu.
Jedna od velikih manipulacija u hrvatskom javnom prostoru jest tvrdnja da se svaki kritički odnos prema komunizmu automatski proglašava fašizmom. To je intelektualno nepošteno.
Demokracija nije nastala zato da bi se osudio samo jedan totalitarizam, a drugi prešutio. Demokracija ima smisla samo ako jednako odbacuje svaku ideologiju koja čovjeka podređuje Partiji, Vođi, klasi, rasi, naciji ili državi.
Fašizam je zlo. Nacizam je zlo. Ali i komunizam, ondje gdje je uspostavio jednopartijsku vlast, političke progone, zatvore, likvidacije i zabranu slobodnog mišljenja, također je totalitarno zlo.
Zato nije dovoljno reći: „Važno je da se danas ne radi.” Nije dovoljno uzeti slobodan dan, pojesti grah i praviti se da nas se povijest ne tiče.
Praznik rada može biti civiliziran, demokratski i društveno koristan dan. Ali samo ako ga oslobodimo od crvene mitologije.
Radnička prava da, komunistička nostalgija ne
Hrvatskim građanima nitko ne treba oduzeti Praznik rada. Radnik zaslužuje dostojanstvo. Obitelj zaslužuje odmor. Čovjek zaslužuje plaću od koje može živjeti. Društvo koje zaboravi radnika postaje nepravedno društvo.
Ali radnička prava ne pripadaju komunizmu. Pravo na pošten rad, sigurnu plaću, slobodno sindikalno organiziranje, dostojanstven život i socijalnu pravednost ne mora se braniti petokrakom, jugoslavenskom zastavom ili parolama režima koji nije dopuštao političku slobodu.
U demokraciji radnik nije vlasništvo Partije.
U demokraciji sindikat nije produžena ruka ideologije.
U demokraciji praznik rada nije ritual jednoumlja.
U demokraciji sjećanje na radnika ne smije gaziti sjećanje na žrtve.
Zato 1. svibnja u Hrvatskoj treba ostati Praznik rada, ali ne smije biti praznik komunističke nostalgije.
Završna riječ
Hrvatska ne treba ukidati Prvi svibnja. Hrvatska ga treba pročistiti od lažnog sjaja jugoslavenskog mita.
Možemo poštovati radnika bez obožavanja Partije.
Možemo poštovati antifašističku borbu bez prikrivanja komunističkih zločina.
Možemo poštovati mrtve svih strana bez izjednačavanja žrtve i krvnika.
Možemo imati slobodan dan bez slobodnog zaborava.
Jer narod koji se sjeća samo graha, a zaboravlja grobnice, nije postao slobodan narod. Postao je narod kojemu je udobnost važnija od istine.
A Hrvatska, nakon svega što je prošla, nema pravo na takvu udobnost.
Zato Praznik rada i komunizam treba konačno razdvojiti: jedno je dostojanstvo rada, a drugo je nostalgija za režimom koji nije dopuštao političku slobodu.
Ova tema izravno se nadovezuje i na šire pitanje javne odgovornosti, povijesnog sjećanja i manipulacije simbolima, o čemu smo već pisali u tekstu o tome zašto društvo bez savjesti ne može ozbiljno razgovarati o istini.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.
About the Author
