DOSJE RP-004 — PETAR STIPETIĆ

Petar Stipetić nije bio simbol pada Bosanske Posavine, nego hrvatski general koji je u ratu pokušavao uvesti red ondje gdje su politika, paralelni zapovjedni lanci, samovolja i raspad discipline razarali obranu iznutra.

Petar Stipetić: general kojega se ne može pokopati lažima o Bosanskoj Posavini

Autor: Ivan Vohrić

Izdavač: Res Publica Post

Datum izrade: 11. srpanj 2026.

Postoje ljudi čije se ime ne brani vikom. Brani se dokumentima.
Postoje vojnici koje ne treba pretvarati u mit, jer je njihova stvarna biografija dovoljno snažna.
Jedan od takvih bio je stožerni general Petar Stipetić.

Danas, godinama nakon njegove smrti, ponovno se pokušava na pokojnog generala prebaciti teret jedne od najtežih hrvatskih rana iz rata u Bosni i Hercegovini — pad Bosanske Posavine. U javnom prostoru povremeno se pojavljuju glasovi koji žele pojednostaviti povijest do jedne rečenice: “kriv je Stipetić”. Takva tvrdnja nije povijesna analiza. To je pokušaj da se složeni vojni, politički i zapovjedni slom pretvori u osobni obračun s čovjekom koji se više ne može braniti.

Ovaj dosje zato ne nastaje kao hvalospjev, nego kao dokumentirana obrana časti pokojnog hrvatskog generala. Petar Stipetić nije bio bezgrešan čovjek iz legende. Bio je nešto ozbiljnije: profesionalni vojnik, zapovjednik, čovjek reda i vojničke odgovornosti. A takve ljude najviše mrze oni kojima red nikada nije odgovarao. RP-004/S-001 Ministarstvo obrane RH Preminuo general Petar Stipetić Otvori izvor

RP-004/A — Urednička i metodološka napomena

Cilj ovog dosjea nije stvaranje mita o Petru Stipetiću. Cilj je odvojiti dokumentiranu povijest od naknadnih optužbi, osobnih obračuna i selektivnog sjećanja.

Bosanska Posavina zaslužuje ozbiljnu analizu. Ona nije pala zbog jedne rečenice, jedne osobe ili jedne zapovijedi. Pala je u spletu vojnih, političkih, logističkih i međunarodnih okolnosti: zbog srpske strateške potrebe za koridorom, nadmoći neprijateljskih snaga, demobilizacije, manjka pričuve, iscrpljenosti postrojbi, međunarodnog pritiska na Hrvatsku, paralelnog zapovijedanja i pucanja zapovjednog lanca na terenu.

Zato tvrdnja da je Petar Stipetić “glavni krivac” za pad Bosanske Posavine ne može biti prihvaćena kao povijesna istina bez dokumenata, zapovijedi, ratnih dnevnika i cjelovite rekonstrukcije događaja.

U ovom dosjeu posebno se vodi računa o pravnoj preciznosti. Ondje gdje postoje optužnice, svjedočenja ili medijski navodi, to se tako i navodi. Ondje gdje ne postoji pravomoćna presuda, ne izriče se tvrdnja kao sudski utvrđena činjenica.

RP-004/B — Tko je bio Petar Stipetić?

Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. u Ogulinu. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA, a u rujnu 1991., na poziv predsjednika Franje Tuđmana, prelazi u Hrvatsku vojsku.

U Hrvatskoj vojsci obnašao je najviše zapovjedne dužnosti: bio je zamjenik načelnika Zapovjedništva Zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb, zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.

Od 2000. do 2002. bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a umirovljen je u činu stožernog generala.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nakon njegove smrti istaknulo je da je dao nemjerljiv doprinos stvaranju i razvoju Hrvatske vojske tijekom i nakon Domovinskog rata. Odlikovan je brojnim odličjima, među kojima su Spomenica Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom te medalje Oluja i Bljesak.

To nije biografija čovjeka kojega se može olako svesti na jednu optužbu iz javnog prostora. To je biografija hrvatskog zapovjednika koji je bio dio najtežih odluka u najtežem vremenu. RP-004/S-001 Ministarstvo obrane RH Preminuo general Petar Stipetić Otvori izvor

RP-004/C — General koji je spasio sjeverni smjer Oluje

Ako se želi razumjeti Petra Stipetića, treba se vratiti u kolovoz 1995. godine.

U operaciji Oluja, na sjevernom smjeru, hrvatske snage u početku su se suočile s ozbiljnim problemima na području Banovine. Nakon teškog početka, Stipetić preuzima zapovijedanje na tom prostoru, reorganizira snage i mijenja tijek događaja. Uslijedilo je oslobađanje Petrinje, Hrvatske Kostajnice i Gline, a 21. kordunski korpus Srpske vojske Krajine doveden je u položaj iz kojega više nije imao stvarnog vojnog izlaza.

Predaja 21. kordunskog korpusa 8. kolovoza 1995. godine kod Topuskog ostala je jedan od najsnažnijih simbola završetka Oluje. Pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predao se generalu Petru Stipetiću uz rečenicu koja je ušla u povijest: “Gospodine generale, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi.”

To nije bio prizor divljanja. To nije bio prizor ponižavanja poraženog. To je bio prizor vojne pobjede u kojem se hrvatski general ponašao kao vojnik i gospodin. RP-004/S-002 Hrvatski vojnik Kako se Hrvatskoj vojsci u Oluji predao 21. kordunski korpus Otvori izvor RP-004/M-001 Net.hr Oficir i džentlmen: kako je potez generala Petra Stipetića postao simbol kraja Domovinskog rata Otvori izvor

RP-004/D — Predaja Čede Bulata i vojnička čast

Susret Stipetića i Bulata ostao je zapamćen zato što je u njemu bilo nešto što rat najčešće uništi: vojnička čast.

Dvojica bivših oficira JNA našla su se na suprotnim stranama rata. Jedan je bio zapovjednik poraženog 21. kordunskog korpusa, drugi hrvatski general pobjedničke vojske. U takvom trenutku lako je izgubiti mjeru. Lako je poniziti protivnika. Lako je dopustiti da pobjeda postane osveta.

Petar Stipetić to nije učinio.

Upravo zato je taj čin ostao više od vojnog događaja. Postao je simbol kraja rata, ali i simbol Hrvatske vojske kakva je trebala biti: pobjednička, organizirana, odgovorna i svjesna da se snaga vojske ne mjeri samo time koliko teritorija oslobodi, nego i time kako se ponaša prema poraženom protivniku.

Zbog toga je Stipetić smetao svima koji su rat shvaćali drukčije — kao prostor samovolje, pljačke, osobne osvete, šverca ili privatne vlasti bez nadzora. RP-004/M-002 Jutarnji list Lijepa priča o vojničkoj časti i poštenju koja i 22 godine kasnije boli nacionaliste Otvori izvor

RP-004/E — Bosanska Posavina: rana koja se ne smije pretvoriti u podvalu

Bosanska Posavina jedna je od najtežih rana hrvatskog naroda iz rata u Bosni i Hercegovini. Upravo zato se o njoj ne smije govoriti površno.

Pad Bosanske Posavine ne može se razumjeti bez šireg strateškog konteksta. Srpskim snagama koridor kroz Posavinu bio je od presudne važnosti jer je povezivao zapadne srpske prostore s istočnim dijelovima pod srpskom kontrolom. Bez tog koridora srpska vojna i politička konstrukcija u Bosni i Hercegovini bila bi presječena.

S druge strane, hrvatske snage u Posavini djelovale su u iznimno složenim okolnostima. Hrvatska vojska početkom 1992. ulazi u valove demobilizacije zbog očekivanja od UNPROFOR-a. Na terenu djeluju postrojbe HVO-a, dijelovi HV-a, lokalne strukture, krizni stožeri i politički centri moći. Zapovjedni sustav formalno postoji, ali stvarnost na terenu često je drukčija: zapovijedi se ne provode, postrojbe se izvlače, pojedine snage nisu ondje gdje bi trebale biti, a nadređeni zapovjednici nemaju uvijek stvarnu kontrolu nad onim što se događa na bojištu.

Prikaz knjige Davora Marijana “Rat za Bosansku Posavinu 1992. godine” u Časopisu za suvremenu povijest posebno ističe složenost tog ratišta, međunarodni kontekst, demobilizaciju HV-a, odnos snaga i potrebu da se izbjegne jednostavno, monokauzalno objašnjenje pada Posavine.

Drugim riječima: Bosanska Posavina nije pala zato što je jedan general bio “glavni krivac”. Pala je u spletu okolnosti koje se moraju analizirati ozbiljno, hladno i dokumentirano. RP-004/D-002 Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Prikaz knjige Davora Marijana: Rat za Bosansku Posavinu 1992. godine Otvori izvor

RP-004/F — Zapovjedni kaos i paralelni centri moći

Jedan od ključnih dokumenata za razumijevanje pada Bosanske Posavine jest publikacija “Pad Bosanske Posavine 1992. godine – Činjenice”, objavljena u okviru dokumentacije vezane uz obranu Slobodana Praljka. Taj izvor treba čitati oprezno, jer nije riječ o neutralnom znanstvenom radu, nego o dokumentacijskom materijalu s jasnim kontekstom nastanka. Ipak, u njemu se donose prijepisi i prikazi dokumenata koji su važni za razumijevanje zapovjednog stanja na terenu.

Prema toj dokumentaciji, na prostoru Bosanske Posavine djelovale su snage HVO-a i dijelovi Hrvatske vojske. Operativna grupa “Istočna Posavina” imala je sjedište u Slavonskom Brodu, a nadređeno joj je bilo Zapovjedništvo slavonskog vojišta u Đakovu, kojim je zapovijedao general Petar Stipetić. Iznad toga nalazio se Glavni stožer Hrvatske vojske.

Ali formalni zapovjedni lanac nije isto što i stvarna kontrola na terenu.

U dokumentaciji se navodi da već 28. lipnja 1992. Operativna grupa “Istočna Posavina” konstatira da linija zapovijedanja na dijelu derventskog ratišta gotovo ne funkcionira. Dan poslije navodi se da se ne zna gdje se nalazi dio 127. brigade. Početkom srpnja govori se da nema realizacije zapovijedi o angažiranju svježih snaga. Dana 3. srpnja navodi se da je linija zapovijedanja totalno narušena. Dana 13. srpnja za područje Odžaka bilježi se stanje “totalnog kaosa” i izvlačenja postrojbi.

To nije slika bojišta kojim jedan čovjek suvereno upravlja pa ga onda osobno “ruši”. To je slika ratišta na kojem se zapovjedni lanac raspada, zapovijedi se ne provode, a vojna odgovornost razvodnjava se između operativnih zapovjedništava, lokalnih političkih struktura, kriznih stožera i postrojbi koje se ponašaju prema vlastitoj logici.

Zato je nepošteno, povijesno netočno i moralno neodgovorno cijelu Bosansku Posavinu svesti na optužbu protiv Petra Stipetića. RP-004/D-001 Dokumentacija / SlobodanPraljak.com Pad Bosanske Posavine 1992. – dokumentacija Otvori izvor

RP-004/G — Međunarodni pritisak na Hrvatsku

Hrvatska 1992. nije djelovala u praznom prostoru. Dok je pomagala obrani Hrvata i prostora u Bosni i Hercegovini, istodobno je bila pod snažnim međunarodnim pritiskom.

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 752 od 15. svibnja 1992. zahtijevala je prestanak vanjskog upletanja u Bosni i Hercegovini, uključujući jedinice JNA, ali i elemente Hrvatske vojske. U rezoluciji se tražilo da takve snage budu povučene, stavljene pod vlast Vlade BiH ili razoružane.

To znači da je hrvatsko vojno i političko vodstvo djelovalo u izrazito osjetljivom međunarodnom okviru. S jedne strane, postojala je vojna i moralna potreba pomoći Hrvatima u Bosanskoj Posavini. S druge strane, Hrvatska je bila mlada međunarodno priznata država pod pritiskom da ograniči ili formalno prekine izravni angažman svojih snaga u BiH.

Bez tog konteksta nemoguće je razumjeti zašto su odluke oko Posavine bile toliko proturječne, zašto su zapovjednici na terenu često ostajali bez jasne političke potpore i zašto je tvrdnja o jednom “glavnom krivcu” povijesno neodrživa. RP-004/I-001 United Nations Digital Library UN Security Council Resolution 752 (1992) Otvori izvor

RP-004/H — Što je Petar Stipetić govorio o padu Posavine?

Petar Stipetić nije bježao od teme Bosanske Posavine. Naprotiv, 2007. godine za Nacional je progovorio o padu Posavine i iznio vlastito viđenje događaja.

Prema Nacionalu, Stipetić je tvrdio da je dva puta bio spriječen u pokušaju presijecanja posavskog koridora kojim su se srpske snage koristile za prijevoz streljiva, nafte i oružja. Govorio je i o sabotaži, političkom upletanju, paralelnom zapovijedanju te o tome da je bez cjelovitog utvrđivanja činjenica bio označen kao glavni krivac za poraz.

U izvješću koje je 1994. dostavio predsjedniku Tuđmanu, Stipetić je, prema Nacionalu, prozvao političko rukovodstvo Slavonskog Broda zbog izravnog miješanja u zapovijedanje Operativne grupe “Posavina”. Posebno je spominjao povlačenje 108. slavonsko-brodske brigade preko Save 5./6. listopada 1992., što je, prema njegovu tumačenju, dovelo do rasula na bojištu i povlačenja drugih postrojbi.

Može se raspravljati o svakoj Stipetićevoj procjeni. Može se analizirati je li sve što je tada vidio bilo potpuno točno. Ali se ne može ignorirati činjenica da je Stipetić vlastitu obranu temeljio na zapovjednom kaosu, političkom upletanju, neprovedenim zapovijedima i nedostatku stvarne kontrole nad postrojbama.

To nije bijeg od odgovornosti. To je pokušaj da se odgovornost smjesti ondje gdje povijesni dokumenti pokazuju da je problem doista postojao: u raspadu sustava, a ne u jednoj osobi. RP-004/M-003 Nacional Stipetić 2007. prvi put govorio o padu Posavine: Dvaput su me spriječili da presiječem srpski koridor Otvori izvor

RP-004/I — Kontekst Ilije Vincetića i javnih optužbi

Kada Ilija Vincetić danas javno proziva Petra Stipetića i pokušava ga prikazati kao glavnog krivca za pad Bosanske Posavine, javnost ima pravo znati i kontekst iz kojega takve optužbe dolaze.

To ne znači da se bilo čija tvrdnja smije odbaciti samo zbog osobnog konteksta. Ali znači da se tvrdnja ne smije prihvatiti kao neutralna povijesna istina bez provjere.

Brat Ilije Vincetića, Pero Vincetić zvani “Konj”, bio je nekadašnji pripadnik HVO-a protiv kojega su vođeni postupci i iznesene teške optužbe za ratne zločine na području Orašja. Tužiteljstvo BiH objavilo je da se Pero Vincetić teretio za ratne zločine, uključujući silovanje i seksualno zlostavljanje, kao i druge ratne zločine nad civilnim žrtvama na području Orašja 1992. i 1993. godine. U istoj objavi izričito je navedena i napomena o presumpciji nevinosti.

To je važno: Pero Vincetić nije pravomoćno osuđen jer je umro nakon uhićenja, prije pravomoćnog okončanja postupka. Ali jednako je važno reći da optužbe nisu bile nečije privatne glasine, nego predmet pravosudnih postupaka i regionalne suradnje. RP-004/P-001 Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine Optužnica u predmetu ratnih zločina na području Orašja Otvori izvor RP-004/P-002 Detektor.ba U Hrvatskoj preminuo optuženi za ratne zločine u Orašju Otvori izvor

Posebno je važno naglasiti da obitelj Benković nije bila “neprijateljska propaganda”.

Marko Benković bio je Hrvat iz Orašja, a njegova supruga Marija Tünde-Benković, rodom Mađarica, bila je udana za Hrvata. U Orašju su imali restoran “Čarli”. Njihova ratna priča jedna je od najpotresnijih priča o zločinu, poniženju i dugogodišnjoj borbi za pravdu.

Slobodna Dalmacija prenijela je svjedočenje Marije Tünde-Benković o silovanju koje je pripisala Peri Vincetiću i Mati Baotiću. Sud BiH pravomoćno je osudio Matu Baotića za zločine u Orašju, uključujući silovanje Marije Tünde-Benković i drugih žrtava.

Još jedan dio tog svjedočenja posebno je važan za kontekst Ilije Vincetića. Marko Benković u javno objavljenom iskazu navodi da je, dok je bio vezan, pretučen i zatočen, s Perom Vincetićem došao i njegov brat Ilija Vincetić. Prema Benkovićevu iskazu, Ilija mu je prišao, vrijeđao ga i udario ga u grlo.

Ovo ne znači da se Iliji Vincetiću može pripisati kaznena odgovornost bez presude. Ali znači da javnost ima pravo znati da se njegovo ime pojavljuje u javno objavljenom iskazu žrtve torture. I javnost ima pravo postaviti pitanje: jesu li današnje optužbe protiv Petra Stipetića hladna vojna analiza ili nastavak osobnog obračuna s generalom, vojskom i državom koji nisu odgovarali onima koji su rat doživljavali kao prostor samovolje? RP-004/M-004 Slobodna Dalmacija Svjedočenje Marka i Marije Tünde-Benković o ratnim zločinima u Orašju Otvori izvor RP-004/P-003 Detektor.ba Mato Baotić pravomoćno osuđen za ratne zločine u Orašju Otvori izvor RP-004/M-005 Index.hr Umro pripadnik HVO-a Pero Konj, optužen je tek 30 godina nakon jezivih zločina Otvori izvor

RP-004/J — Zašto je Petar Stipetić smetao?

Petar Stipetić smetao je zato što je bio čovjek sustava u vremenu kada su mnogi sustav izbjegavali. Smetao je zato što je bio vojnik u vremenu kada su neki rat shvaćali kao privatni prostor. Smetao je zato što je znao da vojska bez reda prestaje biti vojska i postaje opasna masa naoružanih ljudi.

U ratu se ne vidi samo hrabrost. U ratu se vidi i karakter.

Netko u ratu brani svoj narod.
Netko u ratu krade.
Netko u ratu spašava civile.
Netko u ratu ponižava nemoćne.
Netko u ratu poštuje zapovijed.
Netko u ratu stvara vlastitu malu državu bez zakona.

Petar Stipetić pripadao je prvoj vrsti ljudi: onima koji su smatrali da Hrvatska vojska mora biti vojska, a ne skupina samovoljnih lokalnih moćnika.

Zato nije čudno da ga danas napadaju upravo oni kojima takav model vojske nikada nije odgovarao.

RP-004/K — Zašto tvrdnja da je Stipetić “glavni krivac” ne izdržava provjeru

Tvrdnja da je Petar Stipetić glavni krivac za pad Bosanske Posavine ne izdržava ozbiljnu provjeru iz više razloga.

Prvo, pad Posavine dogodio se u širem strateškom kontekstu srpske operacije usmjerene na osiguravanje koridora. Srpska strana imala je jasnu vojnu potrebu, veću koncentraciju snaga i naslijeđenu infrastrukturu JNA.

Drugo, hrvatske snage u Posavini djelovale su u uvjetima demobilizacije, ograničene pričuve, logističkih problema i međunarodnog pritiska na Hrvatsku zbog angažmana HV-a u BiH.

Treće, dostupni dokumenti pokazuju ozbiljan raspad zapovjednog lanca: zapovijedi se nisu provodile, postrojbe su se izvlačile, pojedine snage nisu bile na položajima, a izvješća govore o “totalno narušenoj” liniji zapovijedanja i kaosu na terenu.

Četvrto, sam Stipetić je tvrdio da su postojali paralelni centri moći, političko upletanje, sabotaža i sprječavanje pokušaja presijecanja koridora.

Peto, čak i kada se mogu postavljati pitanja o Stipetićevim procjenama, to nije isto što i dokazati da je on bio “glavni krivac”. Povijesna kritika nije isto što i podvala. Jedno je analizirati zapovjedničke odluke, a drugo mrtvom čovjeku pripisati krivnju za složeni slom cijelog sustava.

Tko danas želi govoriti o Bosanskoj Posavini, neka govori dokumentima. Neka pokaže zapovijedi, ratne dnevnike, izvješća, stvarno stanje postrojbi, političke odluke i međunarodni pritisak. Ali neka ne vrijeđa inteligenciju javnosti tvrdnjom da je jedna osoba sama srušila Posavinu.

RP-004/L — Zaključak: generala se ne može pokopati lažima

Petar Stipetić ne treba lažnu obranu. Ne treba mu izmišljati zasluge. Ne treba ga pretvarati u sveca. Dovoljno je reći istinu.

Bio je hrvatski general.
Bio je profesionalni vojnik.
Bio je čovjek reda.
Bio je jedan od ključnih zapovjednika Hrvatske vojske.
Bio je čovjek koji je u Oluji na sjevernom smjeru pomogao promijeniti tijek operacije.
Bio je general kojemu se predao 21. kordunski korpus.
Bio je čovjek koji je u pobjedi znao ostati gospodin.

Bosanska Posavina ne smije biti prepuštena mitovima, ali ne smije biti ni pretvorena u batinu protiv pokojnog generala. Ona zaslužuje istinu. A istina je složena, teška i bolna: Posavina je pala zbog spleta vojnih, političkih, međunarodnih i zapovjednih okolnosti, a ne zato što je Petar Stipetić bio “glavni krivac”.

Oni koji danas pokušavaju pokopati generala Stipetića pod lažima, moraju znati jedno: mrtav čovjek se ne može braniti glasom, ali ga mogu braniti dokumenti.

A dokumenti ne potvrđuju njihovu priču.

Petar Stipetić ostaje ono što je bio: hrvatski general, vojnik reda i čovjek časti.

Izvori i dokumentacija

RP-004/S-001 Ministarstvo obrane RH Preminuo general Petar Stipetić Pročitaj izvor

RP-004/S-002 Hrvatski vojnik Kako se Hrvatskoj vojsci u Oluji predao 21. kordunski korpus Pročitaj izvor

RP-004/M-001 Net.hr Oficir i džentlmen: kako je potez generala Petra Stipetića postao simbol kraja Domovinskog rata Pročitaj izvor

RP-004/M-002 Jutarnji list Lijepa priča o vojničkoj časti i poštenju koja i 22 godine kasnije boli nacionaliste Pročitaj izvor

RP-004/M-003 Nacional Stipetić 2007. prvi put govorio o padu Posavine: Dvaput su me spriječili da presiječem srpski koridor Pročitaj izvor

RP-004/D-001 Dokumentacija / SlobodanPraljak.com Pad Bosanske Posavine 1992. – dokumentacija Pročitaj dokument

RP-004/D-002 Časopis za suvremenu povijest / Hrčak Prikaz knjige Davora Marijana: Rat za Bosansku Posavinu 1992. godine Pročitaj izvor

RP-004/I-001 United Nations Digital Library UN Security Council Resolution 752 (1992) Pročitaj dokument

RP-004/P-001 Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine Optužnica u predmetu ratnih zločina na području Orašja Pročitaj izvor RP-004/P-002 Detektor.ba U Hrvatskoj preminuo optuženi za ratne zločine u Orašju Pročitaj izvor

RP-004/P-003 Detektor.ba Mato Baotić pravomoćno osuđen za ratne zločine u Orašju Pročitaj izvor

RP-004/M-004 Slobodna Dalmacija Svjedočenje Marka i Marije Tünde-Benković o ratnim zločinima u Orašju Pročitaj izvor

RP-004/M-005 Index.hr Umro pripadnik HVO-a Pero Konj, optužen je tek 30 godina nakon jezivih zločina Pročitaj izvor

Status dosjea

Broj dosjea: RP-004
Naziv dosjea: Petar Stipetić: general kojega se ne može pokopati lažima o Bosanskoj Posavini
Kategorija: Dosjei Res Publica Post
Prva objava: 11. srpnja 2026.
Verzija: 1.0
Status: Objavljeno / otvoreno za dopune
Zadnja revizija: 11. srpnja 2026.

Vrste korištenih izvora:
Službeni izvori: 2
Medijski izvori: 5
Dokumentacija i stručni radovi: 2
Međunarodni dokumenti: 1
Pravosudni i tužiteljski izvori: 3

Napomena: Dosje ostaje otvoren za dopune novim arhivskim dokumentima, ratnim izvješćima, izjavama sudionika, sudskim spisima i dodatnom literaturom o Bosanskoj Posavini, Petru Stipetiću i ratnom djelovanju postrojbi na području Orašja.

Za provjeru najvažnijih nosivih tvrdnji: MORH potvrđuje Stipetićev životopis, dužnosti, čin, odlikovanja i datum smrti; Hrvatski vojnik i Net.hr dokumentiraju predaju 21. kordunskog korpusa; Nacional donosi Stipetićevo tumačenje pada Posavine; dokumentacija o padu Posavine i prikaz Marijanove knjige pokazuju zapovjedni kaos, međunarodni kontekst i nemogućnost svoditi pad Posavine na jednoga čovjeka; Tužiteljstvo BiH, Detektor i Slobodna Dalmacija podupiru pravno oprezno formulirani kontekst oko Pere Vincetića, Marka i Marije Tünde-Benković te spominjanja Ilije Vincetića u javno objavljenom iskazu.

Sva prava pridržana © Ivan Vohrić

About the Author

Res Publica Post

Administrator

Visit Website View All Posts