Osekovo u Nürnbergu: nepoznati događaji iz 1943.

Osekovo u Nürnbergu – malo moslavačko selo našlo se 6. kolovoza 1946. u dokumentaciji jednog od najvažnijih sudskih procesa 20. stoljeća. Pred Međunarodnim vojnim sudom predstavljen je ratni dokument koji opisuje događaje od 16. rujna 1943., kada je njemačka SS-ova postrojba došla u Osekovo, sukobila se s partizanima i potom se povukla prema Popovači. U dokumentu se nalazi i ozbiljna, još uvijek neovisno nepotvrđena tvrdnja o približno stotinu ubijenih osoba.

Rođen sam u Osekovu, selu uz Lonjsko polje, u kojem sam proveo djetinjstvo. Poznavao sam njegove ljude, običaje i život, ali o njegovoj povijesti tijekom Drugog svjetskog rata znao sam iznenađujuće malo. Nisam ni slutio da ću tijekom istraživanja njemačkih ratnih zločina naići na dokument koji moje rodno selo povezuje s Nürnberškim procesom.

Što se doista dogodilo toga rujanskog dana 1943.? Koliko je ljudi stradalo i zašto je izvješće o događajima u Osekovu gotovo tri godine poslije završilo pred međunarodnim sudom?

Odgovore smo potražili u izvornim vojnim dokumentima, nürnberškim sudskim zapisnicima i svjedočanstvima sudionika događaja. Ono što smo pronašli otvara poglavlje povijesti Osekova koje zaslužuje biti istraženo i sačuvano od zaborava.

No prije nego što dođemo do Nürnberga, potrebno je razumjeti kakvo je Osekovo bilo u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske i zašto su upravo ondje djelovale različite vojne postrojbe.

Osekovo 1941. – veliko moslavačko selo s gotovo 1.800 stanovnika

Prema podacima koje Pavle Borovnjak iznosi u knjizi Moslavački partizanski odred 1941.–1945., Osekovo je početkom rata imalo 1.736 stanovnika raspoređenih u 397 domaćinstava.

Veliku većinu stanovništva činili su Hrvati, a u selu su živjeli i pripadnici drugih narodnosti.

Poljoprivreda i stočarstvo bili su temelj gospodarskog života.

Borovnjak navodi da je u pojedinim razdobljima selo raspolagalo s više od tisuću konja, između 1.600 i 2.000 grla goveda te približno 3.500 do 4.000 svinja.

Stoka se napasivala na prostranim pašnjacima Lonjskog polja, često organizirano u zajedničkim stadima.

Ti podaci ne predstavljaju zasebno provjereni službeni popis stoke za 1941., nego autorov povijesni prikaz stočarstva u Osekovu. Ipak, jasno upućuju na gospodarsku važnost sela.

U ratnim okolnostima takvo je bogatstvo postalo istodobno prednost i opasnost.

Hrana i stoka bile su nužne za opskrbu vojski. Seljaci su zbog toga bili izloženi rekvizicijama, prisilnom otkupu i oduzimanju imovine.

Upravo će stoka biti razlog dolaska njemačke postrojbe u Osekovo 16. rujna 1943.

Osekovo u vrijeme NDH – selo različitih političkih opredjeljenja

Prije Drugog svjetskog rata Hrvatska seljačka stranka imala je snažan utjecaj među stanovništvom Osekova.

No politički život nije bio jedinstven.

Prema Borovnjakovu prikazu, u selu su postojali pristaše ustaškog pokreta, dok se istodobno razvijala ilegalna komunistička organizacija.

Ustaške strukture u Osekovu bile su povezane s Vjekoslavom Adrinekom, kojega Borovnjak navodi kao lokalnog dužnosnika ustaškog pokreta.

S druge strane, dr. Josip Sruk u prilogu Selo Osekovo i okolica u NOB-i opisuje osnivanje partijske organizacije 1940. godine i njezino kasnije djelovanje.

Tijekom rata partizanski pokret u Osekovu razvio je mrežu suradnika, organizacija i prihvatnih mjesta za borce.

Prema tim prikazima, Osekovo je služilo kao jedno od važnih mjesta za opskrbu i prijelaz partizanskih boraca između Moslavine, Posavine i drugih područja.

Ipak, ovdje treba naglasiti da su spomenuti prilozi objavljeni 1981. godine u publikaciji nastaloj u socijalističkoj Jugoslaviji i pisanoj pretežno iz perspektive sudionika partizanskog pokreta.

Takvi izvori imaju važnu dokumentarnu i svjedočku vrijednost, ali zahtijevaju kritičko čitanje i usporedbu s drugim zapisima.

Osekovo nije moguće svesti na jednu političku pripadnost. U selu su živjeli ljudi različitih uvjerenja, pripadnici različitih vojnih formacija i brojne obitelji kojima je prvenstveni cilj bio preživjeti rat.

Njemačka postrojba dolazi u Osekovo 16. rujna 1943.

U izvješću hrvatskog pukovnika Stjepana Peričića, zapovjednika 1. gorskog zdruga, sastavljenom u Kutini 17. rujna 1943., opisuje se dolazak njemačke SS-ove postrojbe u Osekovo prethodnog dana.

Prema tom dokumentu, oko 80 pripadnika SS-a krenulo je iz Popovače prema Osekovu radi prisilnog otkupa stoke.

Peričić navodi da nije bio obaviješten o njihovu dolasku na područje za koje je bio vojno odgovoran.

Nedugo nakon dolaska njemačku su postrojbu napali partizani.

U izvješću se tvrdi da se SS-ova postrojba pod pritiskom napada povukla prema željezničkoj postaji u Popovači.

Navodi se da su četiri njezina pripadnika bila teško ranjena, više ih je bilo lakše ranjeno, među njima i zapovjednik, dok je jedan vojnik nestao.

Istovjetne osnovne podatke o dolasku postrojbe, partizanskom napadu i njemačkim gubicima potvrđuje i dnevno izvješće Glavnog stožera domobranstva od 19. rujna 1943.

U njemu se navodi da je SS-ova postrojba došla iz Zagreba radi prisilnog otkupa stoke te da se nakon napada povukla u Popovaču.

Drugim riječima, sam događaj od 16. rujna 1943. potvrđen je u tadašnjim vojnim dokumentima.

Međutim, ono što se dogodilo tijekom povlačenja otvara znatno ozbiljnije pitanje.

SS-ov zapovjednik prijavio ubijanje približno stotinu osoba

U Peričićevu izvješću nalazi se tvrdnja koja je poslije iznesena pred Nürnberškim sudom.

Prema zapisu, zapovjednik SS-ove postrojbe nakon povratka u Popovaču telefonski je izvijestio da je tijekom povlačenja ubijao ljude koje je zatekao na otvorenom prostoru.

Takvo postupanje obrazložio je time da nije mogao razlikovati civilno stanovništvo od partizana.

Zatim je, prema Peričiću, izjavio da je u tom događaju ubio približno stotinu osoba.

Ovdje se nalazi najvažnija činjenica, ali i najveća nepoznanica cijelog istraživanja.

Postoji izvorni ratni dokument koji bilježi da je SS-ov zapovjednik iznio takvu tvrdnju.

No dokument sam po sebi ne dokazuje da je doista ubijeno približno stotinu ljudi niti utvrđuje identitet i status svih navodnih žrtava.

Ako je zapovjednik doista postupao na opisani način, riječ je o izrazito ozbiljnom navodu o neselektivnom ubijanju, koje može uključivati ratni zločin nad civilnim stanovništvom.

Ali tvrdnju o broju žrtava potrebno je provjeriti neovisnim izvorima.

Hrvatski pukovnik zahtijevao istragu protiv SS-ove postrojbe

Posebno je važno ono što slijedi u Peričićevu izvješću.

On ne opisuje samo borbu u Osekovu.

Navodi i pritužbe željezničkih službenika u Popovači, koji su mu prijavili zlostavljanje od pripadnika iste SS-ove postrojbe.

Prema izvješću, službenici su bili optuživani za sabotažu i fizički maltretirani te im je onemogućavano obavljanje posla.

Peričić upozorava da postupanje SS-ove postrojbe prema željezničkom osoblju i neselektivno ubijanje stanovništva oko Osekova izazivaju vrlo nepovoljan dojam među stanovnicima.

Zatim zahtijeva hitnu istragu i pozivanje odgovornih na odgovornost.

To je značajno iz još jednog razloga.

Prigovor njemačkom postupanju dolazi od zapovjednika vojne formacije NDH, države koja je u to vrijeme bila saveznica nacističke Njemačke.

Njegov zahtjev za istragom nije dokaz da je istraga zaista provedena ili da su počinitelji kažnjeni.

Za to bismo morali pronaći dodatnu dokumentaciju.

Ali izvor potvrđuje da je postupanje njemačkih pripadnika SS-a bilo službeno prijavljeno i osporavano.

Kako je Osekovo završilo na Nürnberškom procesu?

Dana 6. kolovoza 1946., tijekom 196. dana suđenja glavnim nacističkim ratnim zločincima, britansko je tužiteljstvo pred Međunarodnim vojnim sudom iznijelo dokument koji se odnosio na Osekovo.

Bilo je to tijekom ispitivanja Paula Haussera, visokog časnika Waffen-SS-a, kada se pred Sudom razmatralo djelovanje SS-ovih formacija i njihova odgovornost za ratne zločine.

Dokument je u tužiteljskom sustavu nosio oznaku D-578, dok je kao sudski dokaz označen GB-553.

Tužiteljstvo je pročitalo odlomke o dolasku njemačke postrojbe u Osekovo, partizanskom napadu, povlačenju SS-a te izjavi zapovjednika o ubijanju približno stotinu osoba.

Tako se ime Osekova pojavilo u službenom zapisniku Nürnberškog procesa.

Postoji, međutim, jedna važna pojedinost.

Tužitelj je Peričića pogrešno predstavio kao njemačkog zapovjednika, a Popovaču smjestio u Bosnu.

U stvarnosti je Stjepan Peričić bio hrvatski časnik, a Osekovo i Popovača nalaze se u Moslavini.

Izvorni dokument donosi i dva datuma: izvješće je sastavljeno u Kutini 17. rujna 1943., dok je na prijepisnom primjerku navedeno i zaglavlje od 26. rujna.

Takve pojedinosti pokazuju koliko je važno uspoređivati izvornu dokumentaciju sa sudskim prijepisima.

Treba naglasiti i da Nürnberški sud nije vodio zaseban postupak o zločinu u Osekovu, niti je za taj pojedinačni događaj donio presudu kojom je utvrđen broj žrtava.

Dokument je bio dio šireg dokaznog postupka o postupanju SS-a.

Sama činjenica da je dokument predstavljen na Nürnberškom procesu ipak mu daje izuzetno važnu povijesnu vrijednost.

Što je o događaju zapisao partizanski sudionik?

Za usporedbu s Peričićevim izvješćem dragocjeno je sjećanje Ivana Kneževića, političkog komesara Kutinske udarne grupe.

Njegov prilog U odredu objavljen je u knjizi Moslavački partizanski odred 1941.–1945. iz 1981. godine.

Knežević opisuje kako se njegova grupa nalazila u Osekovu kada se pojavila njemačka postrojba.

Prema njegovu svjedočanstvu, partizani su bili smješteni u seoskoj gospodarskoj zgradi i odlučili su napasti Nijemce jer su procijenili da bi ih njemački raspored mogao odsjeći od povlačenja.

U napadu je, prema Kneževiću, sudjelovalo 18 ili 19 partizanskih boraca.

Njemačka je postrojba, prema informacijama koje je njegova grupa dobila od domobrana, brojila približno 130 ljudi.

To predstavlja zanimljivo odstupanje od Peričićeva izvješća, koje govori o 80 pripadnika SS-a i brojčano nadmoćnim partizanima.

Knežević opisuje gotovo dvosatnu borbu nakon koje su se Nijemci povukli iz sela.

Navodi i zarobljavanje dvojice njemačkih vojnika te zapljenu jednog vozila.

Njegovo je sjećanje dragocjeno jer dolazi od čovjeka koji navodi da je osobno sudjelovao u sukobu.

Ipak, riječ je o naknadno objavljenom svjedočanstvu koje također zahtijeva kritičku usporedbu s ratnim dokumentima.

Njemačko granatiranje Osekova nakon borbe

Prema Kneževićevu opisu, događaji nisu završili povlačenjem njemačke postrojbe.

Istoga dana, predvečer, njemačke snage vratile su se prema selu.

Knežević navodi da su tenkovi stigli do Gornjeg Sela, a oklopni vlak prema području Vidrenjaka.

Zatim je Osekovo bilo izloženo topničkoj i minobacačkoj vatri približno sat i pol.

Prema njegovu sjećanju, većina seljaka uspjela je pobjeći sa stokom u Lonjsko polje prije glavnog udara.

Navodi i da je dio topničkih granata promašio selo, dok je minobacačka vatra oštetila krovove pojedinih kuća.

Govoreći o ljudskim žrtvama tog granatiranja, Knežević se prisjeća jedne poginule žene.

Ovdje je važno izbjeći pogrešan zaključak.

Peričićevo izvješće odnosi se na tvrdnju SS-ova zapovjednika o ubijanju ljudi tijekom povlačenja iz sela, dok Knežević opisuje posljedice kasnijeg granatiranja.

Podatak o jednoj poginuloj ženi tijekom granatiranja ne dokazuje da je tijekom cijelog dana stradala samo jedna osoba.

Jednako tako, tvrdnja SS-ova zapovjednika o približno stotinu ubijenih nije dovoljan dokaz da je toliko ljudi stvarno ubijeno.

Za konačan zaključak potrebna je dodatna evidencija.

Zašto se o tome u Osekovu danas tako malo zna?

Više od osam desetljeća nakon događaja od 16. rujna 1943. nameće se pitanje koliko je stanovnika Osekova upoznato s njegovim spominjanjem na Nürnberškom procesu.

U dostupnom povijesnom pregledu škole u Osekovu, koji je objavila Osnovna škola Popovača, opisani su ratni prekidi nastave i vojni događaji 1945. godine, ali nije zasebno obrađena njemačka akcija iz rujna 1943.

Ta činjenica nije dokaz namjernog prešućivanja.

Školska kronika nije potpuna evidencija ratnih zločina.

Ipak, pokazuje koliko se povijest jednog sela može razlikovati ovisno o tome čitamo li vojna izvješća, memoare, školske zapise ili poslijeratne publikacije.

Povijest Osekova očuvana je i u spomeničkoj baštini. Prostorni plan Parka prirode Lonjsko polje, objavljen u Narodnim novinama 2010. godine, evidentira dva spomenika NOB-a u Osekovu, na Trgu kraljice Hrvata i u Donjem Selu.

Godine 2020. ispred crkve svete Ane postavljen je i „Bijeli križ istine”, povezan sa sjećanjem na ratne i poratne hrvatske žrtve Osekova i okolnog dijela Moslavine.

No spomeničke evidencije i brojke koje se odnose na različita razdoblja ne smiju se automatski povezivati s događajem od 16. rujna 1943.

Svaki slučaj zahtijeva vlastitu dokumentarnu provjeru.

Povijesna pitanja koja još čekaju odgovor

Dosadašnje istraživanje omogućuje nekoliko sigurnih zaključaka.

Njemačka SS-ova postrojba 16. rujna 1943. djelovala je u Osekovu radi prisilnog otkupa stoke.

Dogodio se oružani sukob s partizanima.

SS-ova postrojba povukla se prema Popovači.

U izvješću hrvatskog pukovnika Stjepana Peričića zabilježena je izjava SS-ova zapovjednika o neselektivnom ubijanju približno stotinu osoba.

Peričić je zahtijevao istragu.

Naposljetku, dokument je 6. kolovoza 1946. iznesen pred Međunarodnim vojnim sudom u Nürnbergu.

Ali nekoliko ključnih pitanja ostaje otvoreno.

Koliko je ljudi doista ubijeno tijekom njemačkog povlačenja? Jesu li među njima bili civili i koliko njih? Postoji li njihov popis u matičnim ili poslijeratnim evidencijama? Kojoj je konkretnoj SS-ovoj postrojbi pripadala jedinica koja je djelovala u Osekovu? I je li Peričićev zahtjev za istragom imao ikakav rezultat?

Odgovore valja tražiti u arhivskoj dokumentaciji, ratnim izvješćima, župnim i matičnim knjigama te lokalnoj historiografiji.

Posebnu pozornost zaslužuje monografija povjesničara Dražena Kovačevića Popovača tijekom Drugog svjetskog rata i poraća (1941.–1947.), nastala na temelju opsežnog arhivskog istraživanja.

Puni tekst te knjige još nije pregledan u okviru ovog istraživanja, pa njezine moguće nalaze o događaju iz rujna 1943. ne možemo unaprijed pretpostavljati.

Osekovo zaslužuje da se njegova povijest istraži

Povijest jednoga sela ne pripada samo pobjednicima i poraženima, vojnim zapovjednicima i političkim pokretima.

Pripada i ljudima koji su u njemu živjeli, obrađivali zemlju, odgajali djecu i nastojali preživjeti rat.

Osekovo tijekom Drugog svjetskog rata bilo je mjesto različitih političkih opredjeljenja, prisutnosti vojnih postrojbi, partizanskog djelovanja i stradanja stanovništva.

A 16. rujna 1943. ondje se dogodilo nešto dovoljno ozbiljno da je službeni izvještaj o tome, gotovo tri godine poslije, iznesen pred Nürnberškim sudom.

Ne znamo još sve pojedinosti toga dana.

Ne možemo potvrditi ni konačan broj civilnih žrtava.

Ali možemo potvrditi da Osekovo nije bilo samo usputna točka na ratnom zemljovidu Moslavine. Njegovo je ime zabilježeno u jednom od najvažnijih sudskih procesa modernoga doba.

Zato ova priča ne završava ovim člankom.

Ona je početak pokušaja da se događaji iz povijesti jednoga hrvatskog sela rekonstruiraju na temelju dokumenata, bez političkog navijanja, prešućivanja činjenica i kolektivnog pripisivanja krivnje.

Jer povijesna istina ne bi trebala ovisiti o tome kojoj je vojsci netko pripadao, nego o onome što se doista dogodilo i što možemo dokazati.

Dokumentacija i izvori istraživanja

1. Međunarodni vojni sud u Nürnbergu, 6. kolovoza 1946.

Službeni zapisnik 196. dana suđenja, svezak XX. Dokument D-578, dokazni predmet GB-553.

Izvorni zapisnik Nürnberškog procesa Yale Law School – Avalon Project Nuremberg Trial Proceedings, Volume XX, 6 August 1946 Pročitaj dokument

2. Izvorni njemački dokument 578-D

Izvješće 1. gorskog zdruga, operativni broj 1577/tajno, sastavljeno u Kutini 17. rujna 1943. i evidentirano na prijepisnom primjerku 26. rujna 1943. Objavljeno u službenoj nürnberškoj zbirci, svezak XXXV, stranice 179–181.

Izvorni njemački dokument 578-D Library of Congress – Nuremberg Documents Trial of the Major War Criminals, Volume XXXV, Document 578-D Otvori dokument

3. Izvješće Glavnog stožera domobranstva od 19. rujna 1943.

Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom V, knjiga 19, dokument br. 233, stranica 687.

Domobransko izvješće o Osekovu Zbornik dokumenata NOR-a Dnevno izvješće Glavnog stožera domobranstva, 19. rujna 1943. Otvori dokument

4. Moslavački partizanski odred 1941.–1945., Kutina, 1981.

Vukašin Karanović, knjiga III. dio, sjećanja i prilozi. Ivan Knežević, U odredu, str. 554–561; Pavle Borovnjak, Učešće mještana sela Osekova u NOB-i, str. 588–591; dr. Josip Sruk, Selo Osekovo i okolica u NOB-i, str. 612–617.

Moslavački partizanski odred – sjećanja i dokumentacija Digitalna biblioteka Znaci Moslavački partizanski odred 1941.–1945., III. dio Pročitaj knjigu

5. Povijest škole u Osekovu

Povijest Osekova Osnovna škola Popovača Osekovo – povijest škole Pročitaj izvor

6. Spomenička baština Osekova

Spomenici NOB-a u Osekovu Narodne novine Odluka o donošenju Prostornog plana Parka prirode Lonjsko polje Otvori izvor

Bijeli križ istine u Osekovu Informativna katolička agencija Biskup Košić u Osekovu blagoslovio Bijeli križ istine, 15. ožujka 2020. Pročitaj izvješće

7. Daljnje istraživanje

Dražen Kovačević, Popovača tijekom Drugog svjetskog rata i poraća (1941.–1947.). Podaci o predstavljanju monografije.

Monografija o Popovači 1941.–1947. Informativna katolička agencija Predstavljeno djelo Dražena Kovačevića O knjizi

Status istraživanja: potvrđeni su događaj od 16. rujna 1943. i njegovo spominjanje u Nürnbergu. Broj civilnih žrtava i identitet konkretne SS-ove postrojbe ostaju nerazjašnjeni.

Autor: Ivan Vohrić