Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima 25. listopada 2026. otvorila je mogućnost najveće političke promjene u Srbiji nakon pada Slobodana Miloševića. Međutim, povijest političkih obračuna, uloga sigurnosnih službi, organiziranog kriminala, Srpske pravoslavne crkve i dugotrajni sporovi oko četničkog nasljeđa postavljaju važnije pitanje od samog izbornog rezultata: hoće li nova vlast promijeniti način upravljanja državom ili samo ljude koji njome upravljaju? Res Publica Post analizira dokumentirane povijesne događaje, sudske presude, javne izjave i političke programe te razmatra što takva promjena može značiti za Hrvatsku i susjedne države.
Srbija od Karađorđa do Vučića: može li smjena vlasti promijeniti sustav?
Dana 25. listopada 2026. Srbija je doživjela značajan politički preokret.
Studentska lista „Studenti pobjeđuju”, nastala iz prosvjeda pokrenutih nakon tragedije na novosadskom željezničkom kolodvoru, osvojila je većinu glasova na prijevremenim parlamentarnim izborima.
Prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije, objavljenima 26. listopada nakon obrade 8.155 od ukupno 8.392 biračka mjesta, Studentska lista osvojila je 52,73 posto glasova, a lista „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” 39,15 posto.
Aleksandar Vučić prethodne je večeri priznao izborni poraz.
Izvor 1 – Preliminarni rezultati izbora RTS / Republička izborna komisija Rezultati RIK-a nakon obrade 8.155 biračkih mjesta, 26. listopada 2026. Otvori izvor
Ipak, izborni poraz jednog političkog vodstva ne znači automatski nestanak institucionalnih i ideoloških temelja sustava koji je godinama izgrađivan.
Vlada može izgubiti parlamentarnu većinu, a njezini kadrovi i dalje mogu ostati prisutni u državnoj upravi, policiji, obavještajnim službama, javnim poduzećima i pravosuđu.
Upravo zbog toga povijest Srbije zaslužuje posebnu pozornost.
Je li riječ o državi u kojoj se smjenom političkog vodstva mijenjaju i pravila upravljanja ili se pojedini obrasci koncentracije moći ponavljaju u različitim državnim uređenjima?
Za odgovor treba krenuti znatno dalje od 2012. godine, kada je Srpska napredna stranka preuzela vlast.
Vučić priznaje poraz, ali nastavlja politički obračun
Nakon objave izbornih procjena Aleksandar Vučić poručio je da njegova lista neće blokirati potvrđivanje mandata i da se nova vlada može formirati za deset do petnaest dana.
Takva izjava predstavljala je prihvaćanje izbornog ishoda.
Međutim, u istom obraćanju Vučić je nastavio upotrebljavati izrazito oštru retoriku prema političkim protivnicima, najavljujući nastavak borbe protiv njih.
Njegovo priznanje poraza zato treba razlikovati od mogućeg političkog pomirenja.
Izvor 2 – Vučićevo priznanje izbornog poraza 021.rs Vučićev govor nakon izbornog poraza, 25. listopada 2026. Otvori izvor
Nema dovoljno dokaza za tvrdnju da iza njegova priznanja postoji tajni dogovor s novom političkom većinom.
Ali ostaje pitanje hoće li se formalno prihvaćanje izbornih rezultata pretvoriti u stvarno omogućavanje prijenosa vlasti, pristupa dokumentaciji i rada neovisnih institucija.
Karađorđe 1817.: politički protivnik kao prijetnja vlastitoj vlasti
Jedan od povijesno dokumentiranih primjera nasilnog uklanjanja političkog suparnika jest sudbina Đorđa Petrovića Karađorđa, vođe Prvog srpskog ustanka.
Nakon sloma ustanka 1813. Karađorđe je napustio Srbiju, ali se 1817. potajno vratio s namjerom organiziranja novog otpora Osmanskom Carstvu.
Njegov povratak nije odgovarao knezu Milošu Obrenoviću, koji je svoju političku poziciju nastojao učvrstiti pregovorima s osmanskim vlastima.
Karađorđe je ubijen prema Miloševoj naredbi.
Izvor 3 – Ubojstvo Karađorđa Hrvatska enciklopedija Karađorđe Petrović – političko djelovanje i ubojstvo 1817. Otvori povijesni izvor
Taj događaj ne možemo tumačiti izvan okolnosti osmanske vlasti, međunarodnih odnosa i sukoba različitih strategija oslobođenja Srbije.
Ipak, on pokazuje kako je uklanjanje političkog suparnika moglo postati sredstvo očuvanja vlasti.
Slična pitanja odnosa političke moći, osobne lojalnosti i nasilja pojavit će se i u kasnijim razdobljima.
Majski prevrat 1903. i Solunski proces 1917.: kada vojska postaje politički arbitar
U noći 29. svibnja prema tadašnjem julijanskom kalendaru, odnosno 11. lipnja 1903., skupina srbijanskih časnika organizirala je državni udar tijekom kojeg su ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga.
Dolaskom dinastije Karađorđević na prijestolje politička moć vojnih zavjerenika nije nestala.
Neki od sudionika prevrata nastavili su imati značajan utjecaj na vojnu, obavještajnu i državnu politiku.
Među njima je bio Dragutin Dimitrijević Apis, kasnije povezan s tajnom organizacijom „Ujedinjenje ili smrt”, poznatom kao Crna ruka.
No odnosi između dvora i dijelova vojnih struktura ponovno su se promijenili.
Godine 1917. Apis i njegovi suradnici osuđeni su na Solunskom procesu zbog navodnog planiranja atentata na regenta Aleksandra Karađorđevića.
Apis je pogubljen.
Suđenje je kasnije ocijenjeno politički konstruiranim, a 1953. godine na obnovljenom postupku ranije presude bile su poništene i osuđenici rehabilitirani.
Izvor 4 – Dragutin Dimitrijević Apis i Solunski proces Ministarstvo obrane Srbije / dr. Mile Bjelajac Pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis – Majski prevrat i Solunski proces Pročitaj povijesnu analizu
Ovdje se pojavljuje važno pitanje odnosa države i njezinih oružanih struktura.
Što se događa kada pripadnici vojske ili sigurnosnog aparata sudjeluju u stvaranju političke vlasti, a zatim pokušaju zadržati utjecaj nad njezinim odlukama?
Takva pitanja nisu ograničena na srbijansku povijest, ali su u njoj zabilježeni događaji koji omogućuju ozbiljno usporedno istraživanje.
Kraljevina SHS: centralizam, političko nasilje i ubojstvo Stjepana Radića
Nastankom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918. otvoreno je pitanje položaja hrvatskih političkih predstavnika unutar nove države.
Različita shvaćanja državnog uređenja, od centralističkog do federalističkog i republikanskog, obilježila su sljedeće desetljeće.
Jedan od najozbiljnijih događaja dogodio se 20. lipnja 1928., kada je zastupnik Narodne radikalne stranke Puniša Račić otvorio vatru na hrvatske zastupnike u beogradskoj Narodnoj skupštini.
Ubijeni su Pavle Radić i Đuro Basariček, dok je Stjepan Radić teško ranjen te je od posljedica ranjavanja umro 8. kolovoza 1928.
Izvor 5 – Atentat na Stjepana Radića Hrvatska enciklopedija Stjepan Radić – atentat 1928. i politički kontekst Pročitaj dokumentiranu biografiju
Politička kriza dodatno se produbila, a kralj Aleksandar Karađorđević 6. siječnja 1929. uspostavio je osobnu diktaturu.
Ovi događaji pokazuju da su odnosi između centralne vlasti i hrvatskih političkih predstavnika bili opterećeni ne samo sukobima oko ustavnog uređenja nego i teškim političkim nasiljem.
Za našu današnju temu važno je pitanje: koliko političkih sukoba proizlazi iz konkretnih programa, a koliko iz uvjerenja da se protivnike može ukloniti umjesto da se s njima politički pregovara?
Memorandum SANU-a 1986.: politička moć ideja
Preskočiti Srpsku akademiju nauka i umetnosti značilo bi izostaviti jednu od važnih institucija za razumijevanje ideoloških rasprava u Srbiji krajem osamdesetih godina.
U rujnu 1986. javnost je upoznata s dijelovima nedovršenog nacrta Memoranduma SANU-a.
Dokument je iznosio tvrdnje o položaju Srbije i Srba u Jugoslaviji, uključujući pitanje Kosova, federalnog ustroja i nacionalne ugroženosti.
Važno je precizirati da Memorandum nije bio službeno usvojen dokument Akademije.
No njegova pojava postala je važan događaj u političkoj mobilizaciji i raspravama o srpskom nacionalnom pitanju.
Izvor 6 – Memorandum SANU-a Srpska akademija nauka i umetnosti Memorandum SANU-a iz 1986. i odgovori na kritike – izdanje iz 1995. Otvori izvorni dokument i naknadna obrazloženja
Memorandum nije dokaz da je Akademija kao cjelina osmislila sve kasnije ratne politike.
Ali jest povijesni izvor za analizu političkih ideja koje su tada kružile među dijelom srbijanske intelektualne i političke elite.
Ovdje treba istraživati vezu između intelektualnih koncepcija, političkih odluka i njihova provođenja, bez automatskog pripisivanja kolektivne odgovornosti svim članovima određene institucije.
Milošević: od komunističkog partijskog aparata do nacionalne mobilizacije
Slobodan Milošević izgradio je karijeru unutar Saveza komunista.
Krajem osamdesetih iskoristio je sukobe unutar srbijanskog političkog vodstva i rastuću krizu na Kosovu kako bi učvrstio svoj položaj.
Na Osmoj sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije u rujnu 1987. politički je poražena struja povezana s Ivanom Stambolićem, Miloševićevim dotadašnjim zaštitnikom.
Stambolić je potom uklonjen s vodeće državne funkcije.
Povjesničar Kosta Nikolić u znanstvenom radu o tim događajima opisuje Miloševićevu organiziranu političku kampanju kojom je uklonio suparnike i koncentrirao vlast.
Izvor 7 – Miloševićev uspon 1987. Istorija 20. veka / dr. Kosta Nikolić Uklanjanje Ivana Stambolića s vlasti 1987. Pročitaj znanstvenu analizu
Posebnu težinu ovom povijesnom slučaju daje sudbina samog Stambolića, koji je otet i ubijen 2000. godine.
Prema pravomoćnoj presudi, kako je izvijestio RTS, Slobodan Milošević naredio je njegovo ubojstvo radi uklanjanja političkog protivnika.
Ubojstvo su izvršili pripadnici Jedinice za specijalne operacije povezani s Miloradom Ulemekom Legijom.
Izvor 8 – Ubojstvo Ivana Stambolića RTS / Beta Pravomoćno utvrđene okolnosti otmice i ubojstva Ivana Stambolića Pročitaj sudski utvrđene činjenice
Time se ponovno otvara pitanje korištenja nasilja i državnih struktura u političkim obračunima.
Međutim, za razumijevanje Miloševićeve politike nije dovoljno proučavati samo njegov osobni odnos prema suradnicima.
Potrebno je analizirati i državnu propagandu, nacionalnu mobilizaciju, ratne odluke i odgovornost pojedinaca za zločine počinjene tijekom raspada Jugoslavije.
Četništvo: pitanje koje nova Srbija ne može riješiti šutnjom
Ovo je jedna od središnjih tema našeg istraživanja.
Hoće li Srbija nakon Vučića preispitati odnos državnih institucija prema četničkom pokretu, njegovim vođama i njegovu suvremenom političkom nasljeđu?
Za odgovor je potrebno razlikovati tri razdoblja: ranije četničke i monarhističke organizacije, četnički pokret tijekom Drugoga svjetskog rata te suvremeno političko pozivanje na četničku tradiciju.
Četnički pokret 1941.–1945.: otpor, suradnja s okupatorima i ratni zločini
Četnički pokret pod zapovjedništvom Dragoljuba Draže Mihailovića nastao je nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. godine.
Njegova početna pozicija uključivala je otpor okupaciji i odanost jugoslavenskoj monarhiji.
No tijekom rata pojedine četničke postrojbe uspostavljale su različite oblike suradnje s talijanskim i njemačkim okupacijskim snagama, posebno u borbi protiv partizana.
Istodobno su četničke postrojbe počinile brojne zločine nad civilnim stanovništvom, osobito nad Muslimanima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i dijelovima Hrvatske.
Povjesničar Jozo Tomasevich detaljno je obradio razvoj četničkog pokreta, njegove ciljeve, odnose s okupacijskim vlastima i političko-vojne sukobe s partizanima.
Izvor 9 – Povijest četničkog pokreta Jozo Tomasevich / Stanford University Press / WorldCat The Chetniks: War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945, 1975. Pogledaj bibliografske podatke knjige
Za ozbiljno povijesno razumijevanje moraju se uzeti u obzir različita razdoblja i postrojbe.
Ali činjenica da su pojedine skupine u određenoj fazi pružale otpor okupaciji ne poništava njihovu kasniju suradnju s okupacijskim vlastima niti ratne zločine.
Jednako tako, zločini ustaškog režima NDH nad Srbima ne mogu poslužiti kao opravdanje za četničke zločine nad hrvatskim, muslimanskim ili drugim civilima.
Godina 2004.: Srbija izjednačila boračka prava četnika i partizana
Ovdje dolazimo do iznimno važnog dokumenta.
Dana 21. prosinca 2004. Narodna skupština Srbije usvojila je izmjene zakona kojima je pripadnicima Ravnogorskog pokreta i Jugoslavenske vojske u otadžbini priznat položaj u sustavu boračkih prava.
Time su u zakonskom okviru izjednačeni s partizanskim borcima u odnosu na utvrđivanje određenih statusnih prava.
Za izmjene zakona glasovala su 174 zastupnika, 24 su bila protiv, a četiri su bila suzdržana.
Odluka je donesena četiri godine nakon Miloševićeva pada.
Izvor 10 – Zakonska prava Ravnogorskog pokreta Vlada Republike Srbije Usvojene izmjene Zakona o pravima boraca, 21. prosinca 2004. Otvori službeni dokument
Taj podatak pokazuje zašto pitanje četništva ne možemo svesti samo na Miloševićev ili Vučićev politički režim.
Odnos prema Ravnogorskom pokretu mijenjao se i tijekom vlasti koje su se predstavljale kao demokratska alternativa Miloševiću.
Godina 2015.: sudska rehabilitacija Draže Mihailovića
Sljedeća prekretnica dogodila se 14. svibnja 2015.
Viši sud u Beogradu poništio je presudu iz 1946. kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt.
Sudac Aleksandar Trešnjev obrazložio je da je predmet rehabilitacijskog postupka bila pravičnost tadašnjeg suđenja, a ne povijesna ocjena Mihailovićeve odgovornosti za ratne zločine.
Izvor 11 – Rehabilitacija Draže Mihailovića RTS / Viši sud u Beogradu Rehabilitacija Draže Mihailovića, 14. svibnja 2015. Pročitaj sudsko obrazloženje
Ta pravna razlika iznimno je važna.
Poništenje presude zbog nepravilnosti u suđenju nije isto što i povijesno utvrđenje da ratnih zločina nije bilo.
Hrvatska Vlada tada je javno osudila rehabilitaciju kao neprihvatljiv povijesni revizionizam.
Izvor 12 – Reakcija hrvatske Vlade Vlada Republike Hrvatske Hrvatska Vlada osudila rehabilitaciju Draže Mihailovića, 14. svibnja 2015. Pročitaj službeno priopćenje
Dakle, buduća srbijanska vlast nasljeđuje zakonske i sudske odluke koje su već oblikovale službeni odnos prema četničkom nasljeđu.
Hoće li ih preispitati?
Hoće li jasno osuditi ratne zločine četničkih postrojbi?
Hoće li razlikovati žrtve komunističke represije od povijesne odgovornosti za zločine počinjene tijekom Drugoga svjetskog rata?
Odgovore zasad nemamo.
Četništvo devedesetih: Hrtkovci i pravomoćna presuda Vojislavu Šešelju
Još ozbiljnije pitanje odnosi se na obnovu četničke simbolike i ideologije tijekom raspada Jugoslavije.
Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke, koristio je četničku tradiciju i nacionalističku retoriku u političkoj mobilizaciji.
Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove 11. travnja 2018. pravomoćno ga je osudio na deset godina zatvora zbog poticanja progona, deportacije i prisilnog raseljavanja hrvatskog stanovništva Hrtkovaca u Vojvodini 1992. godine.
Presuda se, među ostalim, odnosi na njegov govor održan 6. svibnja 1992.
Izvor 13 – Pravomoćna presuda Vojislavu Šešelju Ujedinjeni narodi / Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove Vojislav Šešelj – žalbena presuda, 11. travnja 2018. Otvori sudski predmet
Ovdje više nije riječ o neslaganju različitih povjesničara, nego o sudski utvrđenoj odgovornosti za zločine protiv čovječnosti.
A kada govorimo o budućnosti Srbije, prirodno se postavlja pitanje:
Hoće li nova vlast jasno odbaciti političke metode, ideologije i javno veličanje osoba povezanih s takvim zločinima?
Za Hrvatsku, osobito za obitelji žrtava Domovinskog rata, to je pitanje mnogo važnije od bilo kakve diplomatske čestitke.
Jesu li studenti doista raskrstili s četničkim i nacionalističkim nasljeđem?
Studentski pokret nastao je na zahtjevima za odgovornošću, istinom, pravdom i borbom protiv korupcije.
Međutim, njegovi sudionici ne dolaze iz jedinstvenog ideološkog kruga.
Deutsche Welle je 24. srpnja 2025. objavio analizu o nacionalističkim simbolima na studentskim prosvjedima.
Na pojedinim okupljanjima pojavljivale su se šajkače, kokarde, poruke o Kosovu i nacionalistička retorika.
Istodobno su u pokretu djelovali studenti i građani koji su zagovarali građanska prava, neovisne institucije i distanciranje od nacionalizma devedesetih.
Izvor 14 – Nacionalizam i studentski pokret Deutsche Welle / Sanja Kljajić Studenti u Srbiji između nacionalizma i borbe za pravdu, 24. srpnja 2025. Pročitaj analizu
Postojanje takvih simbola na pojedinim prosvjedima ne znači da cijela Studentska lista zastupa četničku ideologiju.
Ali pokazuje da među sudionicima postoji ideološka raznolikost koju ne smijemo zanemariti.
Za sada nema dovoljno temelja tvrditi da Studentska lista ima usvojen program odbacivanja četničkog nasljeđa i revizije postojećih državnih odluka o toj temi.
Zato je razumno postaviti pitanje budućem vodstvu:
Hoće li nova Srbija izričito odbaciti četnički ekstremizam, veličanje osuđenih ratnih zločinaca i etničko zastrašivanje kao prihvatljive oblike političkog djelovanja?
To pitanje ne treba postavljati samo Hrvatskoj radi diplomatskog zadovoljstva.
Riječ je i o položaju svih građana Srbije, uključujući nacionalne manjine i one Srbe koji se protive nacionalističkom ekstremizmu.
Slom Miloševića 2000. nije spriječio ubojstvo Zorana Đinđića 2003.
Srbija je 5. listopada 2000. doživjela rušenje Miloševićeva režima.
Međutim, tri godine poslije ubijen je predsjednik Vlade Zoran Đinđić.
Dana 12. ožujka 2003. premijer je pogođen snajperskim hicem ispred zgrade Vlade Srbije.
U sudskom postupku utvrđeno je da je ubojstvo organizirao Milorad Ulemek Legija, bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije, dok je neposredni izvršitelj bio Zvezdan Jovanović.
Obojica su osuđena na 40 godina zatvora.
Izvor 15 – Ubojstvo premijera Zorana Đinđića RTS / Vrhovni sud Srbije Potvrđene presude za ubojstvo Zorana Đinđića Pročitaj dokumentirani sudski ishod
Slučaj je pokazao koliko opasne mogu biti veze kriminalnih organizacija i pripadnika sigurnosnih struktura.
Ali povijesna činjenica da je premijer ubijen 2003. ne dokazuje da postoji sadašnji plan za ponavljanje atentata.
To bi bila neosnovana tvrdnja bez konkretnih sigurnosnih podataka.
Ipak, postoji legitimno pitanje:
Može li nova srbijanska vlada provesti reformu sigurnosnih institucija bez stvarnog nadzora nad ljudima i strukturama koje su godinama sudjelovale u upravljanju državom?
Legija 2026.: sudska odluka i granice onoga što znamo
Slučaj Milorada Ulemeka Legije ni danas nije bez javnog interesa.
Dana 3. srpnja 2026. mediji su izvijestili da je Viši sud u Beogradu produljio njegov boravak u posebno osiguranom zatvorskom režimu u Kazneno-popravnom zavodu Zabela.
Odluka se odnosi na razdoblje do dvije godine, uz mogućnost žalbe.
Izvor 16 – Legijin zatvorski režim 2026. Telegraf.rs / Viši sud u Beogradu Odluka o produljenju Legijina boravka u posebnom zatvorskom režimu, 3. srpnja 2026. Pročitaj izvještaj o sudskoj odluci
No javnosti dostupne informacije o njegovu zatvorskom statusu nisu dokaz da Legija danas upravlja kriminalnim organizacijama iz zatvora ili da sudjeluje u političkim dogovorima.
Takve bi tvrdnje zahtijevale zasebne dokaze.
Upravo zato u istraživanju treba razlikovati njegovu sudski potvrđenu odgovornost za ranija kaznena djela od pretpostavki o sadašnjem utjecaju.
Vučićeva pomilovanja: 49 osoba i otvorena pitanja o transparentnosti
Neposredno prije napuštanja predsjedničke dužnosti Aleksandar Vučić objavio je da je donio odluke o pomilovanjima i abolicijama koje obuhvaćaju 49 osoba.
Među njima je naveo 12 osoba povezanih s takozvanom Novosadskom grupom i 11 osoba koje su, prema njegovim riječima, sudjelovale u incidentima protiv studentskih prosvjednika.
Identitet preostalih 26 osoba nije javno razjasnio, a nisu bila objavljena ni sva imena spomenutih 11 osoba.
BBC je 23. listopada 2026., gotovo mjesec dana nakon Vučićeve izjave, izvijestio da dio nadležnih institucija nije dostavio odgovore na novinarske upite.
Izvor 17 – Vučićeva pomilovanja i abolicije BBC News na srpskom / 021.rs Koga je Vučić pomilovao: sudovi i tužiteljstva bez odgovora, 23. listopada 2026. Pročitaj istraživanje
Važno je naglasiti da nisu sve pravne odluke koje se u svakodnevnom govoru nazivaju pomilovanjima istovjetne.
Abolicija, pomilovanje nakon presude i druge odluke imaju različite pravne posljedice.
Također, nije dokazano da je Milorad Ulemek Legija obuhvaćen spomenutim odlukama niti da su one povezane s organiziranim kriminalom.
Njegov zahtjev za blaži zatvorski režim odvojeno je pravno pitanje.
Međutim, objava identiteta osoba obuhvaćenih tim odlukama i njihovih pravnih osnova, uz poštovanje zakonskih ograničenja, bila bi važna za javnu transparentnost.
Studentska lista i obećana reforma policije, pravosuđa i sigurnosnog aparata
Studentska lista predstavila je program od 11 točaka.
Među najvažnijim prijedlozima nalaze se osnivanje posebne tužiteljske policije, provjera podrijetla imovine, lustracija javnih dužnosnika, reforma policije i oslobađanje institucija od političkog utjecaja.
Izvor 18 – Program Studentske liste Danas Studentski plan u 11 točaka, 15. rujna 2026. Pročitaj program
Upravo će provedba tih mjera pokazati postoji li namjera da se preispitaju dosadašnji mehanizmi političke kontrole.
No reforma policije i pravosuđa mora se provoditi zakonito, uz dokazivanje individualne odgovornosti.
Zamjena politički nepodobnih kadrova novim politički podobnim kadrovima ne bi predstavljala depolitizaciju institucija.
Bila bi to samo drugačija raspodjela iste vrste moći.
Tko financira Studentsku listu?
Pitanje financiranja nove političke opcije također je važno.
Radio Slobodna Europa analizirao je preliminarne financijske izvještaje izbornih sudionika.
Prema tim podacima, Studentska lista prijavila je približno 1,97 milijuna eura donacija od 26.408 građana.
Prijavljeni troškovi kampanje iznosili su približno dva milijuna eura, dok je Srpska napredna stranka prema istoj analizi potrošila oko četiri milijuna eura.
Izvor 19 – Financiranje izborne kampanje Radio Slobodna Europa Analiza preliminarnih financijskih izvještaja Studentske liste i SNS-a, listopad 2026. Pročitaj financijsku analizu
Ti podaci upućuju na znatnu financijsku potporu građana.
Međutim, riječ je o preliminarnim izvještajima koji ne obuhvaćaju sve konačne prihode i rashode izborne kampanje.
Zato pitanje političkih veza, neformalnih utjecaja i poslovnih interesa ne treba unaprijed zaključivati ni pozitivno ni negativno.
Za tvrdnju da Studentskom listom upravlja neki skriveni centar političke ili financijske moći potrebni su konkretni dokazi, a ne pretpostavke.
Srpska pravoslavna crkva: duhovni autoritet i politički utjecaj
Jedno od važnih pitanja buduće Srbije jest i stvarni politički utjecaj Srpske pravoslavne crkve.
U obraćanju na izborni dan, 25. listopada 2026., patrijarh Porfirije pozvao je građane da glasuju prema vlastitoj savjesti, vodeći računa o općem dobru i dobru Crkve.
Pozvao je i na prihvaćanje demokratskih rezultata bez mržnje i nasilja.
Izvor 20 – Patrijarh Porfirije na izborni dan RTS / Tanjug Patrijarh Porfirije o izborima i očuvanju mira, 25. listopada 2026. Pročitaj izjavu
Crkva ima pravo javno iznositi vjerske i moralne stavove.
Međutim, pitanja državne politike, međunarodnih odnosa, sigurnosti i zakonodavstva u demokratskom sustavu pripadaju ustavno nadležnim institucijama.
Zato bi trebalo istražiti koliko će nova vlast samostalno odlučivati o pitanjima Kosova, odnosa sa susjedima, obrazovanja i povijesne politike te gdje će postojati neformalni utjecaj crkvenih struktura.
Taj se utjecaj ne smije unaprijed pretpostaviti kao jedinstven ili neograničen, nego ga treba dokazivati konkretnim izjavama i postupcima.
Nova Srbija prema Hrvatskoj: pomirljive izjave i otvorena povijesna pitanja
Već dan nakon izbora jedan od istaknutih kandidata Studentske liste, bivši guverner Narodne banke Srbije Dejan Šoškić, dao je intervju hrvatskom Indexu.
Najavio je razvoj dobrosusjedskih odnosa, jačanje institucija i približavanje europskim vrijednostima.
Međutim, na pitanje o Vukovaru, Oluji i ratovima devedesetih rekao je da ni ubuduće ne očekuje mnogo slaganja oko njihova tumačenja.
Šoškić je izjavio:
„Imate jednu stranu koja govori o nekakvoj agresiji, a imate drugu stranu koja govori o oružanoj secesiji.”
Izvor 21 – Intervju Dejana Šoškića Index.hr / Slobodan Mufić Dejan Šoškić o Hrvatskoj, Vukovaru, Oluji i budućoj politici Srbije, 26. listopada 2026. Pročitaj cijeli intervju
Takva izjava zaslužuje dodatna pitanja.
Posebno je zanimljiva riječ „nekakvoj”.
Opisuje li Šoškić isključivo postojeća različita nacionalna tumačenja ili i sam relativizira karakter rata u Hrvatskoj?
To iz jedne rečenice nije moguće nedvojbeno zaključiti.
Međutim, različite nacionalne interpretacije povijesti ne poništavaju činjenice utvrđene u međunarodnim sudskim postupcima.
Zločini počinjeni nakon zauzimanja Vukovara, uključujući ubojstva zatočenika na Ovčari, dokumentirani su u postupcima pred međunarodnim kaznenim sudovima.
Za zločine na Ovčari pravomoćno su osuđeni časnici JNA Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin.
Izvor 22 – Sudski utvrđeni zločini u Vukovaru Ujedinjeni narodi / Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove Vukovar i Ovčara – pregled presuda i sudske dokumentacije Pogledaj sudski arhiv
Istodobno je nužno priznati i istraživati zločine nad srpskim civilima tijekom i nakon hrvatske vojno-redarstvene operacije Oluja.
Dosljednost u utvrđivanju zločina ne zahtijeva izjednačavanje ukupne političke i vojne odgovornosti.
Vučićeve čestitke Hrvatima 2020. i politička retorika 2026.
Odnosi Srbije i Hrvatske pružaju zanimljiv primjer razlike između diplomatskih gesta i političkih sukoba.
Dana 24. prosinca 2020. Aleksandar Vučić uputio je božićnu čestitku i dar vodstvu hrvatske zajednice u Srbiji.
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić tada je taj potez pozdravila kao potvrdu poboljšanja suradnje srbijanskih vlasti i hrvatske manjine.
Izvor 23 – Vučićev božićni dar Hrvatima 2020. Tportal / Hina Vučić čestitao Božić Hrvatima u Vojvodini i uputio dar, 24. prosinca 2020. Pročitaj izvještaj
Takvu gestu nije opravdano automatski proglašavati prijevarom.
Ali moguće je usporediti njezinu pomirljivu poruku s kasnijim političkim istupima u kojima je Vučić ponovno optuživao Hrvatsku za miješanje u srbijanske unutarnje procese.
Upravo je ta usporedba važna za procjenu dosljednosti državne politike.
Jesmo li svjedočili stvarnom približavanju dviju država ili povremenim diplomatskim gestama između novih političkih sukoba?
Odgovor ne ovisi samo o govorima predsjednika i premijera, nego o dugoročnom postupanju državnih institucija.
Nestale osobe: najveći ispit dobrosusjedskih odnosa
Za buduće odnose Hrvatske i Srbije posebno je važna suradnja u pronalaženju nestalih osoba.
Prema podacima iznesenima u Hrvatskom saboru u listopadu 2026., Hrvatska još traži 1.725 osoba nestalih u Domovinskom ratu ili osoba čije mjesto ukopa nije poznato.
Hrvatske institucije upozorile su na nezadovoljavajuću suradnju Srbije u pribavljanju relevantnih informacija.
Izvor 24 – Nestale osobe iz Domovinskog rata HRT / Hina / Ministarstvo hrvatskih branitelja Hrvatska još traga za 1.725 osoba, 23. listopada 2026. Pročitaj izvještaj
Dostavljanje dokumenata o nestalima, suradnja u istraživanju zločina i poštovanje međunarodnih sudskih presuda bili bi važni pokazatelji stvarne promjene srbijanske politike.
Upravo tu nova vlast može pokazati razliku između deklarativne spremnosti na suradnju i konkretnih postupaka.
Kosovo, Republika Srpska i Rusija: hoće li se promijeniti vanjskopolitički smjer?
Studentska lista najavila je demokratske i institucionalne reforme, ali to ne znači da su svi njezini vanjskopolitički stavovi istovjetni stavovima Europske unije.
Pitanje Kosova ostaje posebno osjetljivo.
Dejan Šoškić u intervjuu za Index naglašava srbijanski ustavni stav prema Kosovu i pozivanje na međunarodnopravne dokumente.
S druge strane, javno izneseni stavovi i međunarodne analize pokazuju da nova politička većina još treba razriješiti vlastite pozicije prema Rusiji, europskim integracijama i pojedinim regionalnim sporovima.
Za Hrvatsku je posebno važna politika Srbije prema Bosni i Hercegovini.
Buduća srbijanska vlast morat će pokazati podržava li teritorijalnu cjelovitost i ustavni poredak BiH, osuđuje li veličanje ratnih zločina i podržava li provedbu međunarodnih presuda.
Međunarodni sud pravde u presudi iz 2007. utvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid te da je Srbija prekršila obvezu njegova sprečavanja.
Istodobno sud nije utvrdio da je Srbija sama počinila genocid ili bila pravno odgovorna kao njegov neposredni počinitelj.
Te razlike nisu nevažne. One pokazuju zašto ozbiljna analiza mora precizno navoditi sadržaj sudskih odluka.
Izvor 25 – Presuda o genocidu u Srebrenici Međunarodni sud pravde Bosna i Hercegovina protiv Srbije – presuda od 26. veljače 2007. Otvori sudsku presudu
Za Europsku uniju važno je i pitanje usklađivanja Srbije sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom.
Srbija ne može očekivati da će njezina vanjskopolitička pitanja ostati potpuno izvan pristupnih pregovora.
Međutim, različiti gospodarski odnosi s državama koje nisu članice EU-a sami po sebi nisu dokaz neprijateljske politike prema Uniji.
Važno je koje obveze Srbija preuzima, koje odluke provodi i koliko dosljedno poštuje međunarodno pravo.
Može li se narod suprotstaviti vlastitoj državnoj politici?
Za cjelovitost povijesne analize važno je istaknuti i one građane Srbije koji su se protivili ratnoj politici devedesetih.
Dana 9. listopada 1991. organizacija Žene u crnom započela je javne nenasilne antiratne prosvjede u Beogradu.
Njezine članice javno su osuđivale rat, nacionalizam i militarizam, često izložene pritiscima i prijetnjama.
Izvor 26 – Antiratni otpor u Srbiji Women in Black / Žene u crnom Antiratno djelovanje u Srbiji od 9. listopada 1991. Pogledaj povijesni pregled
To je važna činjenica.
Ne zato što ona poništava odgovornost režima i počinitelja ratnih zločina, nego zato što pokazuje da političko djelovanje nije bilo jedinstveno.
Povijest državne politike ne može se automatski poistovjetiti s postupcima svakog pojedinca iste nacionalnosti.
Ujedno, postojanje antiratnih skupina samo po sebi ne dokazuje da su one imale odlučujući utjecaj na državnu politiku.
Pitanje političke odgovornosti zato treba postavljati prema konkretnim dužnosnicima, institucijama, političkim organizacijama i odlukama.
Deset pitanja koja nova vlast Srbije mora razjasniti
Ako Studentska lista želi pokazati da njezina pobjeda predstavlja promjenu političkog sustava, javnost ima pravo tražiti konkretne odgovore.
- Hoće li nova vlada jasno osuditi ratne zločine četničkih postrojbi počinjene u Drugome svjetskom ratu?
- Hoće li preispitati zakonske i državne politike koje su pridonijele rehabilitaciji i veličanju četničkog nasljeđa?
- Hoće li odbaciti javno veličanje osuđenih ratnih zločinaca i nacionalističku retoriku usmjerenu protiv Hrvata, Bošnjaka i drugih naroda?
- Hoće li reforma policije i sigurnosnih službi uključiti učinkovit demokratski nadzor i pojedinačnu odgovornost za zlouporabe?
- Hoće li se objasniti sve odluke o pomilovanjima i abolicijama koje je Vučić donio prije ostavke, u granicama važećeg zakona?
- Hoće li nova vlast neovisno istraživati veze državnih dužnosnika i organiziranog kriminala, bez političke selektivnosti?
- Hoće li osigurati samostalnost državnih institucija u odnosu na neformalne političke, poslovne i vjerske utjecaje?
- Hoće li omogućiti dostupnost relevantnih arhiva i informacija o osobama nestalima tijekom Domovinskog rata?
- Hoće li poštovati međunarodne presude o ratnim zločinima i genocidu, bez njihova političkog relativiziranja?
- Hoće li buduća vlada graditi odnose s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i drugim susjedima na temelju konkretnih odluka, a ne samo diplomatskih izjava?
Odgovori na ta pitanja neće biti jednako dostupni odmah nakon izbora.
Ali prema njima se može postupno provjeravati razlika između predizbornih obećanja i stvarnog vladanja.
Zaključak: izbori su promijenili političku većinu – može li se promijeniti i način vladanja?
Srbija je tijekom svoje povijesti prolazila kroz dinastičke sukobe, monarhistička i autoritarna razdoblja, jednopartijsku vlast, ratove, demokratske promjene i nove oblike koncentracije političke moći.
Neki od tih događaja međusobno su povezani, a neki pripadaju različitim povijesnim okolnostima.
Zato nije opravdano tvrditi da su svi rezultat jedinstvenog plana ili nepromjenjive nacionalne osobine.
Ali jednako bi pogrešno bilo zanemariti dokumentirane slučajeve političkog nasilja, zlouporabe sigurnosnih institucija, revizionizma i nacionalističke mobilizacije.
Pobjeda Studentske liste 2026. otvara mogućnost institucionalne reforme.
Ta mogućnost još nije njezino ostvarenje.
Posebno ostaje otvoreno pitanje hoće li nova Srbija jasno raskrstiti s veličanjem četništva, opravdavanjem ratnih zločina i korištenjem nacionalnih sukoba za unutarnjopolitičku mobilizaciju.
Hrvatska od nove vlasti ne mora očekivati slaganje u svakom političkom pitanju.
Ali ima pravo očekivati suradnju u pronalaženju nestalih, poštovanje povijesno i sudski utvrđenih činjenica, zaštitu hrvatske manjine u Srbiji i dobrosusjedske odnose bez neutemeljenih optužbi.
Nova vlast ne treba odgovarati za sva djela svojih povijesnih prethodnika.
Ali bit će odgovorna za odluke koje donese, za zločine koje bude prešućivala, za institucije koje ne bude željela reformirati i za političke metode koje odluči zadržati.
U konačnici, odgovor na pitanje iz naslova neće dati samo rezultati izbora iz listopada 2026.
Dat će ga buduće djelovanje nove srbijanske vlasti.
Jer smjena vladara pripada izbornoj politici. Promjena načina vladanja pripada odgovornosti prema građanima, zakonu i povijesti.
Res Publica Post – istraživačka i povijesno-politička analiza.
Urednička napomena: Tekst je pripremljen 26. listopada 2026. i koristi preliminarne izborne rezultate. Povijesni događaji temelje se na dostupnim historiografskim radovima, službenim dokumentima i sudskim odlukama. Pitanja o budućim postupcima nove vlasti predstavljaju istraživačka pitanja, a ne unaprijed dokazane namjere njezinih predstavnika.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
