Darko Pavičić brani institucije, a zaboravlja tajni sastanak 2020.: Od Plenkovićevog PR-a do slučaja Zrno – zašto su mediji sami izdali svoju ulogu?
Piše: Ivan Vohrić
Ovoga tjedna, komentirajući snažnu reakciju javnosti na slučaj časne sestre Marije Zrno, novinar Darko Pavičić je na HRT-u iznio zabrinjavajuću tvrdnju: „Ulogu medija su preuzeli paramediji, društvene mreže, ljudi koji nisu novinari… preuzeli su kreiranje javnog mnijenja, a to im ne pripada.“
Ovakva izjava, međutim, otvara ozbiljno pitanje za same etablirane medije: Ako narod više vjeruje “paramedijima” i malim portalima, možda problem nije u narodu, nego u institucijama i medijima koji su izgubili povjerenje.
Činjenica je da povjerenje nije nestalo slučajno. Ono je sustavno potkopavano, a ključni moment urušavanja dogodio se još 2020. godine, kada je premijer Plenković sazvao tajni sastanak s urednicima. Od tog trenutka, javnost je shvatila da mediji nisu samo mediji, već i instrument politike pod PR-okriljem vlasti. Slučaj časne sestre Zrno samo je najnovije i najžešće ogledalo te dugogodišnje krize: građani stvaraju javno mnijenje jer institucije to često ne rade pošteno. I zato se moramo upitati: tko je zaista napustio svoju ulogu – građani ili mediji?
Povjerenje nije nestalo slučajno — institucije i mediji sami su ga potrošili
Darko Pavičić poručuje da “nije na društvenim mrežama da kreiraju javno mnijenje”.
Ali zaboravlja osnovnu stvar:
Narod je javno mnijenje.
Ne urednici.
Ne ministri.
Ne državna tijela.
Kad građani preuzimaju raspravu u svoje ruke, to je znak zdravog društva, ne patologije.
Zašto to rade?
Zato što institucije — uključujući državne medije — često ne daju odgovore, kasne, zbunjuju ili jednostavno ne govore istinu do kraja.
Povjerenje se počelo urušavati 2020.: Plenkovićev “tajni sastanak” s urednicima
Malo tko danas negira ono što je 2020. otkrio Index:
– Premijer Plenković sazvao je sastanak s glavnim urednicima najvećih medija i dao im smjernice kako izvještavati o pandemiji.
– Poruka je bila jasna: izbjegavati paniku, ne kritizirati, ne propitivati.
Link: Plenković na tajnom sastanku urednicima medija objašnjavao kako treba pisati
To je trenutak kada je veliki dio javnosti shvatio:
“Mediji nisu samo mediji. Oni su instrument politike.”
I zato se danas, kad se pojavi slučaj poput časne sestre Zrno, ljudi ne okreću prvim programima — nego portalu, društvenim mrežama, običnim građanima.
Zašto?
Jer osjećaju da u “službenoj verziji” nedostaju dijelovi slagalice.
Plenkovićev govor: „Manje košta PR nego smrti od covida“
U jednom od svojih govora Plenković kaže:
„Manje košta dobar PR nego smrti od Covida.“
To je nevjerojatno iskrena, ali i nevjerojatno opasna rečenica.
Ona zapravo znači:
Važnije je kontrolirati poruku nego dopustiti slobodnu raspravu.
Kad premijer to javno priznaje, nitko ne može biti iznenađen što narod više ne uzima ozbiljno medije koji rade pod tim PR-okriljem.
A što je s odgovornošću za posljedice?
Postoje tisuće slučajeva u kojima su se ljudi žalili na nuspojave, komplikacije ili loše postupanje zdravstvenih politika.
No, o tome se:
- nije otvoreno raspravljalo,
- nije istraživalo,
- nije medijski pratilo.
I sada Darko Pavičić tvrdi da građani ne bi trebali stvarati javno mnijenje?
Građani stvaraju javno mnijenje jer institucije to često ne rade pošteno.
Slučaj časne sestre Zrno samo je ogledalo jedne veće krize
Zašto ljudi ne vjeruju ministru Božinoviću?
Zašto sumnjaju u službena izvješća?
Odgovor je jednostavan:
– Zato što se od prvog dana informacije nisu davale transparentno.
– Zato što je narativ o “samoozljeđivanju” pripreman kroz bliske medije prije nego ga je policija službeno objavila.
– Zato što identitet časne sestre nije zaštitila policija, nego ga je prepoznala javnost.
– Zato što ključna pitanja — gdje su snimke, gdje je oružje, gdje je logika postupanja? — nitko iz institucija ne želi odgovoriti.
Kad institucije stvaraju praznine, narod ih popunjava — jer narod ne želi biti obmanut.
To nije “paramedija”.
To je demokracija.
Mediji ne gube ulogu jer ih netko „otima“ — nego jer su je sami napustili
Kada Darko Pavičić kaže:
„Ulogu medija preuzele su društvene mreže i ljudi koji nisu novinari.“
treba mu odgovoriti vrlo jednostavno:
Mediji su svoju ulogu izgubili onoga dana kada su pristali biti sudionici političkih PR-strategija.
A građani su tu ulogu preuzeli jer:
- ne napuštaju pitanja,
- ne boje se propitivati,
- ne duguju lojalnost nijednoj vlasti,
- nemaju političkih gazda.
To ih čini vjerodostojnijima.
Zaključak: Ne postoji „problem građana“ — postoji problem sustava
Građani vjeruju “malim medijima” jer “veliki” ne ispunjavaju svoju zadaću.
Građani vjeruju svjedočanstvima, analitičarima, portalima i običnim ljudima jer:
- oni ne skrivaju,
- oni ne filtriraju informacije,
- oni nemaju nalog odozgo,
- oni ne mijenjaju narativ prema političkim potrebama,
- oni ne zatvaraju oči pred nepravdom.
Povjerenje se ne kupuje PR-om.
Povjerenje se gradi istinom.
A dok institucije i mainstream mediji to ne shvate, narod će — sasvim opravdano — tražiti druge izvore.
I zato je danas, više nego ikada, uloga “malih ljudi” i nezavisnih portala ne samo dobrodošla, nego nužna.
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
About the Author
Istinom i Pravdom kontra Lažnje i Mržnje / Lustracija iz naroda za narod Hrvatski – na djelu je / Podrška i pozdrav iz Osijeka@Nepokorenog grada na Dravi & Bog i Hrvati (BiH)