Istina i laž u društvu danas se sve teže razlikuju, jer buka sve češće nadjačava činjenice i zamjenjuje ih vlastitim narativima.
Savjest svijeta
Urednička napomena
Ovaj tekst nije reakcija na jedan komentar, niti na jednu osobu.
Ovo je reakcija na obrazac koji se ponavlja – svakodnevno, posvuda.
U vremenu u kojem se briše granica između istine i laži u društvu, postaje sve teže razlikovati činjenice od buke.
Način na koji govorimo jedni o drugima postao je ogledalo onoga što smo kao društvo postali.
I pitanje više nije: tko je u pravu?
Pitanje je: imamo li još granicu?
Istina i laž u društvu: gdje je nestala granica?
Nekada je postojala jednostavna kočnica:
sram.
Ne onaj nametnuti, nego unutarnji – svijest da riječ ima težinu.
Danas?
Riječ je postala potrošna roba.
- optužbe bez dokaza
- uvrede bez granice
- konstrukcije bez odgovornosti
U takvom okruženju istina i laž u društvu postaju zamjenjive, a razlika između činjenice i mišljenja sve se više briše. Izvor Misinformation Objašnjenje širenja lažnih informacija. Otvori izvor
Jer – na internetu, često nema posljedica.
Istina više nije cilj – nego sredstvo
Nekada se raspravljalo da bi se došlo do istine.
Danas se raspravlja da bi se pobijedilo.
U toj promjeni leži ključ problema.
Istina više nije vrijednost – nego alat:
- alat za potvrdu vlastitih uvjerenja
- alat za napad na druge
- alat za pripadanje grupi
A kada istina postane alat –
laž prestaje biti problem.
Zašto običan čovjek bira laž?
Ovdje nema jednostavnog odgovora.
Ali postoje obrasci koje više ne možemo ignorirati:
- potreba da budemo važni, makar kroz “tajno znanje”
- potreba da budemo u pravu, makar protiv činjenica
- potreba da pronađemo krivca, makar ga morali izmisliti
I ono najopasnije:
Dunning-Kruger efekt –
što manje znamo, to smo sigurniji da znamo sve.
Uz to ide i Confirmation bias –
tražimo samo ono što potvrđuje naše uvjerenje.
Ne istinu.
Ne činjenice.
Samo potvrdu.
Anonimnost: sloboda ili bijeg od odgovornosti?
Internet je dao glas svima.
To je, u teoriji, civilizacijski napredak.
Ali bez odgovornosti – sloboda se pretvara u kaos.
Jer kada nema posljedice:
- nestaje mjera
- nestaje granica
- nestaje čovjek
Ostaje samo impuls.
Nije problem u internetu. Problem je u nama.
Lako je okriviti tehnologiju.
Teže je pogledati istini u oči.
Internet nije stvorio ono što gledamo.
On je samo uklonio filter.
Pokazao je:
- koliko smo nestrpljivi
- koliko smo skloni suditi
- koliko smo spremni povjerovati u laž ako nam odgovara
Drugim riječima – pokazao je nas.
Imamo li još granicu?
Ovo nije pitanje politike.
Nije pitanje ideologije.
Nije pitanje “lijevih” ili “desnih”.
Ovo je pitanje savjesti.
Jesmo li još ljudi koji:
- razlikuju činjenicu od konstrukcije
- poštuju istinu i kada nam ne ide u prilog
- znaju stati prije nego što povrijede drugoga
Ili smo postali društvo u kojem je sve dopušteno –
dokle god je glasno?
Završna riječ
Civilizacija ne nestaje naglo.
Ona se gubi polako – riječ po riječ.
Ne u velikim događajima,
nego u malim svakodnevnim izborima:
- hoćemo li provjeriti prije nego što podijelimo
- hoćemo li razmisliti prije nego što napišemo
- hoćemo li stati prije nego što povrijedimo
Jer istina i laž u društvu ne nestaju same od sebe.
Nestaju onda kada prestanemo braniti razliku između njih.
I zato možda najvažnije pitanje nije što drugi rade.
Nego:
što mi biramo – svaki put kada nešto napišemo, podijelimo ili prešutimo.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.
About the Author
