Hrvati u američkoj vojsci: zaboravljena priča

Hrvati u američkoj vojsci gotovo su zaboravljena tema hrvatske povijesti. Iza amerikaniziranih prezimena poput Knezevich, Kovacevich ili Marich kriju se priče hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka koji su služili u američkim oružanim snagama, ratovali u velikim svjetskim sukobima i nerijetko dali život za svoju novu domovinu.

Urednička napomena

Ovaj tekst ne govori o ideologijama niti o dnevnopolitičkim podjelama. Govori o jednoj gotovo zaboravljenoj temi: hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima koji su kroz američku povijest služili u oružanim snagama Sjedinjenih Američkih Država.
Povod za ovaj tekst je izložba održana u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu pod nazivom:

“Croatian Americans in the U.S. Armed Forces: History, Service, and Partnership”

te govor dr. Petera G. Knighta iz U.S. Army Center of Military History o doprinosu hrvatskih Amerikanaca američkoj vojsci.

Hrvati u američkoj vojsci kao zaboravljeno poglavlje hrvatske povijesti

Na jednom od plakata iz izložbe nalazilo se ime:

Benjamin Joseph Knezevich (1919. – 1944.)

Na prvi pogled mnogima možda tek još jedno američko prezime slavenskog podrijetla. No iza tog imena krije se mnogo više.

“Joseph” je engleska verzija imena Josip, dok “Knezevich” predstavlja amerikanizirani oblik prezimena Knežević.
Dakle, vrlo vjerojatno:

Benjamin Josip Knežević.

Amerikanac hrvatskog podrijetla.

Vojnik koji je poginuo 20. prosinca 1944. tijekom Ardenške ofenzive u Luxembourgu, jedne od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata.

Na plakatu iza njega stajala je rečenica:

“A Croatian American’s Ultimate Sacrifice”

U američkoj vojnoj kulturi izraz “ultimate sacrifice” ima posebno značenje.
To nije samo “poginuo u ratu”.

To znači:

dao je vlastiti život za svoju državu i svoje suborce.

Tisuće Hrvata koje je povijest gotovo zaboravila

Kada se u Hrvatskoj govori o Drugom svjetskom ratu, gotovo sav fokus ostaje unutar prostora bivše Jugoslavije.

No paralelno s time, tisuće Hrvata i potomaka hrvatskih iseljenika živjele su u:

SAD-u
Kanadi
Australiji
Južnoj Americi

i služile vojskama svojih novih država.

Mnogi od njih:

ginuli su pod američkom zastavom
sudjelovali u Normandiji
ratovali na Pacifiku
služili u Koreji
Vijetnamu
Iraku
Afganistanu.

Njihova hrvatska prezimena često su tijekom desetljeća amerikanizirana:

Knežević → Knezevich
Jurić → Yurich
Kovačević → Kovacevich
Grgić → Gergich
Marić → Marich

i s vremenom su gotovo nestala iz hrvatske kolektivne svijesti.

Što je posebno zanimljivo u američkom pristupu?

Za razliku od Balkana, gdje povijest često služi za nove podjele, američki pristup vojnoj povijesti uglavnom naglašava:

zajedničku službu
žrtvu
lojalnost državi
bratstvo među vojnicima.

Upravo to naglašava i dr. Peter G. Knight u intervjuu s izložbe kada govori:

“It’s about the people to your left and right.”

Drugim riječima:
u ratu postaje manje važno odakle dolaziš, a važnije tko stoji uz tebe kada je najteže.

Knight pritom opisuje hrvatske Amerikance riječima:

otpornost
prilagodljivost
odlučnost
žrtva
odanost.

To je posebno zanimljivo jer se u hrvatskom javnom prostoru vrlo rijetko govori o tome kako su Hrvati bili dio i američke vojne povijesti.

Između dvije domovine

Velik dio hrvatskih iseljenika početkom 20. stoljeća odlazio je u SAD iz:

Dalmacije
Like
Hercegovine
Primorja
Zagore.

Mnogi su radili:

u rudnicima
čeličanama
brodogradilištima
teškoj industriji.

Njihova djeca postajala su Amerikanci.

No prezimena, katolička vjera i osjećaj podrijetla često su ostajali prisutni generacijama.

Zato danas nije neobično pronaći:

hrvatske zastave u američkim veteranskim dvoranama
hrvatska prezimena na vojnim memorijalima
ili izložbe poput ove u Washingtonu.

Zašto je ovo važna tema i za Hrvatsku?

Zato što pokazuje jednu drukčiju dimenziju hrvatske povijesti.

Hrvati nisu bili samo narod zarobljen između:

Austro-Ugarske
NDH
partizana
Jugoslavije
komunizma
i Domovinskog rata.

Dio hrvatskog naroda istovremeno je gradio živote diljem svijeta i sudjelovao u povijesti drugih država.

Ta priča ne briše naše podjele niti tragedije.
Ali podsjeća da hrvatska povijest nije ograničena samo na Balkan.

Šire pitanje povijesne memorije

Ova tema nadovezuje se na šire pitanje hrvatske povijesne memorije, o važnosti povijesne memorije i odnosu društva prema zaboravljenim sudbinama Res Publica Post već je pisao u analizi o logorskom groblju Limani i pitanjima koja takva mjesta otvaraju za hrvatsku javnost.

U tom smislu, priča o Hrvatima u američkoj vojsci nije samo vojna tema. Ona je i pitanje pamćenja: koga se sjećamo, koga zaboravljamo i zašto neke hrvatske sudbine ostaju vidljive tek kada ih prepoznaju institucije izvan Hrvatske.

Zaključak

Jedan plakat iz Washingtona otvorio je gotovo zaboravljeno pitanje:
koliko zapravo znamo o Hrvatima koji su pod drugim zastavama ratovali, ginuli i gradili povijest država u koje su emigrirali?

Benjamin Joseph Knezevich za većinu ljudi danas je tek ime na izložbenom panelu.

No iza tog imena vjerojatno stoji priča jedne hrvatske obitelji koja je otišla preko oceana tražeći bolji život — i čiji je sin na kraju poginuo u američkoj uniformi tijekom Drugog svjetskog rata.

Ponekad upravo takve male, gotovo zaboravljene priče najbolje pokazuju koliko je povijest jednog naroda zapravo velika i raspršena po cijelom svijetu.

Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post