Šibenčanin koji je rječnikom i nacrtima ušao u europsku povijest

Prvi dan godine obično doživljavamo kao čistu simboliku – novi kalendar, novi planovi, nova obećanja. No 1. siječnja u hrvatskoj povijesti ima i vrlo konkretno uporište. Toga je dana 1551. u Šibeniku rođen Faust Vrančić, polihistor, leksikograf, izumitelj i diplomat čiji se trag vidi i u jeziku i u tehnici. Hrvatska enciklopedija+1

Autor: Ivan Vohrić

Od Šibenika do europskih dvorova

Vrančić potječe iz ugledne šibenske obitelji, a presudnu ulogu u njegovu formiranju imao je stric Antun Vrančić. Put ga rano vodi iz dalmatinskog okvira u srednjoeuropski kulturni krug: školovanje i studiji u tadašnjim središtima znanja, uz snažan interes za filozofiju, fiziku i matematiku. Hrvatska enciklopedija

Posebno je važan period vezan uz carski dvor Rudolfa II. Nakon službe u Veszprému, Vrančić postaje carev tajnik i seli u Prag, gdje godinama obavlja diplomatske i državne poslove. Takvo okruženje – mjesto susreta politike, znanosti i tehnike – širilo mu je horizonte i dalo poticaj da inženjerske ideje počne zapisivati sustavno, u formi koja se može prenositi i provjeravati. virtualna.nsk.hr+1

Krajem 16. stoljeća dobiva i crkvenu titulu. U sklopu službe caru imenovan je titularnim biskupom Čanada/Csanáda, biskupije koja je tada u velikoj mjeri bila pod osmanskom okupacijom. Taj podatak dobro pokazuje složenost epohe. Vrančić je istodobno čovjek Crkve i državni savjetnik, ali i autor koji razmišlja “tehnički” – o rješenjima, konstrukcijama, učinkovitosti. virtualna.nsk.hr+1

Dalmatinski sarmatizam: Faust Vrančić i rasprave o podrijetlu

Faust Vrančić nije bio samo leksikograf i autor tehničkih nacrta. Sudjelovao je i u tada modernim raspravama o podrijetlu i identitetu, poznatima pod nazivom “sarmatizam”. U polemičkoj poslanici De Slovvinis seu Sarmatis (uz djelo Život nikoliko izabranih divic, Rim 1606.) obraća se krakovskom kanoniku Krzysztofu Warszewickomu i ulazi u spor oko toga tko smije polagati pravo na “sarmatsko” nasljeđe.

U historiografiji se taj sloj njegova pisanja opisuje kao “dalmatinski sarmatizam”: model u kojem se identitet gradi kroz kombinaciju podrijetla, prostora i jezika. Važno je pritom razlikovati dvije razine. Prva je povijesna: kako su obrazovani ljudi ranog novog vijeka argumentirali “tko smo”. Druga je moderna znanost, koja etnogenezu i jezični razvoj promatra drugim metodama. Upravo zato je taj Vrančićev tekst zanimljiv kao svjedočanstvo epohe, ali i kao dokument kulture rasprave njegovog vremena.

Vrančić je istodobno radio na “praktičnom” (rječnik, strojevi) i na “idejnom” planu (identitet, podrijetlo, jezik) – i to u europskoj komunikaciji, ne u izolaciji. Zrinka Blažević taj sloj tumači kao “dalmatinsku” inačicu sarmatističkog diskursa – protonacionalni ideologem koji povezuje podrijetlo, teritorij i jezik te ima i političko-pragmatične funkcije u kontekstu epohe.

Rječnik iz 1595.: hrvatski među “pet najuglednijih jezika”

Godine 1595. u Veneciji objavljuje Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum. Petojezični rječnik: latinski, talijanski, njemački, “dalmatinski” (hrvatski jezik Dalmacije) i mađarski. Već sam naslov – “pet najuglednijih europskih jezika”. Govori o samopouzdanju autora i o mjestu koje je namijenio hrvatskom idiomu u kulturnoj Europi svoga doba. virtualna.nsk.hr+2virtualna.nsk.hr+2

Zanimljivo je da se u bibliografskom opisu izdanja iz 1595. vidi kako rječnik nije izoliran “popis riječi”. Uz njega se navode i dodatni prilozi (npr. kršćanska pouka i apostolsko vjerovanje). Što pokazuje kako je leksikografija u to doba često bila vezana uz praktičnu pismenost i religijsku kulturu. virtualna.nsk.hr

To djelo nije važno samo kao rijetkost. Nego kao rani dokaz da se hrvatski leksik može bilježiti sustavno, usporedivo s jezicima tadašnje diplomacije i znanosti. U vremenu kada identitet često ovisi o tome “što je zapisano”. Vrančićev rječnik postaje tihi argument protiv teze da je hrvatska kulturna povijest bila rubna ili neartikulirana. Hrvatska enciklopedija+1

Machinae novae (1615./1616.): nacrti koji nadživljavaju stoljeća

Ako je rječnikom bilježio riječi, Vrančić je u Machinae novae bilježio ideje. Djelo je objavljeno u Veneciji 1615./1616. i sastoji se od 49 velikih ilustracija, uz komentare na više jezika. Obuhvaća ukupno 56 tehničkih rješenja: mostove, dizalice, mlinove, mehanizme i razne praktične uređaje. Upravo je ta kombinacija slike i kratkog tehničkog objašnjenja bila “medij” kojim se znanje može širiti izvan cehova i radionica. virtualna.nsk.hr+1

U toj knjizi susreću se korisno i vizionarsko: od rješenja za transport i podizanje tereta do projekata mostova (uključujući ideje koje podsjećaju na kasnije viseće konstrukcije), sustava mlinova i mehanizama koji racionaliziraju rad. Digitalna izložba NSK izričito naglašava da je u pojedinim projektima Vrančić anticipirao daljnji tehnički razvoj. virtualna.nsk.hr+1

Zanimljiv je i međunarodni karakter knjige: uz ilustracije idu komentari na više europskih jezika, što pokazuje da je Vrančić svoje konstrukcije zamišljao kao doprinos europskom tržištu ideja, ne kao lokalnu zanimljivost. virtualna.nsk.hr+1

Najpoznatija je ploča Homo volans, često spominjana kao preteča ideje padobrana. Ovdje vrijedi biti precizan: Vrančićev doprinos nije legenda o “prvom skoku”, nego činjenica da je ponudio razrađen koncept i vizualno uvjerljivo rješenje u vremenu kada je samo promišljanje kontroliranog spuštanja bilo radikalno. U njegovu nacrtu vidi se renesansna logika: prirodne sile nisu magija, nego nešto što se može razumjeti i upotrijebiti. Wikipedia+1

I filozofija i etika: manje poznati dio opusa

U sjeni rječnika i strojeva često ostaju Vrančićevi filozofski i moralno-teološki radovi. Poznato je da je objavio Logica nova (1608.) te spis Ethica Christiana (1615./1616.), što potvrđuje da nije bio samo “konstruktor”, nego mislilac koji je htio urediti i način zaključivanja i način života – tipično renesansno jedinstvo znanja i odgovornosti. virtualna.nsk.hr+1

Smrt u Veneciji, povratak na Prvić

Faust Vrančić umro je u Veneciji 20. siječnja 1617. Prema vlastitoj želji njegovo je tijelo prevezeno brodom i pokopano u Prvić Luci, u crkvi sv. Marije. Taj “povratak kući” snažan je završni kadar biografije: čovjek koji je radio na europskoj pozornici odlučuje se smiriti u jadranskom prostoru iz kojeg je potekao. Hrvatska enciklopedija+2virtualna.nsk.hr+2

Danas na Prviću djeluje Memorijalni centar “Faust Vrančić”, a njegova grobnica u Prvić Luci ostaje mjesto podsjećanja da se povijest ne sastoji samo od ratova i prijestolja, nego i od knjiga, nacrta, riječi i ideja. visit-vodice.eu+1

Zašto je Faust Vrančić važan danas

U vremenu kada se često gradi umjetna granica između “humanistike” i “STEM-a”, Vrančić je gotovo školski primjer da su te podjele kratkovidne. On je istodobno pisao o riječima i o strojevima, služio u diplomaciji i razmišljao o logici, spajao lokalni identitet i europsku komunikaciju. Njegova je poruka jednostavna: znanje vrijedi tek kada je pretočeno u oblik koji drugi mogu razumjeti – u rječnik, u nacrt, u knjigu, u sustav.

Zato 1. siječnja nije samo kalendarski početak. To je i podsjetnik da hrvatska povijest ima svoje “tihe velikane” koji nisu ostavili monumentalne palače, nego precizne stranice i crteže. A upravo takve ostavštine, kad se jednom pojave, teško je izbrisati: one se čitaju, kopiraju, nadograđuju – i prelaze granice.

P: Kada je rođen Faust Vrančić?
O: Rođen je 1. siječnja 1551. u Šibeniku.

P: Po čemu je Faust Vrančić najpoznatiji?
O: Po rječniku iz 1595. i knjizi tehničkih nacrta Machinae novae.

P: Što je “Homo volans”?
O: Ilustrirani koncept kontroliranog spuštanja, često vezan uz rani padobranski princip.

P: Gdje je Faust Vrančić pokopan?
O: U Prvić Luci, prema vlastitoj želji.