Grgin Dol kod Požege ponovno otvara pitanje odnosa hrvatskih institucija prema mogućim grobištima žrtava iz 1945. godine. Prema javno dostupnim navodima, terenskim snimkama i novim usmenim saznanjima, prostor poznat kao Ponor, odnosno Martinov ponor, može skrivati posmrtne ostatke ljudi ubijenih u poraću. Ako takva sumnja postoji, tada više nije riječ samo o lokalnoj povijesnoj temi, nego o pitanju ljudskog dostojanstva, službene provjere i odgovornosti države.
Grgin Dol kod Požege i pitanje mogućeg grobišta
Urednička napomena:
Ovaj tekst ne donosi konačan sud o točnom broju žrtava, njihovoj dobi ni svim okolnostima stradanja kod Grgina Dola u Požegi. Njegova je svrha upozoriti na ozbiljne javno dostupne navode, terenske snimke i nova usmena saznanja prema kojima se na području poznatom kao Ponor, odnosno Martinov ponor, može nalaziti grobište žrtava iz 1945. godine. Ako takva sumnja postoji, tada više nije riječ samo o povijesnoj temi, nego o pitanju ljudskog dostojanstva, službene provjere i odgovornosti nadležnih institucija.
Postoje mjesta koja godinama šute jer ih je društvo odlučilo ne čuti. Ne zato što na njima nema tragova, nego zato što ti tragovi ne ulaze lako u službene narative, komemorativne protokole i politički prihvatljive obrasce sjećanja.
Jedno od takvih mjesta, prema javno dostupnim navodima i svjedočanstvima, nalazi se u Požegi, na području Grgina Dola, odnosno Ponora / Martinova ponora, približnih koordinata 45°19’51.1″N 17°41’13.3″E.
Danas taj prostor, prema javno objavljenim terenskim snimkama, izgleda kao zarasla i teško pristupačna lokacija. Rub ponora, zelenilo, odbačeni tragovi ljudske nebrige i jedna ruža položena na betonski rub. Upravo ta ruža, tiha i gotovo nemoćna pred prostorom koji se u javnim i usmenim navodima povezuje s posmrtnim ostacima ubijenih ljudi, postaje središnja slika ovoga pitanja.
Jer ako se ondje doista nalaze kosti, tada to više nije zapušteni ponor. To je moguće grobište.
A grobište ne smije biti smetlište.
Što se prema dostupnim izvorima zna o Grginom Dolu i Ponoru
U javno dostupnom tekstu Drage Štokića, objavljenom na 034 portalu pod naslovom “Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici”, posebno se spominje lokacija Požega – Grgin Dol, Ponor. Autor navodi da je na lokaciji Ponor, koja se nalazi iznad ulice Točak, zakopano 20 do 30 pitomaca neke vojne škole Hrvatske vojske u NDH, uz navod svjedoka da su pitomci ubijeni hladnim oružjem jer su gotovo svi imali smrskane lubanje. U istom tekstu navodi se i da je 2015. godine nedaleko toga mjesta podignut spomenik stradalima, na kojem je upisano da su ondje ubijena 32 učenika Domobranske zastavničke škole iz Zagreba i oko 50 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga. Službeni izvor Grad Požega Otkriven spomenik hrvatskim žrtvama Arhivska objava Grada Požege o otkrivanju spomenika hrvatskim žrtvama na području Grgina Dola. Otvori izvor
Već iz ovoga proizlazi prva važna metodološka napomena: u javnosti se često govori o “80 domobrana učenika”, ali precizniji dostupni navod razlikuje 32 učenika Domobranske zastavničke škole i oko 50 drugih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga. To ne umanjuje težinu događaja. Naprotiv, čini ga ozbiljnijim jer traži točnu rekonstrukciju, a ne ponavljanje nedovoljno razjašnjenih brojki.
Spominje se i podatak da su neke žrtve možda imale samo 16 godina. Taj navod, prema trenutno dostupnim javnim izvorima, treba uzeti kao ozbiljnu usmenu informaciju, ali ne kao konačno potvrđenu činjenicu. Ako su među ubijenima doista bili maloljetnici, to se mora potvrditi kroz arhivsku građu, popise pitomaca, matične knjige, dokumente škole ili nalaze buduće službene istrage.
No čak i kada bismo zasad ostali samo pri sigurnijoj formulaciji — da se ondje prema javnom spomen-obilježju i dostupnim navodima povezuje stradanje 32 učenika Domobranske zastavničke škole i oko 50 pripadnika Hrvatskih oružanih snaga — pitanje ostaje jednako teško:
je li moguće da lokacija na kojoj se spominju posmrtni ostaci ubijenih ljudi do danas nije sustavno istražena, zaštićena i dostojno uređena?
Jedna ruža na rubu ponora
Javno objavljena snimka gospodina Roberto Mateša s lica mjesta prikazuje današnje stanje područja koje se u javnosti povezuje s Grginim Dolom i Martinovim ponorom. Snimka sama po sebi, naravno, ne može biti dokaz o postojanju posmrtnih ostataka. Ona ne može zamijeniti arhiv, službeni zapisnik, arheološko sondiranje, forenzički nalaz ni ekshumaciju.
Ali ona može pokazati nešto drugo: odnos prema prostoru.
Na snimci se vidi zarasla lokacija, prostor ponora, prirodno obraslo područje i ruža položena na betonski rub. Ta ruža nije dokaz. Ona je simbol. Simbol da netko još zna. Da se netko još sjeća. Da netko još pita.
A pitanje je jednostavno:
ako postoji ozbiljna sumnja da se na tom mjestu nalaze posmrtni ostaci žrtava iz 1945. godine, zašto taj prostor nije službeno provjeren, osiguran i dostojno obilježen?
Prema novim usmenim saznanjima lokalnog stanovništva, do redakcije su došli i navodi da su prilikom ranijeg izvlačenja otpada, olupina i metalnog materijala s toga područja navodno izvučene i kosti. Takav navod, sam po sebi, ne smije se pretvoriti u neprovjerenu senzaciju. Ali ga država ne smije ni ignorirati.
Ako se pokaže da je netočan, javnost to treba znati.
Ako se pokaže da je točan, tada je svako daljnje odugovlačenje moralno i institucionalno neprihvatljivo.
Grgin Dol kod Požege u širem kontekstu logora Glates
Grgin Dol i Ponor ne mogu se promatrati izdvojeno od šireg konteksta Požege 1945. godine. Isti istraživački prikaz Drage Štokića navodi da je Požega tijekom Drugog svjetskog rata više puta mijenjala vlast, a zadnja bitka za grad dogodila se 21. travnja 1945. godine. Autor posebno ističe da je nakon ulaska partizana u Požegu dio pripadnika poražene Hrvatske vojske ubijen nakon zarobljavanja, a kao posebno poglavlje požeške poratne povijesti navodi logor Glates, poznat i kao Glis ili Glotež. Izvor 034portal.hr Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću u Požegi i okolici Tekst Drage Štokića donosi pregled lokacija stradanja u Požegi i okolici, uključujući Grgin Dol / Ponor. Otvori izvor
Za logor Glates navodi se da je osnovan nakon ulaska partizana u Požegu 21. travnja 1945., a prema dostupnim podacima kroz njega su prošle tisuće zarobljenika. U istom se tekstu navodi da je točan broj teško utvrditi, ali se spominju velike procjene broja zatočenih u pojedinim trenucima, kao i izvješće javnog tužitelja II. JA od 11. srpnja 1945. koje govori o 30.000 zarobljenika u logoru.
Ovi podaci ne smiju se koristiti neodgovorno. Svaki broj mora biti provjeren. Svaka tvrdnja mora biti odmjerena. Ali upravo zato je nužno da se o ovoj temi ne govori samo u krugu lokalnih svjedoka, udruga i istraživača, nego kroz službenu institucionalnu obradu.
Ako postoje mjesta na kojima su ljudi ubijani bez suda i zakapani bez imena, tada ta mjesta ne pripadaju samo obiteljima žrtava. Ona pripadaju javnoj savjesti.
Spor oko brojki ne smije biti izlika za šutnju
U raspravama o poratnim zločinima često se događa ista stvar: čim postoji nesigurnost oko točnog broja žrtava, cijela se tema pokušava relativizirati. Ako nije 80, nego 32 plus 50 — kao da pitanje prestaje postojati. Ako nije dokazano da su neki imali 16 godina — kao da činjenica mogućeg grobišta više nije važna. Ako nema potpune dokumentacije — kao da kosti mogu čekati još sedamdeset godina.
Takav pristup nije znanstvena opreznost. To je moralni bijeg.
Znanstvena opreznost kaže: ne znamo sve, zato moramo istražiti.
Moralni bijeg kaže: ne znamo sve, zato nemojmo dirati ništa.
Res Publica Post ne pristaje na drugi pristup.
Ovdje nije najvažnije dokazivati unaprijed oblikovanu političku tezu. Nije cilj napisati presudu prije službenog istraživanja. Cilj je postaviti pitanje koje bi svaka uređena država morala sama sebi postaviti:
što je učinjeno s lokacijom Grgin Dol / Ponor / Martinov ponor i postoji li službeni plan da se ona provjeri, zaštiti i, ako se potvrdi postojanje posmrtnih ostataka, dostojno uredi?
Što kažu službene procedure
Ministarstvo hrvatskih branitelja na svojim službenim stranicama navodi da se postupak istraživanja pojedinačne ili masovne grobnice žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja može pokrenuti prijavom fizičke ili pravne osobe, ali i vlastitim istraživanjima Ministarstva. Ministarstvo također navodi da se, kada prikupljeni dokazi za pojedinu lokaciju udovolje kriteriju utemeljene sumnje, lokacija priprema za probna iskapanja, odnosno ekshumaciju i utvrđivanje broja posmrtnih ostataka. Službeni izvor Ministarstvo hrvatskih branitelja Žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja Službena stranica Ministarstva hrvatskih branitelja o postupcima prijave, istraživanja, probnih iskapanja i ekshumacija grobišta. Otvori izvor
Isto Ministarstvo navodi da se ekshumacija i premještaj posmrtnih ostataka poduzimaju u slučajevima kada je to u javnom interesu, kao i u slučajevima kada su posmrtni ostaci pronađeni tijekom infrastrukturnih, urbanističkih, arheoloških, speleoloških i drugih poslova ili radova.
Upravo zato je pitanje lokacije Grgin Dol kod Požege danas vrlo konkretno. Ako je lokacija već javno označena kao mjesto stradanja, ako postoji spomenik s navodom o ubijenim učenicima i pripadnicima Hrvatskih oružanih snaga, ako postoje usmeni navodi o kostima pronađenima pri izvlačenju otpada, te ako postoji javna snimka današnjeg stanja prostora, tada je najmanje što se može očekivati — službena provjera.
Ne politička buka.
Ne ideološki rat.
Ne povremena komemorativna rečenica.
Nego službeni odgovor.
Pitanja za nadležne institucije
Zato javno postavljamo pitanja Ministarstvu hrvatskih branitelja, Gradu Požegi, Požeško-slavonskoj županiji i svim nadležnim službama:
- Je li lokacija Grgin Dol / Ponor / Martinov ponor evidentirana u službenim evidencijama grobišta žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja?
- Je li na toj lokaciji ikada provedeno službeno sondiranje, geofizičko istraživanje, probno iskapanje ili ekshumacija?
- Ako nije, zašto nije?
- Jesu li nadležne institucije zaprimile dojave o mogućem pronalasku kostiju prilikom ranijeg izvlačenja otpada, olupina ili metalnog materijala s toga područja?
- Je li prostor zaštićen od daljnjeg odlaganja otpada, neovlaštenog kopanja ili mogućeg uništavanja tragova?
- Postoji li plan da se lokacija službeno obiđe, dokumentira i uvrsti u postupak provjere?
- Ako se ondje nalaze posmrtni ostaci, tko je odgovoran da se oni dostojno ekshumiraju, obrade, obilježe i pokopaju?
Ovo nisu pitanja protiv bilo koje institucije. Ovo su pitanja u korist istine i reda.
Jer država koja ne zna gdje su joj mrtvi, ili zna pa ne čini dovoljno, ne može tvrditi da je zatvorila poglavlja svoje prošlosti.
Sjećanje nije osveta
U temama poratnih zločina često se javlja strah da će svako otvaranje prikrivenih grobišta postati poziv na osvetu. Taj strah ne smije biti izgovor za šutnju.
Sjećanje nije osveta.
Ekshumacija nije revizionizam.
Dostojan pokop nije ideološki čin.
Utvrđivanje činjenica nije napad na povijest, nego njezino ozbiljno shvaćanje.
Ako su ljudi ubijeni bez suda, ako su zakopani bez imena, ako su desetljećima ostali izvan javnog sjećanja, tada civilizacijska obveza nije da ih ponovno koristimo za dnevnopolitičke obračune. Obveza je da ih izvadimo iz anonimnosti, koliko je to moguće identificiramo, obilježimo i priznamo da su postojali.
Mrtvi ne traže parole.
Mrtvi traže istinu.
Ruža ne može zamijeniti ekshumaciju
Jedna ruža na rubu ponora može biti znak ljubavi, pijeteta i sjećanja. Ali jedna ruža ne može zamijeniti državu.
Ne može zamijeniti službeni izlazak na teren.
Ne može zamijeniti zapisnik.
Ne može zamijeniti istraživanje.
Ne može zamijeniti ekshumaciju ako se potvrdi postojanje posmrtnih ostataka.
Ne može zamijeniti križ, ploču, ime, dokument i grob.
Ako se na području Grgina Dola / Martinova ponora doista nalaze kosti ubijenih ljudi, onda to više nije pitanje lokalne inicijative, privatne savjesti ili povremenog videa na društvenim mrežama. To je pitanje javnog interesa.
Ministarstvo hrvatskih branitelja na službenim stranicama navodi i kontakte za dojavu saznanja o žrtvama Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, uključujući anonimni telefon 072/111-111 te telefon Uprave za zatočene i nestale 01/2308-759.
To znači da mehanizam postoji.
Sada se mora vidjeti postoji li i volja.
Grgin Dol kod Požege ne smije ostati pod šutnjom
Grgin Dol kod Požege ne smije ostati samo još jedna fusnota hrvatske poratne šutnje.
Možda će službena provjera pokazati da neki usmeni navodi nisu točni. I to treba prihvatiti ako bude utemeljeno na istraživanju.
Možda će pokazati da je broj žrtava drukčiji od onoga koji se spominje u javnosti. I to treba prihvatiti ako bude utemeljeno na dokumentima.
Možda će potvrditi da se ondje doista nalaze posmrtni ostaci ljudi ubijenih 1945. godine. Ako se to dogodi, onda više nitko neće moći reći da nije znao.
Ali ono što se više ne može prihvatiti jest stanje u kojem se ozbiljni navodi o mogućem grobištu prepuštaju travi, otpadu, lokalnim sjećanjima i jednoj ruži.
Ako su ondje kosti, onda to nije smetlište.
Ako su ondje žrtve, onda one ne pripadaju zaboravu.
Ako je ondje grobište, onda Hrvatska ima obvezu postupiti kao uređena država.
Ne zbog ideologije.
Ne zbog prošlosti kao oružja.
Nego zbog elementarnog ljudskog dostojanstva.
Grgin Dol kod Požege nije samo lokalna uspomena ni rubna povijesna bilješka, nego moguća lokacija poratnog grobišta koja zahtijeva ozbiljnu institucionalnu provjeru.
O odnosu institucija prema mjestima stradanja već smo pisali u kontekstu zapuštenih i nedovoljno istraženih grobišta, gdje se pitanje povijesti pretvara u pitanje dostojanstva mrtvih..
Komunistički zločini i pitanje Nürnberga Res Publica Post Komunistički zločini i pitanje Nürnberga Analiza pitanja zašto komunistički zločini nikada nisu dobili svoj puni međunarodni pravni i moralni epilog. Pročitaj više Logorsko groblje Limani Res Publica Post Logorsko groblje Limani: sedam grobnica i pitanje dostojanstva mrtvih Tekst o stanju logorskog groblja Limani i odnosu institucija prema mjestima stradanja i masovnim grobnicama. Pročitaj više Tito i žrtve komunizma Res Publica Post Tito i žrtve komunizma Analiza odnosa prema žrtvama komunizma, političkom nasljeđu Josipa Broza Tita i kulturi javnog sjećanja u Hrvatskoj. Pročitaj višeAutor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
O autoru
Ivan Vohrić autor je i urednik portala Res Publica Post, autorskog projekta posvećenog analizi društvenih, političkih i povijesnih tema. U svojim tekstovima nastoji povezati aktualne događaje s povijesnim kontekstom i društvenim posljedicama, s naglaskom na izvore, dokumente i širu sliku događaja.
About the Author
