Felix Baumann pred djecom u Berlinu

Felix Baumann ima pravo na svoj umjetnički izraz. Roditelji imaju široko pravo odlučivati o odgoju svoje djece. Ali ni umjetnička sloboda ni roditeljska autonomija nisu odgovor na jedno drugo pitanje: mora li svaki sadržaj koji odrasli prihvaćaju biti predstavljen i malom djetetu kao nešto njemu primjereno?

Na videosnimci s događaja ufaFabrik Boulevard 2026 u Berlinu vidi se izvođač u vrlo kratkom tamnom scenskom kostimu. Pred samom pozornicom nalazi se više male djece. Tijekom drugog dijela izvedbe izvođač se kreće i među publikom.

Snimka je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama.

Takve reakcije lako odu u dvije krajnosti.

Jedni će čovjeka na pozornici odmah proglasiti bolesnim ili nastranim. Drugi će svaku kritiku odbaciti jednom rečenicom:

„Njihova djeca. Svatko odgaja svoju djecu kako želi.“

Ni jedno ni drugo ne pomaže ozbiljnoj raspravi.

Ovaj tekst zato nije pokušaj utvrđivanja kakav je Felix Baumann čovjek, kakav mu je privatni život niti što je želio postići svojim nastupom.

Pitanje je drugo:

Što odrasli smiju proglasiti sadržajem primjerenim malom djetetu — i postoji li uopće društvena granica?

Prema službenom programu ufaFabrik Boulevarda 2026, događaj je bio predstavljen kao zabava „za mlade i stare“ i „za cijelu obitelj“.

Događaj je službeno predstavljen kao zabava za cijelu obitelj

Za početak treba odvojiti činjenice od komentara na društvenim mrežama.

ufaFabrik Boulevard 2026 održan je u Berlinu 6. rujna 2026. od 12 do 20 sati, uz besplatan ulaz.

Službeni organizator opisao je događaj kao kulturni program sa zabavom „za mlade i stare“, uz glazbu, performanse, KinderCircus te „Spiel & Spaß für die ganze Familie“ — igru i zabavu za cijelu obitelj.

Na natkrivenoj vanjskoj pozornici dječji cirkus bio je u programu u 13 sati, a Felix Baumann u 15 sati.

IZVOR 01 — Službeni program ufaFabrik Berlin ufaFabrik Boulevard 2026 — program i raspored Otvori službeni program

To je važna činjenica.

Ne govorimo o predstavi oglašenoj kao program samo za odrasle na koju je netko slučajno doveo dijete.

Govorimo o događaju koji je sam organizator predstavio kao obiteljski.

Tko je Felix Baumann?

Felix Baumann rođen je 1991. godine, živi u Berlinu i profesionalno djeluje kao performer i redatelj.

Završio je Master of Arts iz fizičkog teatra na švicarskoj Accademia Teatro Dimitri. Njegov rad povezuje fizički teatar, ples, suvremeni cirkus i vizualnu umjetnost.

IZVOR 02 — Biografija izvođača Felix Baumann — službena stranica Felix Baumann — biografija Otvori biografiju

Njegova cjelovečernja solo predstava ha ha ha hi! kombinira ples, cirkus, fizičku komediju i manipulaciju predmetima. Sam Baumann svoj rad opisuje kroz istraživanje tijela, komike i provokacije te humor koristi kao koreografski i dramaturški alat.

Istraživanje iz kojeg je projekt nastao podržao je Fonds Darstellende Künste sredstvima njemačke savezne povjerenice za kulturu i medije.

IZVOR 03 — Autorski opis predstave Felix Baumann — službena stranica ha ha ha hi! — opis projekta i podaci o potpori Otvori izvor

To ipak ne dokazuje da je upravo nastup na ufaFabrik Boulevardu 6. rujna izravno plaćen tim sredstvima. Takvu tvrdnju ne treba preuzimati s društvenih mreža bez posebnog dokaza.

Čak se i kulturni organizatori ne slažu oko dobne primjerenosti

Ovdje se pojavljuje zanimljiva okolnost.

Cjelovita Baumannova predstava ha ha ha hi! predstavljena je na pojedinim njemačkim pozornicama kao sadržaj za djecu od šest godina nadalje.

Hessisches Staatsballett navodi preporuku 6+.

IZVOR 04 — Dobna preporuka 6+ Hessisches Staatsballett ha ha ha hi! — Felix Baumann, preporučena dob 6+ Otvori izvor

Međutim, festival Zeit für Zirkus za istu predstavu navodio je dobnu preporuku 15+.

IZVOR 05 — Dobna preporuka 15+ Zeit für Zirkus Felix Baumann: HA HA HA HI! — Altersempfehlung 15+ Otvori izvor

To samo po sebi ne govori da je jedna preporuka „ispravna“, a druga „pogrešna“. Mogući su različiti izvedbeni konteksti, trajanja i kuratorske procjene.

Ali govori nešto drugo.

Dobna primjerenost očito nije besmisleno pitanje koje postavljaju samo „zatucani“ ljudi.

Njime se bave i profesionalni organizatori kulturnih programa — i očito ne dolaze uvijek do istog odgovora.

Pritom ne možemo dokazati ni da je festivalski nastup u ufaFabriku bio potpuno jednak cjelovečernjoj verziji ha ha ha hi!.

Zato nećemo tvrditi ono što ne znamo.

„Svatko odgaja svoje dijete kako želi“

To je jedna od najčešće ponavljanih rečenica u ovakvim raspravama.

Na prvi pogled zvuči kao izraz slobode i tolerancije.

Ali shvatimo li je doslovno, ona nije točna ni pravno ni društveno.

Roditelji nemaju vlasničko pravo nad djetetom.

Njemački Temeljni zakon, u državi u kojoj se događaj održao, istodobno određuje da su briga i odgoj djece prirodno pravo roditelja i njihova prvenstvena dužnost, a nad ostvarivanjem te odgovornosti bdije državna zajednica.

IZVOR 06 — Njemački Temeljni zakon Bundesministerium der Justiz Grundgesetz — članak 6., obitelj i roditeljska odgovornost Otvori službeni tekst

Njemački Zakonik socijalnog prava dodatno kaže da svaka mlada osoba ima pravo na poticanje razvoja prema samoodređenoj, odgovornoj i društveno sposobnoj osobnosti, a među zadaćama sustava zaštite mladih navodi i zaštitu djece i adolescenata od opasnosti za njihovu dobrobit.

IZVOR 07 — Prava i razvoj mladih Bundesministerium der Justiz SGB VIII § 1 — pravo na razvoj, roditeljska odgovornost i zaštita djece Otvori službeni tekst

Dakle, ni njemačko pravo ne poznaje načelo:

„Moje je dijete i mogu ga odgajati kako god želim.“

Ni hrvatski Ustav ne govori o neograničenoj roditeljskoj slobodi

Iako se događaj zbio u Njemačkoj, isto načelo jasno postoji i u hrvatskom pravnom poretku.

Članak 5. Ustava Republike Hrvatske određuje da je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 64. roditeljima daje pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece, ali ih istodobno čini odgovornima da djetetu osiguraju pravo na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

Članak 65. propisuje:

„Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.“

IZVOR 08 — Ustav Republike Hrvatske Narodne novine Ustav Republike Hrvatske — pročišćeni tekst Otvori Ustav

Još je konkretniji Obiteljski zakon.

Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja radi zaštite i promicanja prava i dobrobiti djeteta. Roditelji su je dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.

Članak 94. izričito propisuje da odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

IZVOR 09 — Obiteljski zakon Narodne novine Obiteljski zakon — roditeljska skrb, razvojne potrebe te dob i zrelost djeteta Otvori zakon

Dakle:

roditeljska sloboda postoji, ali nije neograničena.

Inače bismo morali prihvatiti i apsurd

Pretpostavimo da roditelj kaže:

„Ja svoje dijete učim da je dobro krasti ako ga nitko ne uhvati. Moje je dijete i odgajat ću ga kako želim.“

Ili:

„U našoj kući smatramo da se problem rješava udarcem.“

Ili:

„Ja ću svoje dijete učiti da pravila vrijede samo za druge.“

Bi li društvo na sve to trebalo odgovoriti:

„To je njegova privatna stvar. Njegovo dijete.“?

Naravno da ne.

Ne zato što država mora određivati svaki obiteljski razgovor ili propisivati jedan dopušteni svjetonazor.

Nego zato što roditeljstvo nije neograničena vlast nad drugim ljudskim bićem.

Dijete ima vlastita prava.

Društvene norme postoje — ali nisu isto što i diktatura većine

Tu treba napraviti još jednu važnu razliku.

Nije točno ni da sve što se većini ljudi ne sviđa treba zabraniti.

Suvremeno demokratsko društvo mora štititi pojedinca upravo onda kada se njegov život, umjetnost, odijevanje, vjera ili mišljenje ne sviđaju većini.

Ustavna prava ne postoje samo za popularne ljude.

I Felix Baumann ima pravo na umjetničko stvaralaštvo.

Ali iz toga ne slijedi da svaki oblik umjetničkog izražavanja mora automatski biti sadržaj za svaku dob.

To su dvije različite rasprave.

Postojanje društvenih normi ne znači da većina smije progoniti svakoga tko odstupa od njih.

Ali pluralizam također ne znači da smo ukinuli pojmove poput:

dječje dobi, zrelosti, konteksta, privatnosti, intimnosti i razvojne primjerenosti.

Djeca ne uče samo onda kada im nešto objašnjavamo

Jedno od središnjih pitanja jest kako dijete uopće uči što je u društvu prihvatljivo.

Ne samo tako da mu roditelj izgovori pravilo.

Dijete promatra.

Promatra roditelje, drugu djecu, odrasle ljude, institucije, reakcije publike i ponašanja koja okolina prihvaća, odobrava ili sankcionira.

O tome koliko ponašanje odraslih, okruženje i društvena potvrda mogu oblikovati naš odnos prema onome što smatramo prihvatljivim, pisali smo i u analizi o utjecaju društvenog okruženja i ponašanja odraslih.

Veliki pregled istraživanja obiteljske socijalizacije pokazuje da djeca moralne vrijednosti i društvene konvencije usvajaju kroz složen proces u kojem roditeljstvo ima važnu ulogu. Taj proces nije jednosmjeran niti je dijete pasivna kopija roditelja.

IZVOR 10 — Znanstveni pregled socijalizacije Annual Review of Psychology Socialization Processes in the Family: Social and Emotional Development Otvori znanstveni izvor

Suvremeni pregled istraživanja učenja normi opisuje promatranje, imitaciju, zaključivanje, modeliranje, demonstraciju, komunikaciju i evaluativnu povratnu informaciju kao načine kroz koje ljudi uče i mijenjaju društvene norme.

IZVOR 11 — Učenje društvenih normi PubMed / Current Opinion in Psychology Norm learning, teaching, and change Otvori znanstveni izvor

To ne znači da će dijete zbog jednoga nastupa automatski usvojiti određeno ponašanje.

Takva tvrdnja bila bi znanstveno neodgovorna.

Ali nije znanstveno odgovorno ni tvrditi suprotno — da okolina, ponašanje odraslih i ono što djetetu predstavljamo kao uobičajeno nemaju nikakvu ulogu u njegovoj socijalizaciji.

Djeca vrlo rano razlikuju moralna pravila i društvene konvencije

Razvojna psihologija razlikuje moralne norme od društvenih konvencija.

Primjerice, dijete može razumjeti da je udariti drugoga pogrešno zbog štete koju mu nanosi.

Istodobno uči da se u školi, kazalištu, za stolom ili na javnom događaju očekuju određeni oblici ponašanja zato što postoje društvene konvencije.

Eksperimentalno istraživanje s predškolskom djecom pokazalo je da djeca iz društvenog iskustva mogu brzo oblikovati različite procjene novih moralnih pravila i društvenih konvencija.

IZVOR 12 — Predškolska djeca i društvene norme PubMed / Journal of Experimental Child Psychology Preschoolers learn new moral and conventional norms from direct experiences Otvori znanstveni izvor

Meta-analiza desetljeća istraživanja također pokazuje da se razlikovanje moralnih i konvencionalnih pravila pojavljuje već tijekom ranog i srednjeg djetinjstva te s dobi postaje izraženije.

IZVOR 13 — Meta-analiza moralnih i društvenih pravila PubMed / Developmental Psychology Distinctions between moral and conventional judgments from early to middle childhood Otvori meta-analizu

To je važna nijansa.

Ne tvrdimo da je kostim Felixa Baumanna „nemoralan“ zato što nekome nije po ukusu.

Ali možemo sasvim legitimno raspravljati:

je li određeni scenski izraz primjeren određenom kontekstu i određenoj dobi publike?

Legalno odraslome nije automatski primjereno djetetu

To je možda najjednostavniji primjer.

Odrasla osoba smije piti alkohol.

Odrasla osoba može legalno kockati.

Može gledati izrazito nasilan ratni film ili horor.

Može gledati predstavu koja sadrži eksplicitnu seksualnost ili golotinju.

Može sudjelovati u lovu i gledati odstrjel životinje.

Može pristati na desetke drugih iskustava odraslog života.

To što je neka aktivnost legalna ne daje odgovor na pitanje:

treba li je gledati dijete od pet, šest ili sedam godina?

Zato postoje dobne klasifikacije filmova, pravila prodaje alkohola, ograničenja kockanja i čitav niz drugih društvenih mehanizama.

Ne zato što je dijete manje vrijedno od odrasloga.

Upravo suprotno.

Zato što društvo priznaje da dijete još nema iskustvo i razvojnu zrelost odrasle osobe.

A što je s tvrdnjom da djecu treba naučiti različitostima?

Treba.

Dijete će živjeti među ljudima različitih kultura, izgleda, uvjerenja, obitelji, seksualnih orijentacija, načina života i pogleda na svijet.

Odgojiti dijete da drugoga ne ponižava zato što je drukčiji nije problem.

Ali tolerancija ne znači da ukidamo dobnu primjerenost.

Mogu svoje dijete naučiti da poštuje osobu čiji se životni izbor razlikuje od mojega, a da mu pritom ne moram prikazati svaki intimni, seksualni ili provokativni aspekt života odraslih ljudi.

Jedno drugo ne isključuje.

Upravo tu često griješimo jer dvije različite stvari stavljamo u istu rečenicu:

poštovanje čovjeka i primjerenost sadržaja nisu ista kategorija.

Najbolji interes djeteta nije samo fraza

Konvencija o pravima djeteta postavlja načelo da u svim postupanjima koja se odnose na djecu njihov najbolji interes mora biti od prvenstvene važnosti.

Odbor UN-a za prava djeteta dodatno naglašava da je riječ istodobno o pravu djeteta, temeljnom pravnom načelu i pravilu postupanja, a roditeljska odgovornost također se povezuje s najboljim interesom djeteta.

IZVOR 14 — Najbolji interes djeteta UN Committee on the Rights of the Child / OHCHR General Comment No. 14 — best interests of the child Otvori dokument

To ne znači da će država ili neka institucija odlučivati o svakom obiteljskom izboru.

Znači da je dijete zaseban nositelj prava, a ne produžetak roditeljske volje.

Prevencija seksualnog zlostavljanja ne počiva na zastrašivanju djeteta

Kod ovakvih tema brzo se pojavi i strah od seksualnog zlostavljanja.

Tu treba biti posebno precizan.

Ne postoji osnova za tvrdnju da će dijete zbog gledanja ovog konkretnog nastupa postati žrtva pedofila.

Ne postoji ni osnova da se Felixu Baumannu pripisuje seksualni interes za djecu ili kriminalna namjera.

Takve tvrdnje ovaj tekst ne iznosi.

Ali postoji važno pitanje granica.

Njemačko savezno tijelo za pitanja seksualnog zlostavljanja djece u svojim preporukama naglašava poštivanje osobnih granica, tjelesnu autonomiju, pravo djeteta na „ne“, dobno primjerene razgovore o seksualnosti i rizicima te činjenicu da se djeca ne mogu sama zaštititi bez odgovornih odraslih osoba.

IZVOR 15 — Preventivni odgoj i osobne granice Neovisna savezna povjerenica za pitanja seksualnog zlostavljanja djece i mladih — Njemačka Präventive Erziehung — preventivni odgoj, tjelesna autonomija i granice Otvori službene preporuke

To je bitna razlika.

Zaštita djeteta ne znači učiti ga da je ljudsko tijelo nešto prljavo.

Ne znači ni odgajati ga u strahu od ljudi koji izgledaju drukčije.

Ali znači učiti ga:

moje tijelo ima granice, tuđe tijelo ima granice, odrasli imaju odgovornost i nije svaki odnos ni svako ponašanje primjereno svakoj situaciji.

Imam sedmero djece — i nisam im prenosio svako svoje iskustvo

Ovdje dopuštam sebi osobnu perspektivu.

Imam sedmero djece.

Dio svoje mladosti proveo sam u ratu, u obrani Republike Hrvatske.

Vidio sam i doživio stvari o kojima dijete ne mora razmišljati.

Mogao sam svojoj djeci od najranije dobi pričati o ratu, smrti, ubijanju, nacionalnosti, neprijateljima i onome što sam proživio.

Nisam.

Nisam ih učio mržnji prema Srbima niti sam ih opterećivao vlastitim ratnim iskustvom.

Ne zato što prošlost nije postojala.

Ne zato što moja djeca o njoj jednoga dana nisu trebala učiti.

Nego zato što sam smatrao da nije svaka istina za svaku dob i nije svako iskustvo odrasloga čovjeka nešto što dijete mora nositi dok još nije sposobno razumjeti njegov kontekst.

Isto vrijedi i mnogo šire.

Dijete ne moramo zatvoriti u stakleno zvono.

Ali isto tako nemamo obvezu otvoriti mu sva vrata odrasloga svijeta odjednom.

Dijete nije sredstvo za dokazivanje svjetonazora roditelja

Tu dolazimo do problema koji nadilazi Berlin i Felixa Baumanna.

Odrasli vode vlastite kulturne i svjetonazorske rasprave.

Jedni žele dokazati koliko su tradicionalni.

Drugi koliko su progresivni.

Jedni djecu žele odgajati u svojim političkim uvjerenjima.

Drugi u svojim vjerskim.

Treći u svojem razumijevanju seksualnosti, društva ili identiteta.

Ali dijete nije transparent kojim odrasli pokazuju kojoj skupini pripadaju.

Nije dokaz roditeljske progresivnosti.

Nije ni dokaz roditeljske konzervativnosti.

Dijete je osoba u razvoju.

„Moje dijete, moja pravila“ nije dovoljno

Roditelj ima pravo birati vrijednosti koje će prenositi svojem djetetu.

Ali dijete nije produžetak roditeljeve osobnosti.

Kada kažemo:

„Svatko neka odgaja svoju djecu kako želi“

trebali bismo dodati:

dok time poštuje prava djeteta, njegovu dob, razvojnu zrelost, dobrobit i zakone društva u kojem živi.

Inače ta rečenica nema granicu.

A pravo bez granice lako postaje samovolja.

Felix Baumann zapravo nije središnji problem

Na kraju, Felix Baumann najmanje je zanimljiv dio ove priče.

Ne tražim zabranu njegova rada.

Ne tražim da se čovjeka proganja.

Ne tvrdim da će dijete nakon njegova nastupa pretrpjeti psihološku štetu.

Za tako nešto nemamo dokaz.

Ali ne prihvaćam ni drugi ekstrem — da se svako pitanje dobne primjerenosti proglasi netolerancijom i zatucanošću.

Jer upravo odrasla osoba mora učiniti ono što malo dijete još ne može:

procijeniti kontekst.

To vrijedi za roditelja.

To vrijedi za pedagoga.

To vrijedi za organizatora festivala.

I zato pitanje koje ostaje nakon snimke iz Berlina nije:

„Smije li Felix Baumann tako nastupati?“

Umjetnik ima široku slobodu umjetničkog izražavanja.

Pravo pitanje glasi:

Zašto bi sve što odrasli imaju pravo izvoditi automatski moralo biti proglašeno zabavom primjerenom i malom djetetu?

Možda je vrijeme da ponovno razlikujemo dvije stvari koje smo neoprezno spojili.

Prihvatiti da drugi odrasli ljudi žive drukčije od nas nije isto što i tvrditi da svaki sadržaj odrasloga svijeta pripada dječjem svijetu.

A upravo bi odrasli trebali znati razliku.

Urednička i metodološka napomena

Ovaj tekst ne tvrdi da je Felix Baumann počinio kazneno djelo niti mu pripisuje seksualne motive, seksualnu orijentaciju ili namjeru koja se ne može utvrditi iz dostupnih izvora.

Autor raspolaže videosnimkom i nizom izdvojenih kadrova. Oni prikazuju različite dijelove nastupa i prisutnost male djece uz pozornicu, ali izdvojeni kadrovi sami po sebi nisu zamjena za cjelovitu snimku i kontekst izvedbe.

Službenim izvorima potvrđeni su datum i obiteljski karakter festivala, prisutnost Felixa Baumanna u programu, profesionalna biografija izvođača, opis predstave ha ha ha hi! te različite dobne preporuke koje su joj davali pojedini organizatori.

Nije utvrđeno da je upravo nastup na ufaFabrik Boulevardu 2026 izravno financiran saveznim novcem. Potvrđeno je samo da je istraživanje iz kojeg je nastala predstava ha ha ha hi! ranije podržano sredstvima Fonds Darstellende Künste iz sredstava njemačke savezne povjerenice za kulturu i medije.

IZVOR 16 — Financijska potpora istraživanju Felix Baumann — službena stranica ha ha ha hi! — podaci o potpori istraživanju i produkcijskim partnerima Otvori izvor

Autor: Ivan Vohrić