Keleminec i proustaško etiketiranje ponovno otvaraju pitanje koliko daleko politički i medijski opis smije ići prije nego što etiketa počne zamjenjivati dokaz.
Postoji jednostavan test demokracije koji je mnogo teži nego što zvuči:
Jesmo li spremni braniti jednaka pravila i za čovjeka s kojim se politički ne slažemo?
Dražen Keleminec nije političar čiji način javnog djelovanja trebam braniti. Ne moram odobravati njegove prosvjede pred privatnim domovima, njegov rječnik, provokacije niti način na koji vodi političke sukobe.
Ali upravo zato ovaj tekst nije obrana Dražena Keleminca.
Ovo je obrana mnogo važnijeg načela:
čovjeku se ne bi smjela lijepiti političko-povijesna etiketa kao zamjena za dokaz.
Povod je tekst portala Novosti u kojem se za najavljeno Keleminčevo okupljanje pred domom Katarine Peović koristi formulacija:
„još jedno u nizu prijetećih proustaških okupljanja Keleminčevih pristaša“.
Novosti Novosti Policija Kelemincu neće zabraniti da prijeti Katarini Peović i njezinoj kćeri Tekst koji je povod članka i u kojem se koristi formulacija o prijetećim proustaškim okupljanjima. Otvori izvor
Riječ „proustaško“ ovdje nije bezazleni pridjev.
Njome se ne kaže samo da je skup desničarski, nacionalistički, pravaški, provokativan ili politički radikalan.
Njome se određeni događaj ideološki povezuje s ustaškim pokretom i režimom NDH.
Zato je legitimno postaviti jednostavno novinarsko pitanje:
Što je na tom konkretnom okupljanju proustaško?
Policija ga tako ne opisuje
Policijska uprava zagrebačka za najavljeno okupljanje 3. listopada navodi samo da će se u Ulici grada Vukovara održati „javno okupljanje u organizaciji političke stranke“ te da će ga policija audio-vizualno snimati. U službenoj policijskoj najavi nema kvalifikacije ni „ustaško“, ni „proustaško“, ni „prijeteće“.
PU zagrebačka Policijska uprava zagrebačka Najava snimanja javnog okupljanja Službena policijska najava javnog okupljanja 3. listopada 2026. u Ulici grada Vukovara u Zagrebu. Otvori službeni izvor
To naravno ne znači da mediji moraju koristiti policijski rječnik.
Novinar ima pravo na mišljenje, komentar, kritiku i vrijednosni sud. Sloboda medija upravo zato postoji.
Ali postoji razlika između:
„smatram da je Keleminčeva politika ekstremna“
i
„ovo je proustaško okupljanje“.
Što je tvrdnja kategoričnija, to je važnije objasniti njezinu činjeničnu osnovu.
„Za dom spremni“ nije dovoljan za dijagnozu čitavog čovjeka
Keleminec je javno koristio pozdrav „Za dom spremni“. To je činjenica. Primjerice, 5. kolovoza 2026. u Kninu on i dio okupljenih uzvikivali su taj pozdrav.
Index.hr Index.hr Keleminec i ekipa u Kninu vikali ZDS Izvještaj s okupljanja u Kninu 5. kolovoza 2026. na kojem je Dražen Keleminec predvodio uzvikivanje pozdrava Za dom spremni. Otvori izvor
Ali upravo ovdje treba biti posebno precizan.
Hrvatska sudska praksa nije jednostavna formula prema kojoj se iz svakog korištenja tog pozdrava automatski izvodi ista pravna posljedica.
Visoki prekršajni sud 2025. pravomoćno je potvrdio oslobađajuću presudu u slučaju njegova korištenja pri obilježavanju osnutka HOS-a i odavanju počasti poginulom pripadniku HOS-a. Sud je naglasio specifične okolnosti tog događaja.
Visoki prekršajni sud RH Sudovi Republike Hrvatske Potvrđena oslobađajuća presuda zbog specifičnih okolnosti korištenja pozdrava Za dom spremni Visoki prekršajni sud RH potvrdio je 2025. oslobađajuću presudu zbog specifičnog konteksta obilježavanja osnutka HOS-a i odavanja počasti poginulom branitelju. Otvori službeni izvor
U srpnju 2026. Općinski prekršajni sud u Splitu također je oslobodio trinaest bivših pripadnika HOS-a zbog uzvikivanja pozdrava u Kninu 2022., smatrajući da konkretne okolnosti predstavljaju iznimku povezanu s odavanjem počasti hrvatskim braniteljima. Istodobno je sud ponovio negativnu ustavnopravnu i povijesnu ocjenu samog pozdrava.
Općinski prekršajni sud u Splitu Zakon.hr / sudska praksa Pp-3025/2026-18 – presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu Presuda od 13. srpnja 2026. u predmetu protiv trinaest pripadnika HOS-a zbog događaja u Kninu 2022., s obrazloženjem povijesnog i domovinskoratnog konteksta pozdrava. Otvori presudu
S druge strane, Visoki prekršajni sud u svibnju 2026. potvrdio je osuđujuću presudu zbog isticanja zastave HOS-a s natpisom „Za dom spremni“ na privatnom balkonu prema ulici, jer su okolnosti bile drukčije.
Visoki prekršajni sud RH Sudovi Republike Hrvatske Potvrđena presuda zbog isticanja zastave sa simbolima povezanim s ustaškim režimom Visoki prekršajni sud RH 29. svibnja 2026. potvrdio je osuđujuću presudu zbog isticanja zastave HOS-a s natpisom Za dom spremni na balkonu prema ulici. Otvori službeni izvor
Dakle, čak i sudovi rade ono što bi trebali raditi i mediji:
gledaju kontekst.
A ako sud ne zaključuje automatizmom:
ZDS = ista pravna posljedica u svakoj situaciji,
još je problematičnije iz samog korištenja jedne parole automatski izvesti:
osoba = proustaša
politička stranka = proustaška
svaki njezin prosvjed = proustaški.
To su različite tvrdnje.
Ideološka etiketa nije isto što i dokumentirana činjenica
Ovdje ne tvrdim da novinar mora imati pravomoćnu sudsku presudu prije nego što nekoga smije opisati kao ekstremnog desničara, komunista, fašista ili proustaški orijentiranog.
Naravno da ne mora.
Politička ideologija nije kazneno djelo koje mora utvrditi sud.
Ali onda mora postojati dovoljno čvrsta činjenična osnova za takvu karakterizaciju.
To nije samo moje novinarsko očekivanje.
Europski sud za ljudska prava već desetljećima razlikuje činjenične tvrdnje od vrijednosnih sudova. Vrijednosni sud ne mora se dokazivati kao matematička činjenica, ali ni on nije potpuno neograničen: ako nema dovoljnu činjeničnu osnovu, može postati pretjeran.
Istodobno, politička rasprava uživa vrlo snažnu zaštitu slobode izražavanja. Novinari i građani smiju koristiti i oštar jezik kada postoji javni interes i odgovarajuća činjenična podloga.
Europski sud za ljudska prava European Court of Human Rights Guide on Article 10 of the European Convention on Human Rights – Freedom of expression Službeni vodič sudske prakse ESLJP-a o slobodi izražavanja, političkom govoru, vrijednosnim sudovima, činjeničnoj osnovi i zaštiti ugleda. Otvori službeni vodič
To je ravnoteža koju demokracija zahtijeva.
Ne zabranu političkih kvalifikacija.
Nego odgovornost za njih.
Kritizirati Keleminca? Naravno.
Keleminec je javna politička osoba.
Njegovo političko djelovanje smije se istraživati, kritizirati, ismijavati i analizirati mnogo šire nego privatni život običnog građanina.
Ako organizira prosvjed pred nečijim domom, potpuno je legitimno raspravljati o tome prelazi li takvo političko djelovanje granicu između prava na javni prosvjed i prava drugih ljudi na privatnost.
Ako izgovara određene parole, legitimno je analizirati njihovo povijesno značenje.
Ako daje ekstremne izjave, treba ih citirati.
Ako prekrši zakon, treba napisati za što je prijavljen, optužen ili pravomoćno osuđen — uz precizno navođenje pravnog statusa.
Ali postoji ogromna razlika između svega toga i metode:
„Mi znamo što je on, pa ćemo tako opisati sve što napravi.“
Tada više ne izvještavamo o konkretnom događaju.
Događaj samo prilagođavamo unaprijed postavljenoj etiketi.
Prava ne pripadaju samo „našima“
Ovdje za mene stvar postaje osobna upravo zato što dolazim iz pravaške političke tradicije.
To ne znači da dijelim Keleminčevu politiku.
Naprotiv, u mnogim pitanjima između njegova i mojega političkog djelovanja postoji velika razlika.
Jednako tako, činjenica da je netko pravaš ne znači da je ustaša.
Činjenica da netko govori o hrvatskoj državnosti ne znači da opravdava zločine NDH.
Činjenica da netko ima obiteljsku povijest povezanu s ustaškim pokretom također mu ne oduzima pravo da jasno odvoji ideju hrvatske državnosti od zločina počinjenih u njezino ime.
Isto vrijedi za Domovinski rat.
Braniti Hrvatsku 1991. ne znači opravdavati zločin koji je eventualno počinio pripadnik hrvatskih snaga.
Upravo suprotno.
Moralna vrijednost vlastite borbe najbolje se čuva kada se zločin ne opravdava zato što ga je počinio „naš“.
Jednaki standard mora vrijediti i na drugoj strani.
Danas „proustaša“, sutra „komunist“, prekosutra nešto treće
Ovdje više zapravo nije riječ o Kelemincu.
Ako prihvatimo pravilo da je politički protivnik ono što mu najglasniji protivnik nalijepi, nitko nije siguran od istog mehanizma.
Ljevičara možemo proglasiti „komunistom“ i „jugoslavenom“ bez pitanja što stvarno zagovara.
Desničara „ustašom“ bez pitanja što stvarno govori o NDH i njezinim zločinima.
Konzervativca „fašistom“.
Socijalista „staljinistom“.
I nakon nekoliko godina više uopće ne raspravljamo o ljudima i njihovim stvarnim stavovima.
Raspravljamo o etiketama.
To nije pluralizam.
To je njegova suprotnost.
A postoji i pravna granica
Hrvatski Zakon o medijima izričito štiti slobodu medija, ali istodobno priznaje svakome pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.
Osoba koja smatra da joj je objavljenom informacijom povrijeđeno pravo ili interes može u roku od 30 dana od glavnog urednika zatražiti objavu ispravka. Zakon pritom ispravkom ne smatra samo ispravljanje doslovno pogrešnog podatka nego i iznošenje činjenica kojima se osporena informacija bitno dopunjuje.
Zakon predviđa i odgovornost nakladnika za štetu, a pravo na tužbu za nematerijalnu štetu povezano je s prethodnim zahtjevom za ispravak ili ispriku.
Zakon o medijima Zakon.hr Zakon o medijima Odredbe o odgovornosti nakladnika, zaštiti ugleda i časti, pravu na ispravak objavljene informacije te naknadi štete. Otvori zakon
Kazneni zakon i dalje poznaje klevetu, ali definicija je mnogo uža nego što se često misli: mora biti riječ o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji, štetnoj za čast ili ugled, pri čemu počinitelj zna da je tvrdnja neistinita.
Kazneni zakon Zakon.hr Kazneni zakon – članak 149. Kleveta Važeća zakonska definicija kaznenog djela klevete i uvjeti pod kojima se neistinita činjenična tvrdnja smatra klevetom. Otvori zakon
Zato nije ozbiljno unaprijed tvrditi da je izraz „proustaški“ u konkretnom članku automatski kaznena kleveta.
To bi morao procijeniti sud, među ostalim ovisno o tome radi li se o provjerljivoj činjeničnoj tvrdnji ili vrijednosnom sudu te postoji li za takvu ocjenu dovoljna činjenična osnova.
Ali Keleminec, kao i bilo koja druga osoba, ima pravo koristiti zakonske mehanizme ako smatra da mu je informacijom povrijeđen ugled.
Njegova politička nepopularnost ne ukida ta prava.
Ne želim braniti Keleminca. Želim braniti pravilo.
To je možda najvažnija rečenica cijelog teksta.
Ne moram braniti čovjekove političke postupke da bih branio njegovo pravo da ga se kritizira zbog onoga što je stvarno učinio.
Ako je nešto rekao — citirajmo ga.
Ako je nešto napravio — pokažimo.
Ako je prekršio zakon — navedimo odluku.
Ako zagovara ustaški režim — pokažimo izjavu u kojoj ga zagovara.
Ako organizira proustaški skup — pokažimo što je na tom skupu bilo proustaško.
Ali nemojmo obrnutim putem.
Nemojmo prvo odrediti što je čovjek, a onda svaku njegovu riječ i svaki njegov skup koristiti kao dokaz već donesene presude.
Jer danas će to biti Keleminec.
Sutra netko s ljevice.
Prekosutra možda netko od nas.
Demokratska prava imaju smisla samo ako ih priznajemo i ljudima koje ne volimo.
A sloboda medija vrijedi upravo zato što je velika.
No što je sloboda veća, to je veća i odgovornost da između činjenice, interpretacije i etikete ostavimo granicu koju čitatelj može jasno vidjeti.
Autor: Ivan Vohrić
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
