Ukrajina NATO geostrategija danas je središnja tema europske sigurnosti. Rat je ogolio staru istinu međunarodnih odnosa. Velike sile slijede interese. Mali narodi često plaćaju cijenu.
U toj slici NATO i Rusija nisu ni “jedini krivci” ni “jedini spasitelji”. To su akteri s vlastitim prioritetima. Njihove odluke treba promatrati kroz logiku moći i sigurnosti. Geopolitika rijetko nagrađuje naivnost.
U ovom tekstu uspoređujem iskustva Balkana (Kosovo) i Ukrajine. Cilj je jednostavan. Želim izvući pitanje ključno za Hrvatsku. Što realno možemo očekivati u ozbiljnoj krizi? Kako smanjiti vlastiti rizik?
NATO intervencije i “nečlanice”: zašto Kosovo jest, a Ukrajina nije?
Često se čuje argument: “Ukrajina nije članica NATO-a. Ali ni Kosovo nije bilo članica 1999.” Formalno to stoji. Ipak, okolnosti su bitno drukčije.
Kosovo 1999. bilo je dio regionalne krize na Zapadnom Balkanu. SAD i ključne europske države tada su imale snažan interes stabilizirati prostor. To je bio požar u susjedstvu Europe. I tražio je brzu političku odluku.
Ukrajina 2014.–2022. stoji u središtu većeg sukoba interesa. To je spor Zapada i Rusije oko utjecaja i sigurnosne arhitekture Europe. U igri je i rizik izravne eskalacije. A riječ je o nuklearnim silama.
Zato stvar nije samo u “moralnoj odluci”. Nije samo ni u “brizi za narod”. Ključ je procjena rizika i interesa.
Širenje NATO-a i ruske “crvene linije” u kontekstu Ukrajina NATO geostrategija
Od 2004. NATO se dodatno proširio na Srednju i Istočnu Europu. Zapadni Balkan i crnomorski prostor postaju osjetljive regije. Sve se češće tretiraju kao potencijalni izvori nestabilnosti.
Iz ruske perspektive to izgleda drukčije. Približavanje NATO infrastrukture granicama Rusije doživljava se kao ugroza. Upravo zato Ukrajina postaje ključna točka prijepora.
Za dio Zapada Ukrajina je suverena država. Ima pravo birati svoje savezništvo. Za Rusiju je to strateški prostor. Moskva ga ne želi prepustiti protivničkom vojnom bloku.
NATO proširenja i službene politike dostupne su u NATO dokumentima (link na NATO “Enlargement” stranicu).
2014.: Krim i poruka Zapada
Kriza se 2014. naglo produbila. Došlo je do promjene vlasti u Kijevu. Ojačao je proeuropski smjer. Rusija je potom zauzela i anektirala Krim.
Zapad je odgovorio sankcijama i političkim pritiskom. Nije bilo izravnog vojnog odgovora. Ta epizoda ostavila je snažan dojam.
Kad dođe do sudara interesa, velike sile biraju instrumente koji smanjuju rizik. To nije uvijek ono što pogođena država očekuje. Niti ono što javnost priželjkuje.
“Lažna obećanja” ili pogrešna očekivanja?
U javnosti se često kaže da je Ukrajini “obećano sve”. Zatim se tvrdi da je “ostavljena”. Slika je realno složenija.
Zapad je Ukrajini dao veliku financijsku, vojnu i političku pomoć. Istovremeno je izbjegavao korake koji bi vodili izravnom NATO–Rusija sukobu. Taj oprez je bio dio šire strategije.
Tu je i glavna lekcija za male države. Sigurnost se ne smije graditi na dojmu i emociji. Ne smije se graditi ni na pretpostavci da će netko “sigurno” učiniti sve do kraja. Planiranje mora biti scenarijsko.
Što ako pomoć bude djelomična? Što ako bude spora? Što ako bude uvjetovana? Na to se mora računati unaprijed.
Što to znači za Hrvatsku?
Hrvatska iz rasprave Ukrajina NATO geostrategija mora izvući praktične zaključke.
Mnogi postavljaju logično pitanje. Ako je Ukrajina u tako dramatičnom položaju, što onda znači Hrvatska? Što bi bilo u ozbiljnoj sigurnosnoj krizi?
Hrvatska je članica NATO-a i EU. To je velika razlika u odnosu na Ukrajinu. Ipak, članstvo nije čarobni štit. Ono jača odvraćanje. Ali traži i vlastitu spremnost.
Zato Hrvatska treba inzistirati na nekoliko stvari:
- jačanju obrambenih kapaciteta, i to stvarno, a ne samo deklarativno
- procjeni mogućih destabilizacija u susjedstvu
- aktivnoj politici prema BiH, uz razradu kriznih scenarija
- čvrstim savezništvima, ali bez idealiziranja velikih sila
Više o sigurnosnim izazovima u regiji pisali smo i u analizi o Zapadnom Balkanu na Res Publica Postu
Povijesne paralele: oprez s usporedbama
Povijest Europe puna je primjera balansiranja između blokova. To može biti korisno za razumijevanje. Ali paralele treba koristiti oprezno. One mogu i zavesti.
Pouka je hladna, ali važna. Mali narodi opstaju kad imaju jasne interese. Trebaju im sposobne institucije. Trebaju im međunarodne veze. I treba im vlastita snaga odvraćanja.
Emocija bez strategije u geopolitici je luksuz. Taj se luksuz obično skupo plaća.
Zaključak: između idealizma i realizma
Kad se gleda hladno, Ukrajina NATO geostrategija je studija slučaja o granicama pomoći i važnosti odvraćanja.
Ukrajinska tragedija podsjeća na jednostavnu činjenicu. Međunarodni poredak nije moralna učionica. To je prostor interesa i moći.
To ne znači da je sve cinično. Ne znači ni da su svi isti. Znači samo da mala država mora razmišljati dvostruko. Mora misliti vrijednosno. Ali mora misliti i strateški.
Hrvatska ne smije biti naivna. Ali ne smije ni kliznuti u fatalizam. Najopasnija pozicija je ona u kojoj vjerujemo u automatsko spašavanje. A istovremeno zanemarujemo vlastitu spremnost.
About the Author
Jako lijepo receno.
Rusija nije priijwtnja RHa ali da sam u pitpunosti sada na strani Rusije apsolutno gurnuta je u rat koji ne zeli a mora zbog svjetskog policajca koji kreira gravice kako mu pase unistava drzave i narode po samovolji ili rade razoriti nego vratiti kredit itd…