Političko upravljanje sjećanjem i identitetom u Hrvatskoj: između povijesnih trauma, medijskog narativa i suvremenih geopolitičkih interesa
Izložba Dejana Medakovića u Zagrebu ponovo je otvorila pitanje Memoranduma SANU i uloge Pupovca. Analiza političke poruke i razloga reakcija javnosti.
U hrvatskom javnom prostoru posljednjih godina učestalo se ponavlja narativ prema kojem je hrvatsko društvo navodno radikalizirano, “pro-ustaški orijentirano” i netolerantno prema Srbima. Takvu sliku aktivno reproduciraju određeni mediji, politički akteri i nevladine strukture, koje u ideološkom smislu imaju kontinuitet s krugovima formiranim oko velikosrpskog političkog projekta iz 19. i 20. stoljeća – od Načertanija do Memoranduma SANU.
No istovremeno, prešućuje se politička pozadina određenih događaja koji se odvijaju upravo u razdoblju obilježavanja najtežih hrvatskih ratnih stradanja – Vukovara, Škabrnje, Banovine i drugih mjesta u studenome. Upravo takvo tempiranje izaziva nezadovoljstvo i revolt dijela mlađe hrvatske populacije.
Primjer izložbe Dejana Medakovića kao okidač političke simbolike
Ključan povod recentnih napetosti bila je izložba posvećena Dejanu Medakoviću, koju je u Zagrebu otvorio Milorad Pupovac. Važno je istaknuti da je Medaković bio član radne skupine Memoranduma SANU 1986. godine, dokumenta koji je poslužio kao temelj ideološkog opravdanja srpske ekspanzionističke politike u razdoblju raspada Jugoslavije.
Riječ je o programu koji je:
- tvrdio da su Srbi potlačeni u Jugoslaviji,
- zahtijevao političko preuređenje granica,
- i zapravo poslužio kao ideološka platforma za ratne operacije od 1991. nadalje.
Stoga, kada Pupovac – kao politički nasljednik struktura koje su sudjelovale u pripremi i opravdavanju pobune 1990.–1991. – organizira i politički pokroviteljski otvara izložbu jednog od autora Memoranduma SANU u Zagrebu, i to u danima obilježavanja žrtava Vukovara i Škabrnje, onda reakcije dijela javnosti nisu pitanje “ekstremizma”, nego pitanje povijesnog pamćenja i dostojanstva.
Reakcije mladih nisu uzrok – nego posljedica
Mladi navijači, braniteljski krugovi i dio domoljubne javnosti reagirali su na ono što smatraju svjesnom političkom provokacijom, odnosno pokušajem normalizacije ideologa koji su davali intelektualni okvir agresiji na Hrvatsku.
Važno je jasno reći:
reakcije ne proizlaze iz mržnje prema Srbima kao narodu, nego iz odbacivanja politike koja se poigrava žrtvama Domovinskog rata i pokušava preoblikovati narativ odgovornosti.
Medijski narativ i stvaranje iskrivljene slike
S obzirom na to, određeni mediji u Hrvatskoj, uključujući 24sata i Index, prikazali su reakciju mladih isključivo kao “ustašku” ili “fašističku”, dok su potpuno zanemarili politički kontekst, povijesnu pozadinu i simboličku težinu samog događaja.
No stvarnost osporava njihovu interpretaciju.
Danas značajan broj radnika iz Srbije radi u Hrvatskoj, i to dobrovoljno, radi boljih životnih uvjeta.
To jasno pokazuje da Srbi u Hrvatskoj nisu ugroženi kao zajednica, ali se politički i medijski želi stvoriti dojam da jesu – jer taj dojam ima političku vrijednost.
Pupovčeva politička strategija i njezine unutarnje posljedice
Milorad Pupovac i SDSS predstavljaju stranku koja u simboličkom smislu baštini političko nasljeđe struktura koje su 1990. godine organizirale pobunu protiv Republike Hrvatske. Taj kontinuitet nije prekinut imenima, retorikom, simbolima niti političkim identitetom stranke.
Zato mnogi pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj – osobito mlađe generacije – otvoreno ističu da Pupovčeva politika šteti Srbima, jer ih drži zatočenima u statusu “vječne žrtve”, umjesto da im omogući društvenu integraciju.
Geopolitički kontekst: kome koristi napetost?
Unutarnji sukobi u Hrvatskoj odgovaraju:
- strukturama u Srbiji koje žele razbiti hrvatsku političku stabilnost,
- dijelu međunarodnih centara moći kojima ne odgovara hrvatsko jačanje regionalne uloge,
- političkim elitama u Hrvatskoj koje mobiliziraju biračko tijelo strahom i ideološkim podjelama.
Drugim riječima, politički sukob je isplativ, mir nije.
Poruka i Hrvatima i Srbima
Hrvatima: pokazati staloženost znači pokazati snagu. Protest treba biti politički artikuliran, ne impulzivan. Ulica je tuđa igra – institucije su hrvatske.
Srbima u Hrvatskoj: nije hrvatski narod taj koji vas želi u sukobu, nego oni koji žive od sukoba. Razmislite tko ima koristi od toga da uvijek budete predstavljeni kao žrtve.
About the Author
Podrška i pozdrav iz Osijeka@Nepokorenog grada na Dravi / Bog i Hrvati (BiH)