Miroslav Filipović-Majstorović: simbol zločina NDH

Dana 4. lipnja 1915. godine u Jajcu rođen je Miroslav Filipović-Majstorović, čovjek čije će ime desetljećima kasnije ostati zapisano među najzloglasnijim osobama povezanim sa sustavom koncentracijskih logora Nezavisne Države Hrvatske..

Njegova životna priča posebno je potresna jer nije riječ o čovjeku koji je odrastao na margini društva ili u svijetu kriminala. Naprotiv, školovao se za svećenika, pristupio franjevačkom redu i trebao svoj život posvetiti vjeri, služenju ljudima i moralnim vrijednostima. Umjesto toga, tijekom Drugog svjetskog rata postao je dio ustaškog represivnog aparata te je ostao zapamćen kao jedan od najokrutnijih zapovjednika u sustavu logora Jasenovac.

Njegov slučaj i danas predstavlja upozorenje koliko daleko čovjek može pasti kada fanatizam, ideologija i mržnja nadvladaju savjest.

Miroslav Filipović-Majstorović i put prema svećeničkom pozivu

Miroslav Filipović rođen je 4. lipnja 1915. godine u Jajcu. Školovao se kod franjevaca u Visokom, a u franjevački red stupio je 1932. godine u Livnu, gdje je dobio redovničko ime Tomislav.

Nakon završene gimnazije nastavio je studij filozofije i teologije u Sarajevu te je 1939. godine zaređen za svećenika. Sredinom 1940. dolazi za kapelana u Petrićevac kraj Banje Luke.

U tom razdoblju ništa nije upućivalo da će njegov život krenuti putem koji će ga dovesti među najpoznatije ratne zločince NDH.

Kako se Miroslav Filipović-Majstorović priklonio ustaškom pokretu

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske Filipović se povezuje s ustaškim strukturama te počinje djelovati kao vojni kapelan bez potrebnih odobrenja svojih crkvenih poglavara.

Njegovo sve otvorenije povezivanje s ustaškim pokretom izazvalo je nezadovoljstvo unutar franjevačkog reda i crkvenih vlasti. Unatoč upozorenjima i naredbama pretpostavljenih, nastavio je djelovati samovoljno i sve se snažnije uključivao u aktivnosti režima.

Početkom 1942. godine njegovo ime počinje se povezivati sa zločinima nad civilnim stanovništvom na području Banje Luke.

Suspendiranje i isključenje iz franjevačkog reda

Zbog sudjelovanja u ratnim zločinima i djelovanja suprotnog svećeničkom pozivu, crkvene vlasti pokrenule su postupak protiv Filipovića.

Papinski legat u Zagrebu suspendirao ga je od vršenja svećeničke službe, a crkvene vlasti potom su ga isključile iz franjevačkog reda. Prema podacima JUSP-a Jasenovac, isključenje je potvrdila i Sveta Stolica u srpnju 1942. godine, čime je Filipović izgubio pravo na redovničko ime Tomislav. Izvor JUSP Jasenovac Miroslav Filipović-Majstorović – isključenje iz franjevačkog reda Otvori izvor

Ova činjenica važna je za razumijevanje povijesnog konteksta jer pokazuje da njegovi postupci nisu bili odobreni od strane crkvenih vlasti.

Jasenovac i Stara Gradiška

Nakon udaljavanja iz redovničkog života Filipović ulazi u sustav ustaških logora kojim je upravljao Vjekoslav Luburić.

U logoru Jasenovac postaje jedan od zapovjednika, a kasnije preuzima dužnosti i u Staroj Gradiški.

Prema brojnim svjedočanstvima preživjelih logoraša i poslijeratnim istragama, njegovo ime ostalo je povezano s brutalnim postupcima prema zatočenicima.

Zbog iznimne okrutnosti među logorašima je stekao nadimak „fra Sotona“, koji će ga pratiti do kraja života.

Mnogi preživjeli svjedoci navodili su kako je osobno sudjelovao u zlostavljanjima i ubojstvima zatvorenika. Njegovo ime redovito se pojavljuje među najpoznatijim zapovjednicima jasenovačkog logorskog sustava.

Ratni put nakon Jasenovca

Krajem 1942. godine premješten je u Staru Gradišku gdje ostaje do proljeća 1943. godine.

Tijekom rata obnašao je različite dužnosti unutar Ustaške obrane te je napredovao do čina bojnika.

Pred sam kraj rata djelovao je na području Bosne, nakon čega se zajedno s ostalim pripadnicima poraženih snaga povlači prema Austriji.

Uhićenje, suđenje i smrtna kazna

Nakon završetka rata zarobili su ga Britanci te ga izručili jugoslavenskim vlastima.

Pred sudom u Zagrebu izveden je pred lice pravde zbog ratnih zločina počinjenih tijekom rata.

Proglašen je krivim te osuđen na smrt.

Kazna je izvršena 1945. godine.

Pouka koju ne smijemo zaboraviti

Miroslav Filipović-Majstorović nije važan kao povijesna ličnost zbog svojih političkih uvjerenja niti zbog svoje nekadašnje svećeničke službe.

Važan je kao upozorenje.

Njegov život pokazuje kako obrazovanje, vjera, položaj ili društveni ugled sami po sebi ne jamče moralnost čovjeka. Kada ideologija postane važnija od ljudskog života, a mržnja nadvlada savjest, posljedice mogu biti katastrofalne.

Zato povijest ne smije služiti veličanju zločinaca niti opravdavanju njihovih djela. O toj opasnosti pisali smo i u tekstu Manipulacija Domovinskim ratom – simboli umjesto istine, jer povijest prestaje biti učiteljica života onda kada se pretvori u sredstvo ideološkog opravdavanja. Njezina je zadaća podsjećati buduće naraštaje kamo vode fanatizam, nasilje i uvjerenje da je dopušteno činiti zlo u ime navodno višeg cilja.

Imena poput Miroslava Filipovića-Majstorovića ne treba pamtiti kao heroje niti kao mučenike. Treba ih pamtiti kao trajno upozorenje da se takvo zlo više nikada ne ponovi.