Bugarska i Hrvatska

Balkanski poluotok, most istoka i zapada, toliko je puta proživio mijenjanje granica i dolazak novih naroda i plemena. Dovoljno se sjetiti stare Grčke, Makedonije Aleksandra Velikog, Bizanta i silne Turske. Svi su oni mijenjali sliku Balkana.

Vihor seobe naroda donosi nas Hrvate kao i Bugare na Balkan. Mi smo zaposjeli zapadni rub Balkana, a Bugari istočni.

Zajednički skršavasmo avarsku silu i nastojasmo se što više osamostaliti od Bizanta. Bijasmo susjedi preko dvjesto godina od 803. do 1019. g.

U tim vjekovima sigurno su bili jaki utjecaji jednih na druge. Poslije raspada velikog bugarskog Samouilovog carstva bugarski boljari nalaze za zaštitu kod Hrvata. Zar to nije bio najbolji dokaz našeg prijateljstva ?

Već se tada osjećala povijesna zakonitost, da se Balkanom ne može vladati bez Bugara i Hrvata. Tu nema mira dok nisu zadovoljna oba naroda. Balkan predstavljaju ta dva bratska i prijateljska naroda i po svojem položaju i po svojoj snazi. Tko njih ne zadovolji, taj se ne može osloniti na Balkan.

Srbi se utisnuše tokom povijesti među nas kao klin, bacajući požudno oko na naše nacionalne teritorije. Od tada postadosmo još bolji prijatelji. Bugarski car Mihajlo Asen sklapa 1253. god. ugovor s dubrovačkim Hrvatima protiv presizanja Srba. Zar bi se onako zlo bio svršio balkanski rat, da su Hrvati sudjelovali u njemu ?

Na Balkan provaljuju Turci, bugarske države nestaje u sklopu Turske. Hrvati ostaju u divovskoj borbi s mladom istočnom rasom, zamjenjuju Bugare. Nestankom Turske pomlađuje se i Bugarska država, ali također i Hrvatska se pridiže od stoljetnih rana zadanih joj od Turaka. U novijoj povijesti Bugari i Hrvati nastupaju uvijek rame uz rame. Imaju zajedničkog neprijatelja u Srbima i onima iz Londona i Pariza. Njihov je prijatelj i saveznik Njemačka. S njom padaju i s njom pobjeđuju. Kratkovidnost tvoraca stare Evrope, koja se danas ruši, bila je tolika, da su postavili za gospodare Balkana Srbe. Zar je takvo stanje moglo dugo potrajati u onom dijelu Evrope ? Zar je nekoliko milijuna Srba moglo neprestano miriti tolike Bugare i Hrvate ? Demokratska gospoda prepustiše Hrvatsku Srbima kao pašaluk i ostadoše gluhi na sve njezine molbe i proklinjanja. Bugarsku osakatiše, jer je ne mogahu potpuno uništiti.

Hrvati i Bugari su među prvim borcima nove Evrope, povezani bratstvom oružja. Makedonski Bugari osjetiše skupa s nama divljaštvo tobožnje braće. Tu se je još jednom morala potvrditi povijesna zakonitost, tu je moralo doći do zajedničke fronte. Naši su se interesi poklapali. Vanča Mihajlov i naš poglavnik, Bugarin i Hrvat, stvoriše organizacije, koje su se borile za uspostavu novog i poštenog uređenja u onom dijelu Evrope. Zar je slučajno, da su Hrvati našli prve saveznike i prve prijatelje među braćom Bugarima ? Naše staro prijateljstvo i savezništvo, toliko puta potvrđeno je kroz povijest, je opet oživilo.

Balkan bijaše i jeste „bure baruta“ uzročnik tolikih ratova, jer se nije pazilo na zahtjeve Bugara i Hrvata, koji zbilja predstavljaju u svakom pogledu ovaj kraj. Mira na Balkanu nije moglo biti, dok nisu bila zadovoljna ta dva naroda. To je najbolje znao i tvorac one „NOVE EVROPE“, stoga su i u ovom dijelu Evrope tada ispravljene vjekovne nepravde obnovom starodrevne Hrvatske države i zadovoljenjem pravednih bugarskih zahtjeva.

Bugarsko – hrvatsko prijateljstvo i bratstvo nije prolaznog značaja: to najbolje dokazuje prošlost i svjedoči ono vrijeme historiografije. Naši interesi su zajednički. Naši su neprijatelji bili isti, i zajedničkim snagama lakše smo ih svladali i svladavat ćemo ih dalje. Zajednički smo se borili, bratski suosjećali u tuzi i veselju. Tako je bilo onda tako će biti nadam se u buduće.