U SLUČAJU RATA - Res Publica Post

Što to Hrvati još mogu izgubiti?

Vojni rok? Što to Hrvati mogu izgubiti, a da to već do sada nisu izgubili – teritorijalno, gospodarski, ekonomski, kulturološki?

Tko nas to uopće može napasti? I u slučaju da izgubimo rat, mislite li da bi nam bilo gore nego što nam je sada, s ovakvim „velikim domoljubima” u Hrvatskom saboru? Pri tom, naravno, ne mislim samo na uhljebe iz HDZ-a, SDP-a i SDSS-a koji nam vode državu i rasprodaju još ovo malo što je ostalo od Hrvatske. Njima će uvijek biti dobro. Nisu ni ostali tzv. političari u Saboru ništa bolji – i oni čekaju svojih pet minuta da napune vlastite džepove.

Vidim, raspisalo se stanovništvo o uvođenju obaveznog vojnog roka. Komentari su opširni i „domoljubni”, s DESNOM rukom na velikom hrvatskom srcu i HDZ & SDP & SDSS iskaznicom u džepu, pa MOŽEMO kako hoćemo i dokle hoćemo – jer sada imamo i „Možemo”.

Svi biste vi tuđe sinove slali u vojsku, a svoje biste u isto vrijeme poslali van države na školovanje. Ja vam svoje ne dam.

Tko to smije i može napasti RH ?

Pa zar mi nismo u NATO savezu? Republika Hrvatska članica je Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) od 1. travnja 2009. godine. Nismo li upravo zbog tog pristupa tom fascinantnom NATO savezu naši veliki domoljubi pristali u Haagu izdati svoje vojne stratege, ratnike i sve one koji su branili teritorijalnu cjelovitost RH? Zar ih hrvatska vlada nije potrpala u haške i hrvatske zatvore, zar ih ne progone i ne ucjenjuju i dan-danas?

Jeste li ikada čuli da je neki američki, engleski ili francuski vojnik osuđen za ratne zločine u Haagu? Ma ne, to su bili dobročinitelji, nikada zločin nisu počinili. Samo su Hrvati genocidni i zločinci. Tako nas barem povijesno opisuju, zbog „istine” koju naše vođe kroz cijelu povijest, zajedno s povjesničarima, potpisuju.

Ne brinite, NATO će čuvati hrvatski narod i hrvatske granice. Zar nije takva bila priča naših „velikih domoljubnih” političara? Ili ipak nije baš tako, pa su se uzrujali zbog gospodina Trumpa, ne znajući jesu li podmirili sve svoje obveze.

Visoki zapadni dužnosnici kritizirali su bivšeg američkog predsjednika i mogućeg kandidata za povratak u Bijelu kuću nakon što je dao naslutiti da možda neće priskočiti u pomoć i zaštititi članice NATO-a od potencijalne ruske invazije, ako i dalje ne budu dovoljno izdvajale za obranu. Trump kaže da bi „ohrabrio” Rusiju da napadne NATO članice koje ne plaćaju svoje obveze prema savezu.

Sjevernoatlantski ugovor sadrži odredbu koja jamči međusobnu obranu država članica u slučaju napada. Pa u čemu je onda problem? Amerikanci su naši prijatelji. To se „posebno” pokazalo 1941.–1945., pa i 1991.–1995. – sve su odradili u interesu hrvatskog naroda i hrvatske države.
(Ovo je, naravno, satirično napisano, jer bi neki to mogli shvatiti doslovno.)

Koji je zapravo bio njihov cilj?

To ne vide samo slijepi. Njima je interes upravo bio zaratiti ovaj dio „Balkana”. Poznavajući okolnosti i „ljubav” između Hrvata i Srba, te Srba i naroda Kosova, prilike su bile idealne. Mi Hrvati oduvijek smo imali želju stvoriti svoju samostalnu državu, kao što je i narod Kosova želio svoju.

Amerikancima Hrvatska sama po sebi nije bila toliko važna. Trebala im je iskra rata kako bi se taj rat proširio na Kosovo, a ondje potom stvorili svoje vojne baze. Srbi su zahvaljujući ratu dobili 51 % teritorija BiH, a Hrvati su izgubili svoja vjekovna ognjišta.

Bondsteel je glavna američka vojna baza na Kosovu i Metohiji. Baza služi kao sjedište NATO-a za istočni dio KFOR-a. Ime je dobila po Jamesu Bondsteelu, američkom vojniku iz Vijetnamskog rata.

A gdje ste bili dok je grmilo?

Sada bi ti naši „hrabri” i „pošteni” ratnici uveli obavezni vojni rok, čak i za one koji se pozivaju na priziv savjesti. Dok bi svoje sinove akademski obrazovali u drugim državama. Jer oni su ipak bliže premijeru i predsjedniku države – po karakternim osobinama i „važnosti” između života i smrti. Smrt je ionako samo za sirotinju.

Naravno, Amerikancima treba besplatno sirotinjsko topovsko meso za obračun s Putinom.

Vidjelo se to već 1990.–1991. Tko je tada bio tko, pa tako i među dragovoljcima koji su služili vojni rok u ondašnjoj Jugoslaviji. Koliko se običnih vojnika odazvalo dragovoljno u obranu RH – to znamo i bili su s nama. No pitanje je: koliko se njihovih tadašnjih pretpostavljenih visokih oficira JNA pojavilo u obrani 1991.–1993.? Znači, sirotinja je uvijek prva gdje se ratuje i umire. Čini mi se da je to javno rekao i predsjednik RH Zoran Milanović.

I sada naši veliki prijatelji Amerikanci kažu: Hrvatska je u posebno teškoj situaciji jer su kao moguće žarište ovog dijela Europe, dakle Balkana, naveli i svi vodeći europski i američki stručnjaci za geopolitiku.

Ne radi se tu o vojnom osposobljavanju

Ne uvodi se vojni rok kako bi mladi naučili rukovati oružjem. Uvodi se da bi ELITA imala trenutni, raspoloživi broj najjeftinijeg topovskog mesa – vojnika u koje je uloženo najmanje novca.

Sve je slično bilo kojoj strateškoj ratnoj igrici.
Prvo pošalješ najjeftinije vojnike da vidiš čime druga strana odgovara. Ili ih pošalješ da privuku pozornost na sebe, dok ti „najjeftiniji” ginu i napadaju, a elitni plaćenici na nekoj drugoj strani obave ono što treba. Sve je to financijska računica. Tako će, u određenom trenutku, i cijela HV biti žrtvovana za tuđe vojne i geopolitičke interese – Amerike, Engleske, Francuske itd.

To su interesi onih koji su od davnina kolonizirali svijet i istrebljivali stare civilizacije, pa tako čine i danas. Započinju ratove, smjenjuju vlade, biraju predsjednike država, manipuliraju povijesnim istinama, kontroliraju uvoz i izvoz nafte i plina, određuju tko će biti bogat, a tko siromašan. Zato zemlje najbogatije prirodnim resursima često imaju najsiromašnije stanovništvo.

Zbog toga njima treba vojni rok – ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europi. Jer za profesionalnu vojsku treba izdvajati puno više, a to znači manje novca u proračunu NATO-a. Ovako, poput Putina, imaju jeftino topovsko meso koje se šalje u rat – kao što se trenutno čini u Ukrajini.

Tko su bili prvi poslani u Ukrajinu, vidjeli ste i sami – obveznici koji su vojni rok prošli ili su bili na služenju istoga.

Pa tko će onda, ako jednog dana zatreba, braniti Hrvatsku?

Koju Hrvatsku?

Složili se vi sa mnom ili ne, recite mi: koju mi to Hrvatsku imamo? Čija je to Hrvatska i tko njome stvarno upravlja? Tko upravlja prirodnim resursima, šumama i vodama? Što to Hrvatska još ima, a da nije prodano ili stavljeno pod upravu stranih ili „sumnjivih” vlasnika?

Hrvatsku će braniti svi oni uhljebi koji su je i doveli u ovo stanje? Oni koji su godinama birali lopove na vlast, nadajući se da će i njima pasti koja mrvica iz njihovih prepunih džepova?

Bi li ju trebali braniti naši sinovi? Sinovi branitelja koji su poginuli? Ili bi možda barem jednom u povijesti Hrvata to trebali oni koji su 1991. pobjegli u München, studirali po stranim državama, ili oni koji nisu morali služiti vojni rok zbog raznih „bolesti”, anemija ili pomanjkanja hrabrosti i domoljublja? Možda ovoga puta sinovi svih onih savjetnika u Vladi RH, koji – kako kažu – rade za dobrobit Hrvatske?

Naprasno otvaranje priče o vojnom roku, u trenutku kada Hrvatska ionako izdvaja premalo za obranu (ispod smo 2 % BDP-a koje traži NATO), dobro objašnjava zašto nam se mladi toliko iseljavaju. Njih u ovoj državi nitko ništa ne pita, pa ni o stvarima koje se tiču upravo njih.

Čiji se mladi iseljavaju?

Prvi na listama iseljavanja su siromašni i sinovi hrvatskih branitelja, čije obitelji ovdje ne mogu normalno živjeti. Bogati se za svoje uvijek pobrinu, jer imaju političku i društvenu moć, pa tako mogu odlučivati i o tome tko će biti regrutiran i poslan prvi na odstrel.

Onog dana kada Hrvatska postane država Hrvata i kada će Hrvati stvarno vladati svojom domovinom za koju su se izborili, tada sam i ja spreman promijeniti svoje mišljenje i poslati svoje sinove da služe vojni rok.

Sve dok stanovništvo zaboravlja što su hrvatski branitelji žrtvovali i učinili za njih, moje se mišljenje neće mijenjati. Sve dok se hrvatske dvorane pune srbijanskim „pjevaljkama”, a stanovništvu nije važno tko pjeva jer – „rata više nema i svi smo isti” – ja sigurno neću mijenjati mišljenje.

Pa eto, imate dovoljno kandidata koji će vas braniti.

Kako ste odgojili svoju djecu da poštuju branitelje i sve ono što su vam ti branitelji osigurali, tako će, kada zatreba, poučeni iskustvom povijesti, i naši sinovi vas i državu „braniti”.

Bit će to nova povijest Hrvata i obrane Hrvatske: „braniteljska vojska” sastavljena od raznih udruga „baba”, „duginih boja” i svih sadašnjih dušobrižnika i dobročinitelja, koji su se obogatili na račun prolivene braniteljske krvi.

Kako je jednom prilikom rekao moj susjed Č. T. Mladen:
„Ništa od države nisam tražio, ništa nisam dobio – ali neću ništa ni dati.”

Znam, domovina je ispred svega – sve do trenutka dok se ne počne pucati. Onda vas opet nekoliko godina neće biti: zavući ćete se u mišje rupe i, nakon što prođe, opet ispuzati – hrabri, jaki i pametni.