Merim Galijatović – lažni svjedok AID-a ili ključ za raskrinkavanje nalogodavaca ubojstva Kraljevića i Leutara?

Krvavi kolovoz 1992. godine u Kruševu i atentat na doministra Jozo Leutara u Sarajevu 1999. godine, dvije su nerazjašnjene tragedije koje su duboko potresle hrvatsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Dok su službene istrage često upućivale na hrvatske izvršitelje ili unutarnje hrvatske sukobe. U sjeni ovih tragičnih događaja pojavljuje se intrigantna figura – Merim Galijatović. Ovaj samozvani svjedok sada se, u svjetlu novih otkrića, sve više promatra kao potencijalni lažni svjedok. Instrumentaliziran od strane muslimanskih tajnih službi, konkretno AID-a.

Njegova uloga u oba slučaja, uvijek “svjedočeći” u interesu muslimanskih strana. Usmjeravajući istragu u željenom smjeru ili optužujući Hrvate. Postavlja se ključno pitanje: Tko je zapravo Merim Galijatović i čiju igru igra ?

Je li on bio puki instrument u rukama muslimanskih tajnih službi.. Plaćeni lažni svjedok.. Ili pak ključ za rasvjetljavanje prave istine o ubojstvima koja su, prema sve više indicija, režirana s ciljem diskreditacije Hrvatske i njenog političkog vodstva?

Paraga, Galijatović i “mačak u vreći” u slučaju Blaža Kraljevića

Prvi susret javnosti s imenom Merima Galijatovića veže se uz nerasvijetljeno ubojstvo generala HOS-a, Blaža Kraljevića. Dokumenti Hrvatske stranke prava 1861 (HSP 1861) otkrivaju kontakt Dobroslava Parage s Galijatovićem u vezi s navodnom kazetom koja bi mogla rasvijetliti pozadinu Kraljevićevog ubojstva. No, taj susret obavijen je velom sumnje. Prema izvorima HSP 1861, Galijatović je tražio isplatu novca za kasetu “bez prethodnog gledanja”. Na što Paraga nije pristao, ne želeći kupovati “mačka u vreći”. Ovaj oprez Dobroslava Parage otvara prostor za ključno pitanje: Zašto je Galijatović inzistirao na isplati unaprijed, ako je imao vjerodostojne dokaze? Je li mu pravi cilj bio novac, a ne otkrivanje istine? Ili je pak, kako se sumnja, cijela priča s kasetom bila “igra Parage i Galijaševića” s ciljem optuživanja hrvatskog političkog vodstva, prije svega predsjednika Tuđmana?

Dosje Leutar: AID, Bakir Izetbegović i lažni svjedok Galijatović

Atentat na doministra MUP-a BiH, Jozo Leutara 1999. godine, otvara još mračnije poglavlje u priči o Merimu Galijatoviću. Novi izvori i svjedočanstva iz istrage atentata na Leutara izravno upućuju na umješanost muslimanske tajne službe AID i samog Bakira Izetbegovića u režiju ubojstva.

Prema istraživačkim novinarima, tadašnji glavni federalni tužilac Suljo Babić i glavni sarajevski tužilac Mustafa Bisić. Pristali su na serviranog, instruiranog i LAŽNOG zaštićenog svjedoka – MERIMA GALIJATOVIĆA. Ovaj ključni detalj bacanje je sumnje na namjerno usmjeravanje istrage u pogrešnom smjeru od strane tadašnjeg ministra F MUP-a Mehmeda Žilića i načelnika za kriminal Faika Lušije. Koji su, prema sve više indikacija, bili pod kontrolom AID-a.

Brojne indicije potvrđuju ulogu AID-a u pozadini zločina. Snimci iz tužilačkog spisa pokazuju da je djelatnik AID-a Ešref Lekić neovlašteno bio na mjestu ubojstva Leutara. PRIJE dolaska inspektora Federalnog MUP-a. Tužiteljstvo je došlo do saznanja da su Enver Mujezinović i Bakir Alispahić, bivši direktor AID-a, OZVUČILI hotelsku sobu i ured Joze Leutara. Tretirajući ga kao NEPRIJATELJA u svojim izvještajima. Čak su i Leutarovu poštu otvarali bivši direktor AID-a Kemal Ademović i Asim Dautbašić.

Motiv za Leutarovo ubojstvo, prema navodima ministra Žilića. Mogao bi biti Leutarovo “ometanje” dogovora oko prodaje naoružanja. Koje je Žilić navodno inicirao s bivšim oficirom KOS-a Perom Simovićem uz posredovanje Sredoja Novića. No, ova teorija mogla bi biti DIMNA ZAVJESA za prave nalogodavce.

Ključni moment u istrazi bilo je svjedočenje zaštićenog svjedoka IPTF-u i SFOR-u koji je IZRAVNO OPTUŽIO Bakira Izetbegovića kao NARUČITELJA UBOJSTVA LEUTARA. Svjedok je tvrdio da je bio prisutan na sastanku 3. ožujka 1999. godine. Gdje je čuo preko spikerfona kako Bakir Izetbegović NAREĐUJE LIKVIDACIJU LEUTARA zbog “nekakve kasete koja je svjedočila o kriminalnim radnjama Bakira Izetbegovića u vezi ‘Air-Bosne'”. Za organiziranje i izvršenje ubojstva navodno je obećano 500 tisuća DEM nagrade.

Zastrašujuće je da je tadašnji ministar F MUP-a Mehmed Žilić NEOVLAŠTENO odbacio ovo svjedočenje IPTF-u i SFOR-u kao “netočno”. BEZ IKAKVE PROVJERE, dok je ISTOVREMENO PRIPREMAO INSTRUIARNOG I LAŽNOG SVJEDOKA – MERIMA GALIJATOVIĆA. IPTF i SFOR su, za razliku od FMUP-a, vrlo ozbiljno shvatili svjedokove tvrdnje i materijalne dokaze. Uključujući i teške optužbe za terorizam i organizirani kriminal.

Ovi šokantni detalji iz istrage atentata na Jozu Leutara NE SAMO da IZRAVNO KOMPROMITIRAJU AID i Bakira Izetbegovića. VEĆ i DODATNO PRODUBLJUJU SUMNJU u ULOGU MERIMA GALIJATOVIĆA kao LAŽNOG SVJEDOKA instrumentaliziranog od strane muslimanskih tajnih službi. Ponovno se nameće pitanje: Je li Galijatović bio ključni dio paklene strategije “Ubij HRVATA, okrivi HRVATA!” – strategije čiji je cilj bio ne samo fizički ukloniti važne Hrvate, već i TRAJNO DISKREDITIRATI hrvatski narod i njegovo političko vodstvo?

MOJA ISTRAGA

Na temelju prikupljenih podataka o ubojstvu Joze Leutara nepobitno se ukazuje na međunarodnu dimenziju zločina. Vodeći izravno do opsežne Interpolove istrage usmjerene protiv Alije i Bakira Izetbegovića i političkog vrha SDA.

Srž Interpolove istrage čine kaznena djela međunarodnog terorizma i pranja novca velikih razmjera. Provođenog kroz gustu mrežu tajnih računa u Austriji.

U sklopu istražnih radnji, Jozi Leutaru su u tajnosti povjereni povjerljivi dosjei Interpola. Koji detaljno mapiraju strukturu tajnog komiteta odgovornog za raspolaganje ilegalnim financijskim fondovima u Austriji.

Identificirani su ključni članovi komiteta: Husein Živalj, Irfan Ljevaković, Derviš Đurđević, Hasan Čengić, Senad Šahinpašić zv. Šaja, Sukarno Hassanein, Fatih Hassanein, Fahim Sejari, Muradif Pajt, Abdelaziz Zaher (rezident mreže u Zagrebu), Ševko Omerbašić.

Uz imena operativaca, dosjei sadrže i dokumentaciju prikupljenu tijekom pretresa. Koja razotkriva kompleksne financijske transfere po nalogu Izetbegovića. A realizirane putem poduzeća Sejari, MIS AG, IGASA/IRO, Forino, Bondini, ZIO SAM, Bjercke, Euro Trade Center, Pentagram Corp, Renjas, Cenex, TWRA, Famso.

Interpolova istraga obuhvaća i posebne dosjee o aktivnostima Alije i Bakira Izetbegovića. Dajući Jozi Leutaru cjelovit uvid u razmjere kriminalne mreže. Po preuzimanju ovih ključnih dokumenata od Interpola. Leutar pokreće vlastitu, diskretnu istragu usmjerenu na razotkrivanje tajnih računa Izetbegovića i njihove povezanosti s međunarodnim terorizmom.

Obimna dokumentacija dostavljena Leutaru svjedoči o dugotrajnoj i međunarodnoj prirodi Interpolove istrage. Koja je obuhvatila više zemalja i razotkrila složenost Izetbegovićeve mreže. Upravo su ovi tajni dosjei Interpola, koje je Leutar posjedovao, bili okidač za njegovu likvidaciju. Bakir Izetbegović, ugrožen razotkrivanjem, naređuje ubojstvo Leutara, angažirajući kriminalni milje Ismeta Bajramovića Ćele i pripadnike odreda „El Mudžahedin“ kao izvršitelje.

Strategija muslimanskih tajnih službi: Ubij HRVATA, okrivi HRVATA, Uz pomoć HRVATA !

Analizirajući dostupne izvore i kontekst događaja. Nameće se hipoteza o promišljenoj strategiji muslimanskih tajnih službi: Ubiti važne Hrvate, a zatim vješto manipulirati istragom i javnim mnijenjem kako bi se za ubojstva okrivili sami Hrvati. SLUČAJ ATENTATA NA JOZU LEUTARA i ULOGA LAŽNOG SVJEDOKA MERIMA GALIJATOVIĆA može se promatrati kao KLASIČAN PRIMJER PRIMJENE OVE PAKLENE STRATEGIJE.

Sve indicije upućuju na to da je AID režirao atentat. Instrumentalizirao medije i pravosuđe kako bi skrenuo istragu s pravih počinitelja i zaštitio muslimanske strukture od odgovornosti. Merim Galijatović, kao LAŽNI SVJEDOK. Bio je ključni dio tog plana. Trebao je UVJERITI javnost u LAŽNU VERZIJU događaja i POMOĆI U PRIKRIVANJU PRAVE ISTINE.

Cilj takve strategije bio bi višestruk  

Uklanjanje ključnih hrvatskih vođa i oslabljivanje hrvatske komponente u BiH. Likvidacijom karizmatičnih vođa poput Kraljevića i utjecajnih političara poput Leutara, muslimanske snage su oslabile hrvatski položaj i stvorile te nastavile unutarnji razdor.

Diskreditacija hrvatskog političkog vodstva i stvaranje negativne percepcije o Hrvatima u javnosti. Optuživanjem Hrvata za međusobne obračune i zločine. Muslimanske strane su ocrnile hrvatski politički vrh u Republici Hrvatskoj i međunarodnoj zajednici. To je vidljivo još danas preko društvenih mreža.

Skretanje istrage s pravih počinitelja i zaštita muslimanskih struktura od odgovornosti. Kreiranjem lažnih tragova i svjedočenja. Istrage su bile usmjerene u pogrešnom smjeru, štiteći prave nalogodavce i izvršitelje iz muslimanskih redova. Optuženi su nevini ljudi koji su kasnije tokom sudskog postupka oslobođeni. Obrana je dokazala da je Merim Galijatović bio lažni svijedok. Sjetimo se samo primjera iz suđenja Andriji Artukoviću u Zagrebu i lažnih svjedoćenja. Čak je i Ivo Goldštajn javno rekao da su svjedoci lažno svjedočili protiv Artukovića u tom slućaju Bajro Avdić. Na kraju je Artuković osuđen na temelju lažnih svjedoka. Svjedoka poput Merima Galijatovića. Baš ćudno Bajro Avdić i Merim Galijatović iako u različita vremena oba su bili “Hrvatsko cvijeće“.

Zaključak:

Slučajevi ubojstava Blaža Kraljevića i Joze Leutara. Posebno u svjetlu novih otkrića o ulozi AID-a i Merima Galijatovića u slučaju Leutar, zahtijevaju daljnju detaljnu istragu. Potrebno je pratiti trag novca. Istražiti Galijatovićeve veze s AID-om i muslimanskim centrima moći, te ponovno preispitati sve dostupne dokaze i svjedočanstva u svjetlu ove hipoteze.

Je li Merim Galijatović u muslimanskoj igri ključ za rasvjetljavanje mračnih tajni iz prošlosti, pokazati će vrijeme i daljnja istraga ako se to bude željelo otkriti.

No, ako želimo kriminalistički zaključiti. Zanemarivanje mogućnosti muslimanske režije ovih zločina i uloge sumnjivih svjedoka poput Galijatovića. Bilo bi krajnje neodgovorno i štetno za potragu i za  istinom.

Pozivam čitatelje da kritički razmisle i da pomognu u daljnjoj istrazi dostavljanjem novih informacija i dokaza koji bi mogli rasvijetliti enigmu Merima Galijatovića i njegove uloge u hrvatskim tragedijama. Uključujući i SLUČAJ ATENTATA NA JOZU LEUTARA i POTENCIJALNU UMJEŠANOST AID-a i Bakira Izetbegovića.

Napomena: Autor ovoga članak predstavio je svoju hipotezu temeljenu na dostupnim izvorima i kriminalističkim iskustvima i ima za cilj potaknuti daljnju istragu i kritičko razmišljanje o složenim događajima iz prošlosti.

Autor: Ivan Vohrić