ISTINA O UBOJSTVU SRBINA TIHOMIRA BLAGOJEVIĆA ČIJA SE SMRT STAVLJA NA TERET HRVATSKE DRŽAVE NIJE BIO RAZLOG ZA BLJESAK

Ovaj članak pišem kako bi sve one građane koji žele saznati istinu usmjerio na razmišljanje i potaknuo na samoistraživanje o Operaciji Bljesak. Onih dijelova skrivene povijesti koji nisu dostupni javnosti putem mainstream medija u Republici Hrvatskoj. Ali su zato građani RH informirani raznim dezinformacijama i lažima Srpskog Narodnog Vijeća preko „PORTALA NOVOSTI“.

Te iste portale financiraju građani Republike Hrvatske uz pomoć Vlade RH. Također imamo masu HRVATSKIH portala od kojih većina zarađuju novac putem „iskakujućih reklama“ i Vašim sponzorstvima ali  do sada niti jedan od njih nije našao svrsi shodno napisati članak koji bi imao za volju pokazati ISTINU. Većina njih svoje izvješćivanje i pisanje baziraju na „pisanjima“ copy & paste.

Zbog dolje navedenih naslova privitak slika „Mrak nakon Bljeska“ potrebno je reagirati. Zašto ? Zato da bi Vaša djeca danas-sutra ipak znala što je istina a što su namjerno plasirane dezinformacije i laži. Ja ovo pišem kako svjedok tog vremena i kao hrvatski branitelj. Samo jedan od onih prvih dragovoljaca koji je sudjelovao u stvaranju naše domovine od njezinog početka.

Ovo Vi plaćate poštovani građani RH, poticanje i financiranje ovakvih naslova je na Vašoj savjesti.

SKRIVENA POVIJEST – POTRAGA ZA ISTINOM IVAN VOHRIĆ

Srpska pobuna početkom 1990.-ih godina zahvatila je i zapadnu Slavoniju. Na čelu pobune dijela srpskog stanovništva bila je Srpska demokratska stranka (SDS to su Vam ovi koji pišu gore prikazane članke koje vi financirate) koja na području zapadne Slavonije počinje djelovati od ljeta 1990., nakon što su u Hrvatskoj održani višestranački izbori.

Pobunjeni Srbi u zapadnoj Slavoniji radili su tijekom druge polovine 1990. i 1991. godine, na ustrojavanju administrativno-teritorijalne cjeline koju bi činio prostor nastanjen srpskim stanovništvom a koji bi se protezao između rijeka Save i Drave.

Sredinom kolovoza 1991. proglašena je Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija (SAO Zapadna Slavonija) a istovremeno na ovom području započinju oružani sukobi.

Hrvatska kao država nije odgovorna za ubojstvo 25-godišnjeg Tihomira Blagojevića  kojeg je 28. travnja 1995. godine oko 19 sati na benzinskoj postaji kraj hotela “Slaven” uz autocestu nedaleko od Nove Gradiške nožem izbo i ubio hrvatski prognanik Vlado Gavrić, tada 19-godišnjak.  Vladu Gavrića, pomilovao je još 1998. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Neđeljko Blagojević otac pokojnog Tihomira podnio je 2006. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade neimovinske štete u iznosu od 250 tisuća kuna na ime duševnih boli. Naveo je da mu je sina zaklao pripadnik hrvatske vojske i pozvao se na Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata.

Tužena Republika Hrvatska pribavila je, međutim, dopis Ministarstva obrane po kojem Vlado Gavrić nije bio pripadnik hrvatskih snaga te ustvrdila da je kazneno djelo počinio iz osobnih pobuda. 

SRPSKE LAŽI I OBMANE UZ PLASIRANE DEZINFORMACIJE

Prijepis iz „NOVOSTI“ koje financira Hrvatska Vlada nalazi se na linku u privitku ovog članka i koristi se kao izvor u dokazivanju njihovih poluinformacija koje se svakoga dana odnose na omalovažavanje Hrvatske Vojske i Hrvatske Države kroz razne teme.

Izvor se nalazi na ovom linku:  https://www.portalnovosti.com/pravda-za-tihomira ja vam prenosim neke dijelove koji oštećuju dušu svakog poštenog i istinskog Hrvatskog branitelja koji je bio svjedok toga vremena.

Ovako to pišu Srbi o Operaciji Bljesak

„Dana 28. travnja 1995. oko 18.30 sati, na benzinskoj stanici kraj hotela ‘Slaven’ smještenoj uz autocestu nedaleko od Nove Gradiške, hrvatski prognanik Vlado Gavrić ubio je Tihomira Blagojevića samo zato što je Srbin.“

„Tihomir Blagojević ubijen je samo zato što je bio Srbin. Njegov ubojica nije kažnjen, kao što nisu procesuirani ni akteri mnogobrojnih zločina počinjenih nad srpskim civilima prilikom i nakon izvođenja operacija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’. Teško je oteti se dojmu da za njih pravde nema samo zato što su Srbi. Kada predsjednik Republike činom pomilovanja oslobađa ubojicu, a cjelokupno pravosuđe i sam Ustavni sud, kao najviša instanca ustavnopravnog poretka, odbijaju na bilo koji način priznati žrtvu, teško je ne zaključiti da se, umjesto o pojedinačnim terorističkim aktima, tu nije radilo o državnom terorizmu. Nema tog novca koji bi Neđeljku Blagojeviću mogao vratiti sina. Pravda bi nešto značila, ali za ubijene Srbe ni te pravde u Hrvatskoj nema.“

Kao što su Novosti  već pisale , ubojstvo se dogodilo u području razgraničenja pod nadzorom UNCRO-a, gdje su ljudi s obje strane mogli putovati autocestom. „Iz osvete, skupina ljudi bliskih Blagojeviću ubrzo je postavila zasjedu na autocesti, otela nekoliko hrvatskih putnika i prema nekim izvješćima, nekolicinu ubila.“

„Novosti“ ova gnjusna ubojstva nedužnih ljudi nazivaju incidentom pa nastavljaju:

„Taj incident poslužio je kao povod za pokretanje vojno-redarstvene akcije “Bljesak”, nakon čega je uslijedio bijeg tisuća srpskih civila i brojni zločini koji do danas nisu procesuirani. Županijski državni odvjetnik iz Požege optužio je Vladu Gavrića za ubojstvo 10. srpnja 1995., ali suđenje nije ni počelo kada ga je Tuđman 27. svibnja 1998. pomilovao, oslobodivši ga kaznenog progona.“

Te iste NOVOSTI ne navode da je OPERACIJA BLJESAK bila operacija kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo velikosrpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom A3 . Osnovna zamisao operacije bila je rasjeći 18. korpus SVK-a na pravcu Novska – Okučani – Nova Gradiška, blokirati Jasenovac, izbiti na Savu i organizirati obranu na državnoj granici da bi se u zaleđu neometano dovršila oslobodilačka operacija. 

Vjerujem da je bljesak i jedan od razloga ili mogučnost što su zaboravili na suđenje za ratne zločine u Haagu kada je Milan Martić osuđen na 35 godina zatvora. U velikoj mjeri upravo zbog neselektivnog raketiranja Zagreba koje je prouzročilo brojne civilne žrtve.

Srpska odmazda: topnička vatra po civilnim ciljevima u hrvatskim gradovima i to ne navode te iste NOVOSTI bljesak ih je u potpunosti zasljepio

Suočeni s porazom, vodstva RSK i SVK odlučuju se za terorističku odmazdu te 2. i 3. svibnja naređuju raketne napade na Zagreb te granatiranje Karlovca i Siska. U višekratnom raketiranju Zagreba, najuže središte grada zasuto je raketama s kazetnim punjenjem iz VBR Orkan pri čemu gine 7 civila, a preko 200 je ranjeno.

U artiljerijskoj paljbi po gusto napučenom dijelu grada u kojemu uopće nije bilo vojnih ciljeva, a gdje su rakete odbacivale “zvončiće” namijenjene prvenstveno za ozljeđivanje i ubijanje ljudstva na otvorenom prostoru. Vjerujem da su od bljeska očoravili i ove navedene događaje zbog toga preskočili u svojem članku. Zato su ipak nakon oporavka od operacije bljesak kasnije u cilju objektivnog izvješćivanja srpske i hrvatske javnosti napisali niz dezinformacija.

SKRIVENA POVIJEST “BLJESAK” –  Ivan Vohrić potraga za istinom

Do porasta napetosti na području zapadne Slavonije dolazi 24. travnja 1995. kada je odlukom predsjednika pobunjenih Srba, Milana Martića, prekinut promet autocestom kroz zapadnu Slavoniju na 24 sata. Martiću je kao povod za zatvaranje autoceste poslužilo zadržavanje transporta od strane UN-a, koji je iz Jugoslavije autocestom trebao biti dopremljen na okupirani teritorij zapadne Slavonije. Promet autocestom ponovo je uspostavljen ujutro 25. travnja.

U svojoj službenoj zabilješci komanda 98. Pješadijske brigade o tom je događaju navela da je u 6 sati ujutro autocesta zatvorena na lokaciji kontrolnog punkta u Paklenici, na dijelu koji prolazi kroz zonu odgovornosti 98. Pješadijske brigade, te da tijekom tih 24 sata nije bilo „nikakvih provokacija s hrvatske strane, a ni pripadnici UN-a nisu ničim sprečavali radnje oko zatvaranja”.

No, do konačnog zaoštravanja situacije dolazi 28. travnja 1995., kada je nakon verbalnog sukoba građanin Vlado Gavrić hrvatske nacionalnosti ubio Tihomira Blagojevića, Srbina iz sela Smrtić, koji mu je prethodno ubio brata.

Pitanje za Hrvatske i Srpske novinare kako je moguće da ste ispustili ove podatke i niste napisali koji je motiv Vlado Gavrić zapravo imao da počini ubojstvo „Srbina“ navedenog Tihomira Blagojevića inače pripadnika 54. pješadijske brigade (pokojnik je tada bio na bolovanju) a čiji je brat Mile Blagojević bio pripadnik „terorističke srpsko – četničke organizacije“ koja je tada činila terorističke i druge akcije nad hrvatskim civilima, građanima RH i  izbjeglicama na užem i širem području RH.

Ubojstvo se dogodilo na benzinskoj postaji kod motela „Slaven” na autocesti kod Nove Gradiške, na teritoriju pod hrvatskom vlašću.

Pitanje za javnost, koliko su se Srbi bojali USTAŠA ?

Ovaj dio teksta vam pokazuje da su Srbi iako su bili u vojnim neprijateljskim formacijama slobodno šetali, provocirali i pijančevali na dijelovima teritorija koji su držale „USTAŠE“. Znaći pobunjeni Srbi su bez straha da bi ih uhitila ili zarobila Hrvatska policija slobodno se kretali na oba teritorija tada „samo prozvanom njihovom teritoriju“ i našem koji je pokrivala Hrvatska VLAST..

Nakon toga su pobunjeni Srbi, predvođeni Miloetom Blagojevićem bratom ubijenog Srbina, počeli pucati na vozila koja su prolazila dijelom autoceste koji je bio pod srpskim nadzorom.

Tri civila hrvatske nacionalnosti su poginula, nekoliko ih je ranjeno, a pet civila je zarobljeno.

No, pobunjeni Srbi su, plašeći se da bi hrvatske vlasti to mogle iskoristiti kao povod za vojnu akciju, zarobljene civile ubrzo oslobodili, tako o tome pišu Srbi u svojim vojnim dnevnicima i izvještajima JNA.

DOKAZI KOJI POTVRĐUJU MOJE NAVODE – IVAN VOHRIĆ IZA SVAKOG SLOVA

IZVORI IZ KOJIH SU PRIKUPLJENE INFORMACIJE I KOJI SU KORIŠTENI ZA PISANJE OVOG TEKSTA

HMDCDR, RSK, Komanda 18. korpusa, Ine. br. 1-69, Spisak lica za razmenu, 29. aprila 1995. Zarobljeni su Adam (Nikole) Grgić iz Zagreba, Ana (Antuna) Grgić iz Zagreba, Božidar (Nikole) Pavlica iz Slavonskog Broda, Vinko (Marijana) Lacković iz Slavonskog Broda, i Ivan Špehar iz Starog Petrova Sela.

HMDCDR, RSK, 98. pbr. 18. korpusa Srpske vojske Krajine, pov. br. 35-24, Informacija podčinjenim jedinicama od 26. aprila 1995.

HMDCDR, RSK, 54. pbr. 18. korpusa Srpske vojske Krajine, pov. br. 124-1, Sprečavanje incidenata na auto-putu, 28. Marta 1995.

HMDCDR, RSK, 98. pbr. 18. korpusa Srpske vojske Krajine, srr. pov. br. 25-95, Službena zabilješka Organa bezbednosti 98. pbr, 25. aprila 1995.

HMDCDR, Komanda 18. korpusa, pov. br. 20-325, 29. 4. 1995. „ Zaustavili su me prvog“, „Od srpskog zločina do odlučnog odgovora“, Večernji list, 2. 5. 1995.

HMDCDR, Skupština RSK, kut. 2, RSK, Državna komisija za utvrđivanje uzroka i načina pada Zapadne Slavonije, Izvještaj o uzrocima i načinu pada Zapadne Slavonije, 11. 7. 1995.

Komanda 54. pješadijske brigade izvješćuje o ovom sukobu ovako:

 ,,Dana 28. 4, 1995. godine oko 1 9,30 časova na benzinskoji pumpi na Slavenu kod N. Gradiške ubijen je s više uboda nožem v/o Blagojević Nedeljka Tihomir iz 54. pbr. (pokojnik je bio na bolovanju), rođen 26. 2. 1 970. u Kneževu, RS, stalno naseljen u s. Smrtić. Ubistvo je navodno izvršio Gavrić, do rata stalno nastanjen u s. Gornji Bogićevci koga je uhapsila Hrvatska policija . . .

Brat pokojnog Blagojevića, Mile, vojnik na odsluženju vojnog roka, pošto je saznao za ubistvo, sa grupom vojnika krenuo je prema Dubrovačkom nadvožnjaku, sišao na autoput i nasilno zaustavio dva vozila i zarobio 3 putnika koje je držao kao taoce (u to vreme na autoputu pod h. kontrolom nalazilo se dosta vozila i putnika iz RS), pustio je taoce i oni se sada nalaze u KPD S. Gradiška . . .

U međuvremenu na autoputu između nadvožnjaka Dubovac i Vrbovljani otvorena je vatra na tri m/v (kombi, audi .i golf). U kombiju se nalazilo 8 lica od kojih je 6 prevezena sanitetom u bolnicu u N. Gradišku, a drugi nepovređeni privedeni u KPD. U audiju su se nalazila 2 lica od kojih je jedan najvjerojatnije smrtno stradao, a drugi ranjen, ali se vozilo udaljilo u pravcu N. Gradiške. Navedeni incident dogodio se u vremenu od 22,00 do 0 1 ,00 časova približno . . .

Uzrok i povod eskalacije incidenata na autoputu pod našom kontrolom je navedeno ubistvo.

Iako su činjenice najprije da se situacija zadrži pod kontrolom u tome se nije uspelo. ( … ) Naši istražni organi preduzimaju sve mere da otkriju počinioce incidenata na našem delu autoputa i predaju ga pravosudnom organu. Zbog svega navedenog nužno je svim vojnicima i starešinama objasniti nastalu situaciju, ukazati na sve štetne posledice koje su nastale, a u jedinicama efikasno komandovanjem i stalnim boravkom starešina među vojnicima obezbediti kontrolu nad njihovim ponašanjem. Energično se mora suzbiti svaka samovolja i nedisciplina pojedinaca ili grupa. U protivnom može doći do dalje eskalacije napetosti i nekontrolisanih postupaka sa nesagledivim posledicama . . .”

Cesta ipak nije otvorena, ponajprije zahvaljujući protivljenju komandanta 1 8 . korpusa Laze Babića, a unatoč zahtijevanju UNCRO-a (Un.ited Nations Confidence Restoration Operation in Croatia) da se ona otvori. Odluka o neotvaranju autoceste, koju je pukovnik Lazo Babić objavio navečer oko 20 sati 30. travnja 1 995., bila je izravan povod hrvatskoj strani za pokretanje oslobodilačke operacije Hrvatske vojske Bljesak, koja je uslijedila samo nekoliko sati nakon tog incidenta.

Hrvatske vojne i policijske snage oko 5,30 sat.i ujutro 1 . svibnja 1995. započele su vojno-redarstvenu operaciju. Glavni cilj bio je osigurati slobodan promet autocestom, spriječiti napade na putnike i vozila, presjeći snage 1 8 . korpusa i izbiti na rijeku Savu. Prvoga dana operacije oslobođen je Jasenovac, a 2. svibnja hrvatske snage ovladale su cijelim područjem autoceste i ušle u Okučane.

Z a pripadnike 1 8. korpusa SVK Bljesak je započeo ujutro 1 . svibnja kad su se hrvatske snage ubacile u prostor između Taktičke grupe potpukovnika Borivoja Pavlovića, koja je „branila” Jasenovac, i 98. pješadijske brigade potpukovnika Milana Babića, koja je „branila” prostor južno od Save i istočno od Novske.

Komandant brigade je do 12 sati izgubio zonu obrane i tom prilikom odsječen je jedan bataljon.

Potpukovnik Babić tada je napustio jedinicu i došao u Komandu Korpusa te izvijestio da je brigada razbijena i da je poginulo 89 vojnika.

54. pješadijska brigada je do 9 sati ujutro pružala otpor, a tada je, iznenada, komandant brigade, potpukovnik Stevo Babić, naredio povlačenje, što je opravdao pojavom dva tenka hrvatskih snaga u pozadini i napuštanjem zone obrane od strane jedinice milicije sastava 80 ljudi.

Oni su se povukli u Bosansku Gradišku, a on je samovoljno napustio položaj i vod vojne policije.

Prvog dana Bljeska brigada je tako ostala bez 1 1 O ljudi. Izbijanjem hrvatskih snaga u sektor Bijela Stijena odsječena je zona 5 1 . pješadijske brigade, a angažiranje dijelova čete vojne policije nije pomoglo.

To je pokrenulo velike kolone izbjeglica prema Bosanskoj Gradiški. Borbena djelovanja nastavile su 5 1 . pješadijska brigada, 59. i 63. odred i po jedan bataljon iz 54. i 98. Pješadijske brigade. Brigade su ostale bez veze s Komandom Korpusa, a bataljoni bez veze s brigadama.

Do 3. svibnja ove su jedinice nastavile pružati otpor jer su očekivale pomoć od Komande Korpusa.

Toga dana zarobljen je komandant 5 1 . pbr. Stevan Harambašić, a veći dio boraca predao se hrvatskim snagama tijekom 4. Svibnja.

I za kraj zaključak

Hrvatska je operacijom „Bljesak“ pokazala visok stupanj profesionalnosti svoje vojske i policije, koje su uspjele izbjeći osvetničko ponašanje nad poraženom srpskom vojskom te zatim u kratkom roku vratiti pod hrvatsku vlast oslobođene dijelove zapadne Slavonije.

Već prvog dana operacije „Bljesak“ započelo je iseljavanje srpskog stanovništva preko Stare Gradiške na područje Republike Srpske. U Banja Luci je na osnovu zapovijedi predsjednika RS Radovana Karadžića 5. svibnja osnovan Državni štab za prihvat i smješta izbjeglica iz Zapadne Slavonije.

Usporedno s dolaskom Srba iz zapadne Slavonije, na ovom području započinje teror nad hrvatskim stanovništvom, koje se progoni iz kuća u koje se zatim naseljava zapadnoslavonsko srpsko stanovništvo.