Vlasi, proces pretvaranja dijela vlaškog stanovništva u Srbe nije bio ni brz ni nasilan, već je predstavljao dugotrajnu integraciju kroz generacije.

Utjecaj Srpske pravoslavne crkve na preobrazbu Vlaha u Srbe na tlu Hrvatske

Povijest Balkana složen je mozaik migracija, kulturnih preplitanja i političkih previranja. Jedna od intrigantnijih tema unutar tog mozaika jest dolazak i transformacija stanovništva. Koje se u povijesnim izvorima često spominje pod imenom Vlasi. Iako se u popularnoj percepciji često previđa, uloga Srpske pravoslavne crkve. SPC bila je ključna u oblikovanju identiteta značajnog dijela tih Vlaha. Koji su s vremenom postali dio srpskog naroda na području današnje Hrvatske.

Tko su bili zagonetni Vlasi?

Termin “Vlah” obavijen je velom višeznačnosti. U ranom srednjem vijeku, on je primarno označavao romansko stanovništvo Balkana, potomke romaniziranih starosjedilaca koji su govorili varijantama vlaškog jezika. Bili su to pretežno stočari, nerijetko polunomadskog načina života, organizirani u vlastite društvene strukture. No, s protokom vremena, značenje termina se proširilo, obuhvaćajući i stočare slavenskog porijekla.

Na područje današnje Hrvatske, vlaške su se skupine doseljavale u nekoliko valova. Prvi su bili sporadični i datiraju još iz ranog srednjeg vijeka, ostavljajući traga u toponimima i ponekim kulturnim specifičnostima. Međutim, najznačajniji migracijski valovi uslijedili su s osmanskim osvajanjima od 15. do 17. stoljeća. Bježeći pred osmanskom ekspanzijom, ali često i planski naseljavani od strane Osmanlija radi vojne službe i osiguranja granica. Brojni Vlasi, pretežno pravoslavne vjere, naselili su prostore Dalmacije, Like, Korduna, Banovine, Slavonije i Žumberka.

Crkva kao stožer identiteta: Utjecaj Srpske pravoslavne crkve

Dolaskom na ove prostore, pravoslavni Vlasi su prirodno gravitirali prema postojećim pravoslavnim crkvenim strukturama. U to je vrijeme na tim područjima dominantna bila Pećka patrijaršija, koja je imala snažan srpski karakter. Ovaj je faktor bio presudan u kasnijem formiranju identiteta.

Srpska pravoslavna crkva odigrala je višestruku ulogu u životu doseljenih Vlaha:

• Očuvanje vjere i tradicije: U burnim vremenima osmanske vladavine i čestih sukoba, Crkva je bila ključna institucija koja je čuvala pravoslavnu vjeru i prenosila vjerske obrede i tradicije s generacije na generaciju. Za mnoge Vlahe, vjera je bila primarni element identiteta.
• Širenje crkvene organizacije: SPC je aktivno osnivala nove parohije, gradila crkve i manastire na područjima naseljenim Vlasima. Svećenici su postali ne samo duhovni vođe, već i često jedini pismeni ljudi u zajednici, preuzimajući ulogu posrednika i čuvara kolektivnog pamćenja.
• Lingvistička i kulturna asimilacija: Kroz liturgiju na crkvenoslavenskom jeziku (koji je bio blizak narodnom jeziku), propovijedi i vjersku pouku, SPC je postupno utjecala na jezičnu i kulturnu asimilaciju Vlaha. Iako su Vlasi izvorno govorili romanskim jezicima, s vremenom su prihvatili slavenski jezik okoline, pri čemu je utjecaj crkvenoslavenskog bio značajan.
• Formiranje etničke svijesti: Kroz svoju povijest, mitove, svece i narative, SPC je promicala ideju o zajedničkom pravoslavnom identitetu. U kontekstu života s katoličkim Hrvatima i muslimanskim stanovništvom, pravoslavna vjera postala je snažna poveznica među Vlasima i drugim pravoslavnim skupinama, prvenstveno Srbima.
• Vojna krajina kao katalizator: Na području Vojne krajine, gdje su Vlasi činili značajan dio vojnog stanovništva, SPC je imala izniman utjecaj. Crkvena i vojna organizacija često su bile isprepletene, a zajednička borba i obrana teritorija pod okriljem pravoslavne vjere dodatno su jačale osjećaj zajedništva s drugim pravoslavnim graničarima, koji su se u velikoj mjeri identificirali kao Srbi.

Vlasi, postupna srbizacija: Dugotrajan proces integracije

Proces pretvaranja dijela vlaškog stanovništva u Srbe nije bio ni brz ni nasilan, već je predstavljao dugotrajnu integraciju kroz generacije. Zajednička vjera, život u istim naseljima, međusobni brakovi i kulturna razmjena postupno su doveli do toga da su Vlasi prihvatili srpsko ime i srpsku nacionalnu svijest.

U 19. stoljeću, s buđenjem nacionalnih ideologija na Balkanu, ovaj je proces dodatno ubrzan. Srpski nacionalni pokret snažno je zagovarao ideju o jedinstvu svih Srba. A SPC je aktivno sudjelovala u širenju te ideje među pravoslavnim stanovništvom na području Hrvatske.

Važna napomena: Raznolikost vlaške populacije

Važno je naglasiti da nisu svi Vlasi koji su naselili područje Hrvatske postali Srbi. Dio njih je zadržao svoj poseban identitet (poput istrorumunjskih Ćića). Dok se dio asimilirao u hrvatsko stanovništvo. Pogotovo oni koji su bili katoličke vjere ili su živjeli u pretežno hrvatskim područjima. Povijest Vlaha na tlu Hrvatske je stoga slojevita i ne može se svesti na jednu jedinu naraciju.

Vlasi, zaključak: Skriveni utjecaj Crkve

Utjecaj Srpske pravoslavne crkve na preobrazbu dijela vlaškog stanovništva u Srbe na području Hrvatske predstavlja značajan. Ali često zanemaren aspekt povijesti ovih prostora. Kroz stoljeća, Crkva je bila ne samo duhovni vodič. Već i ključni čimbenik u formiranju identiteta. Pprenošenju kulture i jezika te integraciji vlaških doseljenika u širi srpski etnički i nacionalni korpus. Razumijevanje ove uloge SPC-a ključno je za cjelovitije sagledavanje složene povijesne slike Hrvatske i njezinih naroda.

Izvori na temelju kojih je napisan ovaj članak:

“Srbi u Hrvatskoj” Slavena Letice: Iako je riječ o široj temi, ova knjiga sadrži relevantna poglavlja o doseljavanju pravoslavnog stanovništva i ulozi SPC-a. Autor donosi pregled različitih historiografskih pogleda.

“The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest” Johna Van Antwerpa Finea Jr.: Iako se primarno fokusira na kasni srednji vijek, pruža važan uvid u društvene i etničke prilike na Balkanu prije osmanskih osvajanja, što pomaže u razumijevanju ranijih vlaških migracija.

“When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans: A Study of Identity in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the Eighteenth and Nineteenth Centuries” Johna R. Lampea: Ova knjiga nudi zanimljivu perspektivu o formiranju nacionalnih identiteta na Balkanu u kasnijem razdoblju, uključujući i proces srbizacije dijela pravoslavnog stanovništva.

Autor teksta: Ivan Vohrić