Afera Hipodrom postala je jedno od najtežih političkih pitanja za zagrebačku gradsku vlast nakon što je Kosta Kostanjević priznao krivnju za sudjelovanje u izvlačenju javnog novca. No jednako važno pitanje danas glasi: zašto je Tomislav Tomašević tako uporno branio čovjeka koji je na kraju priznao korupciju?
Urednička napomena
Ovaj tekst temelji se na javno dostupnim informacijama, medijskim izvještajima i službeno potvrđenim činjenicama vezanim uz aferu Hipodrom. Dio teksta sadrži političke i upravljačke hipoteze koje nisu iznošenje tvrdnji o kaznenoj odgovornosti bilo koje osobe, već legitimna pitanja i moguća objašnjenja političkog ponašanja i upravljanja javnim sustavom. Za Tomislava Tomaševića ne postoje javno potvrđeni dokazi o osobnom sudjelovanju u izvlačenju novca niti o osobnoj financijskoj koristi iz afere Hipodrom.
Priznanje krivnje bivšeg ravnatelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima (USO) Koste Kostanjevića predstavlja jedan od politički najtežih trenutaka za zagrebačku gradsku vlast pod vodstvom Tomislava Tomaševića.
Nakon mjeseci javne obrane, relativiziranja političke odgovornosti i tvrdnji da se radi o “predizbornom igrokazu”, čovjek kojeg je gradonačelnik osobno branio priznao je sudjelovanje u izvlačenju oko 1,8 milijuna eura preko fiktivnih zaštitarskih usluga na zagrebačkom Hipodromu.
Time je priča iz sfere političkih optužbi prešla u sferu pravosudno potvrđene korupcijske afere.
No možda najveće političko pitanje danas više nije samo:
“Što je radio Kosta Kostanjević?”
nego:
“Zašto ga je Tomislav Tomašević toliko uporno branio?”
Afera Hipodrom i priznanje Koste Kostanjevića
Od samog početka afere Tomislav Tomašević javno je branio Kostanjevića. tportal tportal Tomašević: Ne vjerujem da je Kostanjević ukrao novac Izjava Tomislava Tomaševića nakon uhićenja Koste Kostanjevića u aferi Hipodrom. Otvori izvor
Govorio je:
- da ne vjeruje da je ukrao novac,
- da ne vidi njegovu kaznenu odgovornost,
- te da cijela akcija ima politički i predizborni kontekst.
U tom trenutku možda je dio javnosti takvu obranu mogao promatrati kao političku lojalnost prema suradniku ili pokušaj zaštite stabilnosti gradske uprave.
Međutim, nakon priznanja krivnje cijela priča dobiva potpuno drugačiju težinu.
Jer sada više ne govorimo o osobi koja “tvrdi da je nevina”, nego o čovjeku koji je priznao sudjelovanje u koruptivnom modelu izvlačenja javnog novca. Nacional Nacional Kosta Kostanjević priznao krivnju u aferi Hipodrom Izvještaj o priznanju krivnje, zatvorskoj kazni, novčanoj kazni i povratu novca. Otvori izvor
A upravo tada postaje legitimno pitanje:
Zašto je gradonačelnik Zagreba toliko snažno politički stao iza njega?
Kosta Kostanjević nije bio “ideološki kadar Možemo!”
Ono što dodatno pojačava političku težinu cijelog slučaja jest činjenica da Kostanjević nije bio klasični “možemovac”, aktivist platforme ili dio ideološke jezgre nove gradske vlasti.
Naprotiv.
Radilo se o kadru koji je preživio promjenu vlasti i ostao važan dio upravljanja sportskim sustavom Zagreba.
To otvara dodatno pitanje:
Ako nije bio politički simbol platforme Možemo!, zbog čega je njegova obrana bila toliko osobna i odlučna?
Moguće hipoteze: što objašnjava takvu obranu?
Važno je naglasiti:
ovo nisu tvrdnje o kaznenoj odgovornosti, nego političke i upravljačke hipoteze temeljene na javno dostupnim činjenicama.
1. Hipoteza političke zaštite vlastitog imidža
Možda najlogičnije objašnjenje jest da bi priznanje mogućnosti korupcije unutar sustava kojim upravlja Možemo! teško narušilo politički identitet vlasti koja je na izbore došla upravo na antikorupcijskoj retorici.
Godinama je javnosti predstavljana slika:
- “drukčije politike”,
- transparentnosti,
- moralne superiornosti nad starim strukturama.
Sličan problem javne slike, selektivnog prikazivanja činjenica i oblikovanja političkog dojma već smo analizirali u tekstu o medijskim manipulacijama i javnom povjerenju.
Priznati ozbiljan korupcijski problem unutar vlastitog sustava značilo bi ozbiljan politički udarac.
U tom kontekstu obrana Kostanjevića mogla je biti pokušaj obrane političkog projekta i imidža vlasti.
2. Hipoteza loše procjene i prevelikog povjerenja
Postoji i manje dramatično objašnjenje.
Moguće je da je Tomašević jednostavno vjerovao čovjeku koji je godinama bio operativno važan u sustavu sportskih objekata i koji je uvjerljivo negirao optužbe.
Takva situacija nije nepoznata u politici:
čelnici često javno brane suradnike dok ne dobiju konačne dokaze.
No problem nastaje kada politička obrana postane toliko snažna da nakon priznanja krivnje ozbiljno kompromitira vjerodostojnost samog gradonačelnika.
3. Hipoteza straha od šireg političkog udara
Afera Hipodrom nije ostala samo na Kostanjeviću.
U cijelu priču uključena su:
- Upravno vijeće,
- gradski sportski sustav,
- kadrovske odluke,
- te slučaj Gorana Đulića.
USKOK Đulića ne tereti za izvlačenje novca, nego za pokušaje utjecaja na svjedoke i kadrovske pritiske nakon izbijanja afere.
To dodatno pojačava dojam da je nakon otkrivanja afere unutar sustava postojao pokušaj:
- kontrole štete,
- zaštite pojedinaca,
- i političkog zatvaranja redova.
Upravo zato javnost danas legitimno postavlja pitanje:
je li obrana Kostanjevića bila samo obrana jednog čovjeka — ili obrana cijelog sustava upravljanja sportom u Zagrebu?
Postoji li dokaz o financijskoj povezanosti?
Trenutno ne postoje javno potvrđeni dokazi:
- da je Tomislav Tomašević osobno primao novac,
- da je sudjelovao u izvlačenju sredstava,
- niti da postoje potvrđene donacije ili financijski tokovi između njega i Koste Kostanjevića.
To treba jasno i pošteno naglasiti.
Ali jednako tako ostaje otvoreno pitanje političke i upravljačke odgovornosti.
Jer građani imaju pravo pitati:
- kako je moguće da milijunske isplate prolaze kroz gradski sustav,
- tko je nadzirao troškove,
- i zašto je politički vrh Grada Zagreba toliko dugo branio čovjeka koji je na kraju priznao korupciju.
Što afera Hipodrom znači za Možemo u Zagrebu?
U politici javnost često može oprostiti pojedinačne afere.
Ali puno teže oprašta:
- dvostruke kriterije,
- moralnu nedosljednost,
- i situacije u kojima političari koji su godinama govorili o transparentnosti počnu braniti vlastite kadrove gotovo identičnim riječima kakve su nekada kritizirali kod drugih.
I upravo tu leži najveći politički problem afere Hipodrom.
Ne samo u pitanju:
“Je li netko krao?”
nego i:
“Kako se ponaša vlast kada korupcija dotakne njihove ljude?”
Zaključno
Priznanje Koste Kostanjevića ozbiljno je narušilo politički narativ o potpuno “drukčijoj” i “moralno superiornoj” vlasti u Zagrebu.
Za sada ne postoje javni dokazi koji bi Tomislava Tomaševića povezivali s osobnom financijskom koristi iz afere Hipodrom.
Ali politička odgovornost ne završava samo na kaznenoj odgovornosti. (O razlici između pravne, političke i moralne odgovornosti pisali smo i u analizi Dobroslav Paraga, Domovinski rat i politička odgovornost.)
Gradonačelnik Zagreba osobno je branio čovjeka koji je kasnije priznao korupciju.
A to je činjenica od koje će se politički vrlo teško moći pobjeći.
Afera Hipodrom više nije samo pitanje jednog priznanja krivnje. Ona je pitanje političkog povjerenja, javnog novca i odgovornosti vlasti koja je obećavala drukčiju politiku.
Autor: Ivan Vohrić
Res Publica Post
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
