Požari kod Benkovca i na širem zadarskom području više nisu samo priča o sumnjivim požarima tijekom ekstremno opasnog ljetnog razdoblja. Policija sada govori o prethodnom planu, međusobnom dogovoru četvero osumnjičenih i deset namjerno izazvanih požara. Zato se uz pitanje tko ih je izazvao nameće i mnogo ozbiljnije pitanje – zašto?
Prije samo jednog dana javnost je znala vrlo malo.
Četiri osobe bile su uhićene na širem benkovačkom području i policija ih je dovodila u vezu s izazivanjem požara.
Danas znamo mnogo više.
Policijska uprava zadarska 17. kolovoza službeno je objavila da je kriminalističkim istraživanjem obuhvatila trojicu hrvatskih državljana u dobi od 46, 45 i 42 godine te 33-godišnju državljanku Poljske.
Ali važnije od njihove dobi i državljanstva jest ono što im policija stavlja na teret.
Prema službenom priopćenju, postoji osnova sumnje da su 14. i 15. kolovoza, po prethodnom planu i međusobnom dogovoru, na deset lokacija u Zadru i Zadarskoj županiji upaljačem odnosno otvorenim plamenom namjerno izazvali požare s ciljem dovođenja u opasnost života i imovine velike vrijednosti na štetu većeg broja stanovnika Zadarske županije.
To više nije priča o nemaru.
Nije riječ o odbačenom opušku.
Nije riječ o jednom čovjeku koji je iz nepažnje zapalio suhu travu.
Policija govori o planu, dogovoru i deset požara.
I zbog toga se više ne može izbjeći pitanje:
Zašto?
Požari kod Benkovca: deset lokacija u samo dva dana
Prema policiji, požari su namjerno izazvani na Bilom Brigu u Zadru te na području Zemunika Donjeg, Galovca, Donjih Biljana, Zapužana, Zemunika, Zagrada, Lišana Tinjskih, Škabrnje i Benkovca.
Na Bilom Brigu potpuno je izgorio parkirani automobil 53-godišnjeg vlasnika.
Između Škabrnje i Zemunika Donjeg u masliniku je potpuno izgorjelo 43 stabla maslina.
Požare su gasile vatrogasne postrojbe uz pomoć zračnih snaga, a policija navodi da je nastala velika materijalna šteta čiji se puni opseg još utvrđuje.
Ali materijalna šteta samo je jedan dio priče.
Požar ne bira kuću.
Ne zna tko je Hrvat, Srbin, Poljak, turist ili sezonski radnik.
Jednom kada se vatra otme kontroli, ugrožava svakoga tko joj se nađe na putu.
Zato namjerno paljenje na deset lokacija nije samo napad na drveće ili suhu travu.
To je svjesno stvaranje opasnosti za ljude.
Tijekom pretraga pronađena je puška, streljivo i pištolj
Na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Zadru policija je pretražila domove, druge prostorije i vozila kojima se osumnjičeni koriste.
Od 42-godišnjeg osumnjičenika oduzeta je poluautomatska puška s 44 komada pripadajućeg streljiva.
Od 46-godišnjaka oduzeti su pištolj i više mobilnih uređaja.
Tu ponovno moramo ostati precizni.
Policija nije objavila da je pronađeno oružje korišteno pri izazivanju požara.
Nije u ovom priopćenju objavila ni je li posjedovanje svakog od pronađenih komada oružja bilo zakonito.
Zato pronalazak oružja nećemo pretvarati u nešto što policija još nije utvrdila.
Ali njegovo pronalaženje u okolnostima ovakvog kaznenog istraživanja sasvim opravdano otvara dodatna pitanja.
Zašto je oduzeto?
Kakav je njegov pravni status?
Postoji li ikakva veza između pronađenog oružja i drugih okolnosti koje policija istražuje?
Odgovore tek treba dobiti.
Trojica hrvatskih državljana – i neslužbena informacija o srpskoj nacionalnosti
Policija je službeno objavila državljanstvo:
trojica su hrvatski državljani.
To je pravni podatak.
Međutim, RTL je potom neslužbeno objavio da su trojica osumnjičenih hrvatski državljani srpske nacionalnosti, dok je četvrta osoba državljanka Poljske. Tu su informaciju prenijeli i drugi nacionalni mediji.
Policija srpsku nacionalnu pripadnost trojice muškaraca zasad nije službeno objavila.
Zato Res Publica Post neće napisati:
„Policija je potvrdila da su osumnjičenici Srbi.“
Nije.
Ali nećemo ni ignorirati činjenicu da je takvu neslužbenu informaciju objavio jedan od najvećih nacionalnih televizijskih medija i da je prenose druge velike redakcije.
Ovdje ponovno dolazimo do razlike koju smo već jednom morali objašnjavati:
hrvatski državljanin i Hrvat po nacionalnosti nisu ista informacija.
Hrvatski državljanin može biti Hrvat, Srbin, Talijan, Mađar, Bošnjak, Rom ili pripadnik bilo koje druge nacionalnosti.
U običnom kaznenom djelu taj podatak najčešće uopće ne bi bio važan.
Ali ovdje postoji jedno pitanje koje ga može učiniti relevantnim.
Motiv.
Nacionalnost nije dokaz motiva
To treba napisati potpuno jasno.
Ako su trojica osumnjičenih pripadnici srpske nacionalne manjine, ta činjenica sama po sebi ne dokazuje ništa o tome zašto su navodno palili požare.
Srbin može počiniti kazneno djelo iz istih razloga iz kojih ga može počiniti Hrvat, Poljak ili bilo tko drugi.
Nacionalnost nije dokaz kriminalnog ponašanja.
Nije dokaz mržnje.
Nije dokaz terorizma.
I nije dokaz neprijateljstva prema Hrvatskoj.
Ali ako se kriminalističkim istraživanjem iz komunikacije, mobilnih uređaja, međusobnih odnosa, javnih objava ili drugih dokaza utvrdi da je namjerno paljenje bilo povezano s nacionalističkim, političkim ili protuhrvatskim motivom, tada nacionalni identitet počinitelja više nije nebitna biografska činjenica.
Tada postaje dio konteksta motiva.
I upravo zato javnost ima pravo znati istražuje li se takva mogućnost.
Ne tražimo kolektivnu krivnju srpskog naroda
Ovdje mora postojati jasna granica.
Ako se potvrdi da su trojica osumnjičenih Srbi, za ono što im se dokaže odgovaraju:
njih trojica.
Ne hrvatski građani srpske nacionalnosti.
Ne njihovi susjedi.
Ne srpska zajednica u Hrvatskoj.
Ne SNV.
Ne SDSS.
Ne Milorad Pupovac.
Kolektivna krivnja ne postoji.
I upravo je zbog povijesti hrvatsko-srpskih odnosa posebno važno tu granicu ne prijeći.
Deseci tisuća građana Republike Hrvatske srpske nacionalnosti žive svoj život, rade, podižu obitelji i nemaju nikakve veze s četvero ljudi osumnjičenih za ovaj slučaj.
Zločin pojedinca ne može postati optužnica protiv naroda.
Ali vrijedi i obrnuto:
strah od mogućeg stvaranja kolektivne krivnje ne smije postati razlog da se skriva individualni nacionalistički motiv ako ga istraga doista utvrdi.
To su dvije potpuno različite stvari.
Jesu li oni „teroristi“?
Ovdje dolazimo do najosjetljivijeg dijela cijele priče.
U svakodnevnom govoru teško je očekivati da će građanin koji čuje da je četvero ljudi, prema policijskoj sumnji, prethodno dogovorilo i planski izazvalo deset požara radi ugrožavanja života i imovine reći:
„Pričekajmo stručnu kaznenopravnu kvalifikaciju.“
Ljudi će takvo ponašanje sasvim razumljivo doživjeti kao teror.
Netko planski pali područje na kojem žive ljudi.
Ne jednom.
Nego deset puta.
Vatrogasci izlaze na teren.
Zračne snage gase požare.
Stanovništvo je ugroženo.
Imovina gori.
Takvo ponašanje u svakodnevnom, moralnom i društvenom smislu razumljivo izaziva osjećaj da netko svjesno sije strah i opasnost.
Ali Kazneni zakon ima precizniji jezik od svakodnevnog govora.
Teror u društvenom smislu i terorizam u kaznenom pravu nisu potpuno ista stvar
Članak 97. Kaznenog zakona za kazneno djelo terorizma zahtijeva određeni poseban cilj.
Zakon govori, među ostalim, o cilju ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da nešto učini ili ne učini te ozbiljnog narušavanja ili uništavanja temeljnih ustavnih, političkih, gospodarskih ili društvenih struktura države ili međunarodne organizacije.
Istodobno, među radnjama kojima se takav cilj može ostvarivati Kazneni zakon izričito navodi i:
prouzročenje požara kojim se ugrožava život ljudi.
Dakle, požar može biti radnja terorizma.
Ali nije svaki namjerno izazvani požar automatski kazneno djelo terorizma.
Presudno je dokazati zašto je počinjen i koji se cilj njime želio ostvariti.
Zato smatramo najpreciznijom sljedeću formulaciju:
Ono što se osumnjičenima stavlja na teret – prethodno dogovoreno i namjerno izazivanje požara na deset lokacija uz ugrožavanje života i imovine – po svojoj je naravi čin koji u javnosti razumljivo izaziva osjećaj terora. Hoće li taj čin pravno biti kvalificiran kao kazneno djelo terorizma iz članka 97. Kaznenog zakona ovisit će prije svega o dokazivanju njegova cilja i motiva.
To nije ublažavanje onoga za što ih se sumnjiči.
Upravo suprotno.
To je pitanje koje istragu vodi prema njezinu najvažnijem odgovoru:
zašto deset požara?
Policija sama kaže da konačna pravna kvalifikacija još nije određena
Mediji su objavili da je u slučaj uključen USKOK i da se provjerava mogućnost terorizma. Index, pozivajući se na neslužbene informacije, izvijestio je upravo u tom smjeru.
Ali službeno priopćenje PU zadarske od 17. kolovoza kaže da je kaznena prijava dostavljena Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, a policija izričito navodi da će konačna pravna kvalifikacija ovisiti o utvrđenim činjenicama.
To je trenutno najvažnija službena formulacija.
Zato nećemo unaprijed tvrditi da je pravosuđe već kvalificiralo predmet kao terorizam.
Nije.
Ali ćemo pitati:
je li terorizam jedna od kvalifikacija koje se ozbiljno provjeravaju i, ako jest, na temelju kojih okolnosti?
Ministar Božinović treba govoriti o motivu
Davor Božinović aktualni je ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Od ministra ne očekujemo da preko televizije vodi kriminalističko istraživanje.
Ne očekujemo da objavljuje dokaze koji bi mogli kompromitirati kazneni postupak.
Ne očekujemo ni da objavi svaki podatak o osumnjičenicima koji država zakonski ne smije ili ne treba objaviti.
Ali nakon ovakvog događaja legitimno je očekivati odgovore o njegovoj sigurnosnoj dimenziji.
Jer postoji golema razlika između:
četvero ljudi koji iz nekog privatnog razloga pale požare,
četvero ljudi koji ih pale radi materijalne koristi,
četvero ljudi koji djeluju iz osvete,
i četvero ljudi koji planski pale radi zastrašivanja stanovništva ili iz političkog i nacionalističkog motiva.
U sva četiri slučaja vatra je ista.
Ali priroda kaznenog djela nije.
Sedam pitanja za ministra unutarnjih poslova
Res Publica Post zato javno postavlja ministru Davoru Božinoviću sljedeća pitanja:
1. Istražuje li policija politički, nacionalistički ili drugi ideološki motiv?
Ne tražimo zaključak prije dovršetka istrage.
Tražimo odgovor je li takav motiv predmet kriminalističke provjere.
2. Jesu li točne neslužbene informacije da su trojica osumnjičenih hrvatski državljani srpske nacionalnosti?
Ako MUP zbog zakonskih ograničenja taj podatak ne može ili ne želi javno potvrđivati, onda neka to jasno kaže.
3. Istražuje li se kazneno djelo terorizma iz članka 97. Kaznenog zakona?
Mediji navode uključivanje USKOK-a.
Službeno policijsko priopćenje zasad govori o Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i navodi da konačna kvalifikacija još ovisi o činjenicama.
Javnost zaslužuje jasno razjašnjenje.
4. Što je do sada utvrđeno o motivu izazivanja deset požara?
Kako su se četiri osobe, prema policijskoj sumnji, odlučile na zajednički plan?
Što ih je povezivalo?
Što je bio cilj?
5. Kakav je pravni status pronađene poluautomatske puške, 44 komada streljiva i pištolja?
Jesu li legalno posjedovani?
Ako nisu, slijede li dodatne prijave?
6. Postoji li ikakva povezanost pronađenog oružja s drugim aspektima istrage?
Ako ne postoji, i to treba jasno reći kako se ne bi stvarale nepotrebne teorije.
7. Provjerava li se povezanost osumnjičenih s drugim požarima koji nisu obuhvaćeni ovih deset događaja?
U danima velikog broja požara na zadarskom i drugim područjima i to je legitimno sigurnosno pitanje.
A gdje je u toj priči Milorad Pupovac?
I ovo pitanje treba postaviti pažljivo.
Milorad Pupovac nije odgovoran za ono što eventualno učini neki građanin srpske nacionalnosti.
To treba ponoviti koliko god puta bude potrebno.
Ali Pupovac je jedan od najistaknutijih političkih predstavnika srpske nacionalne manjine i vrlo aktivno reagira kada smatra da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi hrvatskim nacionalizmom, ustaškom ikonografijom ili govorom mržnje.
Samo deset dana prije ovih događaja sazvao je konferenciju zbog događaja u Kninu, govorio o govoru mržnje, pozdravu „Za dom spremni“ i veličanju ustaštva te zahtijevao reakciju države i političkih aktera.
Na takve pojave ima potpuno pravo upozoravati.
I kada postoji napad na Srbe zato što su Srbi, takav napad treba bez zadrške osuditi.
Ali moralno mjerilo vrijedi samo ako vrijedi u svim smjerovima.
Ako se u ovom postupku utvrdi da su trojica osumnjičenih pripadnici srpske nacionalne manjine i ako se dokaže da je plansko paljenje bilo motivirano mržnjom prema Hrvatskoj, njezinim institucijama ili stanovništvu, tada bi bilo potpuno legitimno očekivati i vrlo jasnu osudu Milorada Pupovca.
Ne ispriku.
Ne preuzimanje odgovornosti.
Ne kolektivno pokajanje Srba.
Osudu konkretnog ekstremizma, ako ekstremistički motiv bude dokazan.
Istu onu vrstu političke i moralne osude koju traži kada ekstremizam dolazi s hrvatske strane.
To je dosljednost.
Srpski ekstremizam nije „srpski narod“
Ako se utvrdi hrvatski ekstremizam, treba ga tako nazvati.
Ako se utvrdi srpski ekstremizam, također ga treba tako nazvati.
Ali ni jedno ni drugo ne daje pravo da se cijeli narod poistovjeti s ekstremistom.
To je osobito važno u Hrvatskoj.
Povijest hrvatsko-srpskih odnosa toliko je teška da je dovoljno nekoliko neodgovornih riječi da individualni zločin postane novo gorivo za međunacionalnu mržnju.
To ovom slučaju ne treba.
Hrvatskoj treba suprotno.
Treba joj potpuna istina o počiniteljima i motivu – i potpuna individualizacija odgovornosti.
Ako je motiv obični kriminal – recimo da je kriminal.
Ako je osveta – recimo da je osveta.
Ako je nacionalistička mržnja – recimo da je nacionalistička mržnja.
Ako je cilj bilo ozbiljno zastrašivanje stanovništva i ako se ispune zakonska obilježja terorizma – nazovimo ga terorizmom.
Ali zaključak mora slijediti dokaz.
Facebook profil nije presuda
Na društvenim mrežama već kruže imena, fotografije, vjerski simboli, političke objave, fotografije s različitim predmetima i tvrdnje ljudi koji navode da osumnjičene osobno poznaju.
Takav materijal policiji može biti zanimljiv.
Može sadržavati trag.
Može pomoći razumijevanju nečijeg svjetonazora.
Ali javnosti treba biti potpuno jasno:
fotografija nije dokaz podmetanja požara.
Nacionalistička objava nije dokaz da je osoba počinila konkretno kazneno djelo.
Nečija nacionalnost nije dokaz njegova motiva.
Zato je posebno važan podatak da je policija tijekom pretrage oduzela više mobilnih uređaja.
Ako je postojao prethodni dogovor, upravo će digitalna komunikacija potencijalno biti jedan od važnih pravaca dokazivanja.
Tamo se ne traži dojam.
Traži se dokaz.
Treba li MUP objaviti puna imena?
Ovdje je naš stav također vrlo jednostavan.
Javnost prirodno želi znati tko su ljudi osumnjičeni za ovako ozbiljno djelo.
Ali transparentnost države ne mora nužno značiti da policija tijekom prethodnog postupka objavi puno ime i prezime svake osumnjičene osobe.
Identiteti će, ovisno o daljnjem razvoju postupka i pravilima javnosti suđenja, možda ionako postati javno poznati.
Za Res Publica Post njihova imena sada nisu najvažnija.
Mnogo je važnije da MUP i državno odvjetništvo, kada istraga to dopusti, ne ostave neodgovorena pitanja o:
motivu, organizaciji, sigurnosnoj dimenziji i konačnoj pravnoj kvalifikaciji.
Jer ime nam govori tko je osoba.
Motiv nam govori što se Hrvatskoj zapravo dogodilo.
Policiji treba priznati ono što je napravila
Kritika institucija ne znači negirati njihov rad.
U ovom slučaju policija je nakon dojave građana u kratkom roku locirala sumnjivo vozilo i uhitila četiri osobe.
Provedene su pretrage.
Prikupljeni su materijalni dokazi.
Oduzeti su mobilni uređaji i oružje.
Kriminalističkim istraživanjem sumnja je proširena na čak deset požara i utvrđen je navodni prethodni plan i međusobni dogovor.
To je ozbiljan policijski posao.
I upravo zato sada treba napraviti i drugi dio posla:
utvrditi motiv.
Nakon deset požara pitanje „zašto?“ više nije sporedno
Ako jedna osoba zapali suhu travu, pitanje motiva može biti jednostavno.
Ako četiri osobe, prema policijskoj sumnji, naprave plan, zajedno djeluju i u dva dana zapale deset lokacija, „zašto“ postaje jedno od središnjih pitanja cijelog slučaja.
Je li riječ o destruktivnoj skupini bez ideološkog motiva?
O osveti?
O osobnom poremećaju?
O nacionalističkom ekstremizmu?
O želji da se izazove strah?
O nečemu što još uopće ne znamo?
Ne treba nagađati.
Ali to treba istražiti do kraja.
Umjesto zaključka: isto mjerilo za sve
Hrvatskoj ne treba antisrpska histerija.
Ali joj ne treba ni strah od izgovaranja činjenica ako se one pokažu politički neugodnima.
Treba joj jedno mjerilo.
Kada netko napadne Srbina zato što je Srbin – osudimo to.
Kada netko ošteti pravoslavnu crkvu iz mržnje – istražimo motiv i osudimo ga.
Kada se pojavi hrvatski ekstremizam – nazovimo ga pravim imenom.
Ako se dokaže srpski ekstremizam – nemojmo tražiti eufemizam samo zato što nam je politički neugodno izgovoriti riječ „srpski“.
Ali nikada ne pretvarajmo jednog ekstremista u predstavnika cijelog naroda.
To je razlika između utvrđivanja istine i proizvodnje mržnje.
U trenutku zaključenja ovog teksta policija je službeno utvrdila osnove sumnje za:
četiri osumnjičene osobe,
prethodni plan i međusobni dogovor,
deset požara,
namjerno izazivanje vatre,
ugrožavanje života i imovine velike vrijednosti,
te je tijekom pretraga pronašla i oduzela poluautomatsku pušku, 44 komada streljiva, pištolj i mobilne uređaje.
Mediji neslužbeno navode da su trojica hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Mediji također navode mogućnost istraživanja terorizma, dok policija službeno kaže da konačna pravna kvalifikacija ovisi o daljnje utvrđenim činjenicama.
Zato pitanje ministru Božinoviću nije prvenstveno:
„Kako se zovu?“
Nije čak ni:
„Koje su nacionalnosti?“
„Ministre, zašto su prema policijskoj sumnji četiri osobe planski zapalile deset lokacija – i hoćete li motiv javnosti reći jasno, kakav god on na kraju bio?“
Najvažnije pitanje glasi:
Jer tek kada dobijemo odgovor na to pitanje, znat ćemo jesmo li imali posla s planskom paleži, nacionalističkim ekstremizmom, pokušajem zastrašivanja stanovništva ili kaznenim djelom koje će pravosuđe kvalificirati kao terorizam.
A ako se utvrdi ovo posljednje, tada više neće biti potrebe za navodnicima.
Požari kod Benkovca zato više nisu samo lokalna vijest o ljetnoj vatrenoj stihiji, nego ozbiljno sigurnosno pitanje koje zahtijeva jasan odgovor državnih institucija.
Urednička i metodološka napomena
Res Publica Post strogo razlikuje službeno potvrđene činjenice od neslužbenih medijskih informacija.
Službeno je potvrđeno:
PU zadarska vodi postupak protiv trojice hrvatskih državljana u dobi od 46, 45 i 42 godine te 33-godišnje državljanke Poljske.
Policija ih sumnjiči da su po prethodnom planu i međusobnom dogovoru namjerno izazvali požare na deset lokacija.
Policija navodi da je cilj bio dovesti u opasnost život i imovinu velike vrijednosti na štetu većeg broja stanovnika.
Tijekom pretraga oduzeti su poluautomatska puška s 44 komada streljiva, pištolj i mobilni uređaji.
Kaznena prijava dostavljena je Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, a policija navodi da će konačna pravna kvalifikacija ovisiti o daljnje utvrđenim činjenicama.
Neslužbeno je objavljeno:
RTL i drugi nacionalni mediji navode da su trojica hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Pojedini mediji navode da se provjerava mogućnost kaznenog djela terorizma. To zasad nije konačna službena pravna kvalifikacija predmeta.
Res Publica Post neće objavljivati puna imena osumnjičenih samo na temelju društvenih mreža.
Odgovornost je individualna.
Nacionalna pripadnost relevantna je za ovaj predmet samo ako se dokazima utvrdi da je povezana s motivom kaznenog djela.
Društveni i moralni doživljaj planskog izazivanja požara treba razlikovati od kaznenopravne kvalifikacije terorizma. Članak 97. Kaznenog zakona za tu kvalifikaciju zahtijeva dokazivanje posebnog cilja, među kojima je ozbiljno zastrašivanje stanovništva, dok kao jednu od mogućih radnji izričito navodi prouzročenje požara kojim se ugrožava život ljudi.
Podaci u tekstu provjereni su zaključno sa 17. kolovoza 2026.
Izvori
Policijska uprava zadarska, 17. kolovoza 2026. – „Predani pritvorskom nadzorniku zbog sumnje u izazivanje požara na zadarskom području“. Službeni podaci o osumnjičenicima, deset lokacija, prethodnom planu i dogovoru, načinu izazivanja požara, šteti, pronađenom oružju i nastavku istrage.
RTL / Index.hr, 16.–17. kolovoza 2026. – neslužbena informacija da su trojica uhićenih hrvatski državljani srpske nacionalnosti te izvještavanje o mogućoj istrazi u smjeru terorizma.
Kazneni zakon Republike Hrvatske, članak 97. – Terorizam. Poseban cilj potreban za kaznenopravnu kvalifikaciju terorizma te prouzročenje požara kojim se ugrožava život ljudi kao jedna od radnji obuhvaćenih člankom.
Jutarnji list, 7. kolovoza 2026. – izvještavanje o javnim reakcijama Milorada Pupovca na govor mržnje, ustaško pjevanje i pozdrav „Za dom spremni“ u Kninu.
Vlada Republike Hrvatske / Ministarstvo unutarnjih poslova – Davor Božinović, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova.
Autor: Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
