Vladimir Barović – 35 godina od smrti časnog kontraadmirala

Jučer, 29. rujna 2026., navršilo se 35 godina od smrti kontraadmirala Vladimira Barovića. Bio je visoki časnik Jugoslavenske narodne armije, ali u vrijeme kada je rat protiv Hrvatske postajao sve otvoreniji odbio je prihvatiti da vojnička dužnost znači razaranje hrvatskih gradova i ubijanje ljudi koji mu ništa nisu skrivili. Hrvatska ima mnogo razloga pamtiti svoje branitelje i žrtve. Ali ima razloga pamtiti i čovjeka s druge strane vojne hijerarhije koji je rekao – ne.

aktualni izvor Centar za građansko obrazovanje / Akcija za ljudska prava Barović je izabrao čojstvo, a Podgorica još bira hoće li ga pamtiti Otvori izvor

Vladimir Barović – kontraadmiral JNA

Vladimir Barović rođen je 7. studenoga 1939. u Banjoj Luci. Vojnu karijeru izgradio je u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, a 22. prosinca 1990. promaknut je u čin kontraadmirala.

Prije dolaska u Pulu bio je zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boke kotorske. Kao zapovjednik Vojno-pomorskog sektora u Puli tijekom 1991. sudjelovao je u pregovorima o odlasku JNA iz grada.

Upravo je iz tog razdoblja ostala zapamćena njegova izjava:

„Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik.“

Nastavak njegove poruke bio je jednako jasan: bude li prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, njega više neće biti.

Nije to govorio čovjek izvan vojske niti promatrač događaja.

Govorio je kontraadmiral te vojske.

Zbog toga njegove riječi imaju posebnu težinu.

biografski izvor Istrapedia Barović, Vladimir – kontraadmiral Otvori izvor

Pula koju nije želio razarati

Pula je 1991. bila jedno od ključnih vojnih središta JNA u Hrvatskoj. U gradu i okolici nalazio se velik broj vojnika, vojnih objekata i mornaričke infrastrukture.

U takvim okolnostima mogućnost oružanog sukoba i razaranja grada nije bila apstraktna prijetnja.

Barović je, međutim, sudjelovao u pregovorima s pulskim vlastima o povlačenju JNA i jasno se protivio razaranju.

Koliko je Pula zapamtila njegovu ulogu najbolje pokazuje službena odluka Gradskog vijeća iz 2023. godine. Barović je posthumno proglašen počasnim građaninom Grada Pule. U obrazloženju odluke navodi se njegovo protivljenje zapovijedima za razaranje grada, njegovo sudjelovanje u pregovorima i odbijanje takve naredbe.

To priznanje ima posebnu simboliku.

Dobio ga je grad za čije se razaranje odbio vezati.

službeni izvor Grad Pula – Službene novine Odluka o dodjeli Povelje Počasni građanin Grada Pule Vladimiru Baroviću Otvori izvor

Vis, 29. rujna 1991.

Nakon razrješenja s dužnosti u Puli, Barović je imenovan zamjenikom zapovjednika Vojno-pomorske oblasti u Splitu, a novu je dužnost preuzimao na Visu.

Ondje je 29. rujna 1991. sebi oduzeo život.

U izvorima i kasnijim službenim obilježavanjima njegov se čin povezuje s dubokim protivljenjem djelovanju JNA protiv Hrvatske i njegovim odbijanjem da preuzme odgovornost za napade na hrvatske gradove.

Baroviću se pripisuje oproštajno pismo u kojem je svoje stajalište sažeo riječima:

„Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio.“

Te su riječi postale gotovo nerazdvojne od njegova imena.

Ali upravo zbog poštovanja prema Baroviću i prema povijesnim činjenicama potrebno je dodati jednu važnu ogradu.

Sadržaj tog oproštajnog pisma desetljećima prenose hrvatski i crnogorski izvori, na njega se pozivaju institucije i nalazi se u osnovi javnog sjećanja na Barovićev čin. Međutim, autentičnost izvornog dokumenta nije službeno potvrđena, a postoje i bivši časnici JNA koji su javno osporavali objavljenu verziju pisma.

To nije razlog da se Barovićeva priča odbaci.

To je razlog da se jasno odvoji ono što je dokumentirano od onoga što se prenosi na temelju spornog dokumenta.

Njegovo protivljenje razaranju Pule, njegova smrt na Visu 29. rujna 1991. te kasnije službeno hrvatsko i crnogorsko priznanje njegova postupka nisu sporni na isti način.

metodološki izvor BBC / RTCG Rat u Jugoslaviji: Kontroverzna smrt admirala besprekorne biografije – ko je bio Vladimir Barović Pročitaj analizu

„Jedini metak“ – rečenica koja je nadživjela rat

Barovićev postupak nekoliko godina poslije sažeo je crnogorski književnik Momir M. Marković.

Njegove riječi postale su možda najpoznatiji epitaf Vladimiru Baroviću:

„Jedini metak ispaljen u ovom ratu, na koji Crna Gora može biti ponosna jeste onaj admirala Vladimira Barovića.“

Važno je ovdje ispraviti pogrešku koja se često ponavlja na društvenim mrežama: autor ove rečenice nije Miomir, nego Momir M. Marković.

izvor citata Radio Slobodna Europa Heroizam admirala Barovića: Životom platio čast Pročitaj izvor

Ali smrt Vladimira Barovića ne treba romantizirati.

Vrijednost njegove priče nije u samoubojstvu.

Vrijednost je u onome što mu je prethodilo – u odbijanju da vlastitu vojničku karijeru, čin i autoritet stavi u službu razaranja ljudi za koje je smatrao da mu ništa nisu skrivili.

Mogao se pozvati na hijerarhiju.

Mogao je reći da samo izvršava zapovijedi.

Mogao je odgovornost prebaciti na svoje nadređene.

Njegov izbor bio je drukčiji.

Hrvatska mu je odala priznanje

Vladimir Barović ipak nije potpuno nestao iz hrvatskog sjećanja.

Na Visu je 12. rujna 2022. službeno otkrivena spomen-ploča posvećena njegovu činu. Ceremoniji su nazočili ministri vanjskih poslova i obrane Hrvatske i Crne Gore te gradonačelnik Visa.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova njegov je čin opisalo kao simbol ljudskosti i protivljenja zlu te naglasilo da je Barović svoju čast stavio ispred zapovijedi.

službeni izvor Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Na Visu otkrivena spomen-ploča crnogorskom admiralu Baroviću Otvori službeni izvor

Godinu poslije Pula je otišla korak dalje i proglasila ga svojim počasnim građaninom.

Crna Gora učinila je važan korak još 2016. godine, kada mu je tadašnji predsjednik Filip Vujanović posthumno dodijelio Orden za hrabrost. Vujanović je pritom istaknuo da Barović nije želio izdati naredbu kojom bi se razarali dalmatinski gradovi i ubijali nevini ljudi.

izvor HINA / Večernji list Crna Gora odlikovala admirala koji nije želio razarati hrvatske gradove Pročitaj izvor

Nije važno samo kojoj je vojsci pripadao

Vladimir Barović 1991. nije nosio hrvatsku uniformu.

Bio je kontraadmiral JNA.

I upravo zbog toga njegov postupak ima posebno mjesto u priči o ratu.

Nije morao biti Hrvat da bi znao da hrvatski civil nije meta.

Nije morao pripadati hrvatskim snagama da bi odbio razaranje Pule, Istre ili dalmatinskih gradova.

Nije morao dijeliti hrvatske političke ciljeve da bi zaključio da postoje zapovijedi iza kojih čovjek više ne može sakriti vlastitu savjest.

U svakom ratu postoje ljudi koji tvrde da nisu imali izbora.

Barovićeva priča pokazuje koliko to pitanje može biti složenije.

Trideset i pet godina poslije – hvala

Jučer, 29. rujna 2026., prošlo je punih 35 godina od smrti Vladimira Barovića.

I upravo je na ovogodišnju obljetnicu u Crnoj Gori ponovno otvoreno pitanje njegova mjesta u javnom sjećanju. Centar za građansko obrazovanje i Akcija za ljudska prava podsjetili su na njegov čin i ponovno zatražili da Podgorica dobije ulicu s njegovim imenom.

35. obljetnica Centar za građansko obrazovanje / Akcija za ljudska prava Barović je izabrao čojstvo, a Podgorica još bira hoće li ga pamtiti Pročitaj objavu povodom 35. obljetnice

Hrvatska ima pravo i obvezu pamtiti svoje branitelje, svoje poginule, svoje civile i svoje razorene gradove.

Ali ništa joj ne oduzima ako istodobno sačuva ime čovjeka koji je pripadao protivničkoj vojnoj strukturi, a nije pristao postati dio njezina razaranja.

Naprotiv.

Takvo sjećanje govori da razlikujemo uniformu od čovjeka, pripadnost od osobne odgovornosti i zapovijed od savjesti.

Vladimir Barović nije mogao zaustaviti rat.

Nije mogao spriječiti sva razaranja koja su tek dolazila.

Ali je ostavio nešto što vrijedi i 35 godina poslije: dokaz da u vrijeme kada se mnogi skrivaju iza naredbi i kolektivne odgovornosti pojedinac ipak može reći da postoji granica preko koje neće prijeći.

Zbog toga njegovo ime ne bi smjelo biti tek fusnota 1991. godine.

Vladimire Baroviću, Hrvatska Vas ne bi smjela zaboraviti.

Hvala Vam.

Urednička i metodološka napomena

Res Publica Post razlikuje dokumentirane činjenice od tvrdnji koje se temelje na kasnije objavljenim ili osporavanim dokumentima. Smrt Vladimira Barovića na Visu 29. rujna 1991., njegov čin kontraadmirala, njegova prethodna dužnost u Puli, protivljenje razaranju grada te hrvatska i crnogorska službena priznanja dobro su dokumentirani. Sadržaj oproštajnog pisma prenesen je u brojnim izvorima i citiran pri službenim obilježavanjima, ali autentičnost izvornika nije službeno potvrđena. Zbog toga su navodi iz pisma u ovom tekstu označeni odgovarajućom ogradom.

Autor: Ivan Vohrić