Godinama je Donald Trump upozoravao europske saveznike da kupnjom ruskih energenata financiraju državu od koje ih NATO treba štititi. Danas, kada američko gospodarstvo trpi posljedice visokih cijena goriva, isti američki predsjednik najavljuje dogovor s Vladimirom Putinom o isporukama ruskog dizela. Jesu li se promijenila sigurnosna načela ili samo gospodarski interesi?
Trump 2018.: Njemačka financira Rusiju, a Amerika je štiti
Dana 11. srpnja 2018. godine, tijekom sastanka NATO-a u Bruxellesu, američki predsjednik Donald Trump oštro je kritizirao Njemačku zbog njezine energetske suradnje s Rusijom.
Pred tadašnjim glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom Trump je postavio pitanje koje će godinama ostati važan dio njegove politike prema Europi: kako Sjedinjene Američke Države mogu vojno štititi Njemačku od Rusije, dok Njemačka istodobno Rusiji plaća milijarde dolara za naftu i plin?
Njegova argumentacija bila je jednostavna. Novac od prodaje energenata jača rusko gospodarstvo, a time posredno i njegovu sposobnost vojnog suprotstavljanja NATO-u.
Trump je tada izgovorio i rečenicu koju vrijedi zapamtiti:
„Ne, vi samo činite Rusiju bogatijom.”
Riječ je o prijevodu dijela njegove izjave koji je sačuvan u službenom transkriptu Bijele kuće.
Posebno je kritizirao projekt Sjeverni tok 2, plinovod koji je trebao dodatno povećati izravnu povezanost Njemačke i Rusije.
Njemačku je optuživao za pretjeranu energetsku ovisnost o Moskvi i upozoravao da takva politika predstavlja problem za NATO.
Ne moramo se slagati sa svim Trumpovim tadašnjim procjenama da bismo razumjeli njegovu temeljnu tvrdnju: kupnjom ruskih energenata zapadne države financijski jačaju Rusiju, koju istodobno predstavljaju kao sigurnosnu prijetnju.
Službeni dokument Bijela kuća – arhiva Trumpove izjave na sastanku s Jensom Stoltenbergom, Bruxelles, 11. srpnja 2018. Pročitaj izvorni transkript
Trump 2025.: Države NATO-a moraju prestati kupovati rusku naftu
Sedam godina poslije Trump je ponovno otvorio isto pitanje.
Dana 13. rujna 2025. javno je pozvao članice NATO-a da prestanu kupovati rusku naftu. Spremnost na uvođenje novih američkih sankcija Rusiji uvjetovao je time da i ostale države Saveza prekinu takvu trgovinu i poduzmu usporedive mjere.
Ovoga puta argument je imao još ozbiljniju pozadinu.
Rusija je u veljači 2022. pokrenula invaziju na Ukrajinu punog opsega. Europska unija i njezini saveznici nastojali su ograničiti prihode ruskoga državnog proračuna kako bi smanjili sredstva dostupna za financiranje rata.
Trump je smatrao da nastavak kupnje ruske nafte slabi učinkovitost takvog pritiska.
U svojoj objavi izričito je zahtijevao da sve države NATO-a prestanu kupovati rusku naftu. Tvrdio je da takva trgovina slabi njihov pregovarački položaj prema Moskvi.
Poruka iz 2018. i poruka iz 2025. bile su u osnovi jednake: trgovina ruskim energentima nije samo gospodarsko nego i sigurnosno pitanje.
Izvorna predsjednička objava Trump's Truth – arhiva Truth Sociala Trumpovo otvoreno pismo državama NATO-a od 13. rujna 2025. o prestanku kupnje ruske nafte Pročitaj izvornu objavu
Listopad 2026.: Kada Amerika treba dizel, pravila se mijenjaju
A onda dolazimo do 9. listopada 2026. godine.
Donald Trump objavio je da je nakon razgovora s Vladimirom Putinom postignut dogovor prema kojem će Rusija isporučiti velike količine dizelskog goriva američkom i svjetskom tržištu.
Prema njegovoj najavi, riječ je o više od 300.000 tona odmah, dodatnih 500.000 tona tijekom studenoga, milijun tona nakon toga te još tri milijuna tona, ovisno o stanju ruskih rafinerija.
Ukupno je najavljeno više od 4,8 milijuna tona dizela.
Razlog?
Visoke cijene goriva u Sjedinjenim Američkim Državama, koje osobito pogađaju prijevoznike, poljoprivrednike i druge gospodarske djelatnosti.
Cijene dizela u SAD-u dodatno su porasle tijekom rata s Iranom, započetog krajem veljače 2026., što je izazvalo ozbiljne poremećaje na međunarodnom energetskom tržištu.
Trump je sada kao prioritet naveo snižavanje cijena za američke građane.
Izvorna predsjednička objava Trump's Truth – arhiva Truth Sociala Trumpova objava od 9. listopada 2026. o dogovoru s Putinom i ruskom dizelu Pročitaj izvornu objavu
Istoga dana američko Ministarstvo financija objavilo je Opću licenciju broj 135, kojom je do 7. travnja 2027. dopuštena trgovina, isporuka i uvoz dizela ruskog podrijetla, uključujući uvoz u SAD, uz određena ograničenja.
Dakle, ne govorimo samo o predsjedničkoj izjavi ili medijskim nagađanjima. Postoji službeni američki dokument kojim je otvoren pravni prostor za trgovinu ruskim dizelom.
Službeni američki dokument Ministarstvo financija SAD-a – OFAC General License No. 135 od 9. listopada 2026. – dozvola za trgovinu ruskim dizelskim gorivom Otvori službenu licenciju PDF
Važno je ipak razlikovati najavljene količine od stvarno izvršenih isporuka. Sam sporazum ne dokazuje da je cjelokupna količina već isporučena.
Ali pokazuje nešto drugo.
Kada je američka administracija procijenila da joj je ruski dizel potreban za ublažavanje domaće energetske krize, odlučila je promijeniti vlastitu sankcijsku politiku.
Reuters je 9. listopada potvrdio izdavanje američke dozvole, ali i upozorio da analitičari sumnjaju u mogućnost znatnog i dugotrajnog snižavanja cijena zbog najavljenih količina.
Međunarodno izvještavanje Reuters Trump says Russia to supply diesel to US and global markets – 9. listopada 2026. Pročitaj Reutersovu analizu
Posebna proturječnost: Rusija ograničava izvoz dizela radi vlastitog tržišta
Dok Washington najavljuje isporuke ruskog goriva, u Rusiji postoji drugi problem.
Ruska vlada je uredbom broj 1252 od 29. rujna 2026. produljila određena ograničenja izvoza dizela, brodskog goriva i drugih plinskih ulja za neposredne proizvođače do 31. listopada.
Razlog ograničavanja izvoza jest zaštita domaće opskrbe u okolnostima poremećene rafinerijske proizvodnje i potreba gospodarstva, uključujući poljoprivredu.
Riječ je o ograničenjima naftnih derivata, a ne o općoj zabrani izvoza ruske sirove nafte.
Ruski pravni dokument Garant – pravna baza Ruske Federacije Uredba Vlade Ruske Federacije br. 1252 od 29. rujna 2026. o produljenju ograničenja izvoza goriva Otvori tekst ruske uredbe
Ukrajinski napadi na ruske rafinerije oštetili su dio proizvodnih kapaciteta.
Međunarodna agencija za energiju objavila je 17. rujna 2026. da je prerada sirove nafte u ruskim rafinerijama u lipnju pala na najnižu razinu u više od dvadeset godina.
Prema njezinoj analizi, proizvodnja benzina smanjena je za približno 20 posto, a proizvodnja dizela za gotovo 30 posto u odnosu na 2025. godinu.
Rusija može raspolagati golemim količinama sirove nafte, ali to ne znači da istodobno ima dovoljno neoštećenih kapaciteta za proizvodnju svih potrebnih naftnih derivata.
Energetska analiza Međunarodna agencija za energiju – IEA Russian refining sector struggles amid intensifying Ukrainian attacks – 17. rujna 2026. Pročitaj analizu IEA-e
Posebno je zanimljiva Putinova izjava od 1. listopada 2026. godine.
Ruski predsjednik tada je izjavio da ruski dizel neće stizati na svjetsko tržište dok postoje sankcije i zabrane. Istodobno je tvrdio da Rusija raspolaže dovoljnim količinama dizela.
Samo osam dana poslije Trump objavljuje dogovor o velikim isporukama.
Putinova izjava Reuters / MarketScreener Putin says Russia won't supply diesel to global markets until sanctions are lifted – 1. listopada 2026. Pročitaj izvještaj
To otvara konkretna pitanja.
Je li u međuvremenu pronađen pravni način za izvoz unatoč ruskim ograničenjima? Jesu li dogovorene isporuke povezane s postojećim zalihama ili tek budućom proizvodnjom? Hoće li ruski poljoprivrednici imati dovoljno goriva dok se dizel izvozi radi stabilizacije američkog tržišta?
Dostupni dokumenti još ne daju potpun odgovor.
No jasno je da se energetske zabrane, sankcije i iznimke mogu mijenjati kada države procijene da za to postoji dovoljno snažan politički ili gospodarski razlog.
Tko je preuzeo europsko tržište nakon odlaska ruske nafte?
Promotrimo gospodarske posljedice europskih sankcija.
Prema službenim podacima Vijeća Europske unije, 2021. godine EU je iz Rusije uvezao 114,4 milijuna tona nafte. Godine 2025. ta se količina smanjila na 9,7 milijuna tona.
U istom razdoblju uvoz nafte iz Sjedinjenih Američkih Država povećao se s 37,1 na 63,5 milijuna tona.
Ruski udio u europskom uvozu pao je s 25,8 na 2,2 posto, dok su američki dobavljači postali najveći pojedinačni izvor uvozne nafte za Europsku uniju.
Povećao se i uvoz iz Norveške i Kazahstana.
Ovi podaci dokazuju da je europska energetska trgovina doživjela veliko preusmjeravanje, od kojeg su američki dobavljači ostvarili značajnu gospodarsku korist.
Oni ne dokazuju da je rat pokrenut kako bi se preuzelo tržište niti da su sankcije bile dio unaprijed dogovorene operacije.
Ipak, dokumentiraju promjenu koja zaslužuje pozornost.
Dok je Rusija gubila europsko tržište, američki proizvođači povećavali su svoj udio. Danas Washington istodobno otvara mogućnost nove trgovine ruskim dizelom.
To je dovoljno snažna činjenica da se postavi pitanje dosljednosti američke energetske politike.
Službena europska statistika Vijeće Europske unije Odakle EU nabavlja naftu? – podaci o dobavljačima i promjeni uvoza od 2021. do 2025. Provjeri službene podatke
A što je s Hrvatskom? Zar mi ne znamo kupovati i prerađivati naftu?
Hrvatska desetljećima ima iskustvo u nabavi, transportu i preradi nafte.
Posjedujemo naftni terminal u Omišlju, naftovodni sustav JANAF-a i Rafineriju nafte Rijeka.
Štoviše, INA je u rujnu 2026. izvijestila o pokretanju novog postrojenja za obradu teških ostataka u riječkoj rafineriji.
Prema podacima kompanije, modernizacija omogućuje preradu težih vrsta nafte i povećava mogućnost proizvodnje dizela.
Iz iste količine sirove nafte očekuje se do 30 posto više dizela, uz smanjenje potrebe za uvozom vakuumskog plinskog ulja.
Službeno priopćenje INA INA uspješno pokrenula postrojenje za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka – 22. rujna 2026. Pročitaj priopćenje INA-e
Dakle, pitanje nije zna li Hrvatska nabavljati rusku naftu.
Pitanje je pod kojim uvjetima to smije činiti.
Europska unija 2022. zabranila je uvoz ruske sirove nafte morskim putem te određenih naftnih derivata, uz propisana izuzeća.
Hrvatska je tada dobila posebno privremeno odstupanje za rusko vakuumsko plinsko ulje, koje se koristilo u rafinerijskoj proizvodnji.
Takvi primjeri pokazuju da je europski sustav sankcija već predviđao mogućnosti ograničenih iznimaka.
Službena odluka EU-a Vijeće Europske unije Šesti paket sankcija Rusiji, 3. lipnja 2022. – zabrana uvoza ruske nafte i predviđena izuzeća Otvori odluku Vijeća EU-a
Međutim, Hrvatska danas ne može jednostrano sklopiti sporazum s Moskvom kojim bi zaobišla obvezujuće sankcije Europske unije.
Istodobno, treba biti precizan: te sankcije nisu samo američka odluka nametnuta Europi.
Donijelo ih je Vijeće Europske unije, uz sudjelovanje država članica, uključujući Hrvatsku.
Zbog toga političku odgovornost za njihove gospodarske posljedice imaju i europske i hrvatske vlasti.
No ako američka administracija može ponovno procijeniti odnos između sankcija, cijena energenata i nacionalnog interesa, onda je legitimno pitati zašto i europske institucije ne bi javno prikazale istu vrstu analize.
Koliki su stvarni troškovi promjene dobavljača za hrvatsko gospodarstvo? Koje su prednosti veće energetske neovisnosti od Rusije? Jesu li građani za plaćenu cijenu dobili dugoročnu sigurnost opskrbe?
Na takva pitanja treba odgovoriti brojkama, a ne političkim parolama.
Još jedno iznenađenje: Amerikanci i Rusi razgovaraju i o Sjevernom toku
Samo dan prije Trumpove najave o dizelu, 8. listopada 2026., Reuters je objavio istraživanje prema kojem su visoki američki i ruski predstavnici razmatrali mogućnost uključivanja američkog investitora u plinovodni sustav Sjeverni tok.
U razgovorima su se, prema Reutersovim izvorima, spominjali američki izaslanik Jared Kushner i ruski predstavnik Kiril Dmitrijev.
Takav bi poslovni aranžman mogao omogućiti američkim investitorima sudjelovanje u budućim prihodima od transporta ruskog plina prema Europi.
Ipak, ovdje je nužan oprez.
Reuters je izvijestio o razgovorima, ne o sklopljenom sporazumu. Predstavnik Bijele kuće izjavio je da nedavno nisu vođeni razgovori o Sjevernom toku, a njemačke vlasti protive se ponovnom otvaranju tog sustava. Postoje i ozbiljne sankcijske i pravne prepreke.
Ali činjenica da Reuters, pozivajući se na više upućenih izvora, izvještava o mogućim poslovnim modelima ponovno otvara pitanje američko-ruskih energetskih interesa.
Podsjetimo se: upravo je Sjeverni tok bio jedan od glavnih razloga Trumpovih napada na njemačku energetsku politiku 2018. godine.
Osam godina poslije govori se o mogućnosti da američki kapital sudjeluje u istom energetskom sustavu.
Ako bi se takav sporazum jednog dana ostvario, postavilo bi se jednostavno pitanje: bi li trgovina ruskim plinom predstavljala manji sigurnosni rizik zato što bi u njoj sudjelovao američki investitor?
Reutersovo istraživanje Reuters US, Russia explore gas sale to Europe amid Ukraine war, say sources – 8. listopada 2026. Pročitaj Reutersovo istraživanje
Sigurnost ili trgovina? Europski građani imaju pravo znati cijenu odluka
Ne smijemo izostaviti najvažniju činjenicu: Rusija je napala Ukrajinu i nastavlja voditi rat.
Sankcije su donesene kako bi se ograničila sredstva kojima Moskva može financirati agresiju.
Kupnja ruskih energenata može povećati ruske izvozne prihode. Zbog toga postoje stvarni sigurnosni i politički razlozi za ograničavanje takve trgovine.
Niti je svaka kupnja ruske nafte pogrešna po samoj svojoj prirodi, niti je svako ukidanje sankcija automatski opravdano.
Potrebno je procijeniti učinke konkretnih odluka.
Ali načelo mora biti razumljivo i dosljedno.
Ako se europskim državama godinama objašnjava da trgovinom s Rusijom financiraju sigurnosnu prijetnju, onda američka administracija mora objasniti po čemu se njezin novi dogovor razlikuje.
Američki poljoprivrednici, prijevoznici i građani imaju legitimno pravo na pristupačno gorivo.
Jednako pravo na gospodarsku stabilnost imaju i europski građani.
Ipak, gospodarska korist ne može biti jedino mjerilo, jer jednako treba razmotriti posljedice za europsku sigurnost i Ukrajinu.
Zato umjesto unaprijed donesenih zaključaka o navodnim tajnim dogovorima velikih sila valja zahtijevati javno dostupne činjenice: ugovore, iznose, uvjete izuzeća, stvarne isporuke i procjene gospodarskih posljedica.
Zaključak: Jesu li se promijenila načela ili samo interesi?
Godine 2018. Trump je upozoravao Njemačku da kupnjom ruskih energenata jača državu od koje je NATO štiti.
Godine 2025. zahtijevao je od članica NATO-a prestanak kupnje ruske nafte.
Dana 9. listopada 2026. objavio je dogovor s Putinom o ruskom dizelu, dok je američko Ministarstvo financija istoga dana omogućilo trgovinu tim gorivom kroz posebno sankcijsko izuzeće.
To su tri dokumentirana događaja.
Između njih postoji vidljiva promjena američke politike koju nije moguće zanemariti.
Ono što ti događaji sami po sebi ne dokazuju jest da su ratovi, sankcije i kasniji energetski dogovori od početka bili dio zajedničkog plana velikih sila.
Ali dokazi o takvom planu nisu potrebni da bi se postavilo pitanje političke dosljednosti.
Europljani imaju pravo znati koliko ih je koštalo preusmjeravanje energetskog tržišta, koliko je pridonijelo njihovoj sigurnosti i zbog čega Washington danas dopušta trgovinu koju je ranije predstavljao kao sigurnosni problem.
Hrvatska pritom ne bi trebala promatrati vlastite gospodarske interese isključivo kroz odluke Washingtona ili Moskve, nego kroz javno obrazloženu politiku koja istodobno vodi računa o nacionalnoj sigurnosti, međunarodnim obvezama i životnom standardu građana.
Jer kada velike sile mijenjaju energetsku politiku, građani imaju pravo tražiti objašnjenje — osobito ako su prethodno godinama plaćali gospodarsku cijenu drukčije politike.
Urednička napomena – Res Publica Post
Članak se temelji na službenim dokumentima američke administracije, Vijeća Europske unije, ruskim propisima, analizi Međunarodne agencije za energiju i izvještajima međunarodnih novinskih agencija. Najavljene isporuke ruskog dizela nisu predstavljene kao već izvršene. Navodi o mogućim američkim ulaganjima u Sjeverni tok odnose se na prijavljene razgovore, ne na potvrđen sporazum. Uredništvo razlikuje dokumentirane činjenice, gospodarske posljedice i politička pitanja za koja još nema konačnih odgovora.
Autor: Ivan Vohrić
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
