Vjerska sloboda i sigurnost dva su temelja demokratskog društva. Može li komad tkanine ugroziti demokraciju? Može li čovjek druge vjere uništiti kulturu naroda u kojem živi? I što nam vrijede zakoni ako država ne uspijeva zaštititi građane od nasilja? Slučaj belgijske učiteljice koja je izgubila posao zbog hidžaba i neredi u Francuskoj i Italiji otvaraju pitanje koje Europa sve teže izbjegava: gdje završava sloboda pojedinca, a počinje odgovornost države?
Belgijska učiteljica i pitanje vjerske slobode
U rujnu 2026. belgijska učiteljica Hadija Amajoud, zaposlena u školi Kiempunt Campus Assenede, izgubila je posao nakon što je odbila skinuti hidžab tijekom nastave.
U toj je školi radila od 2022. godine, a hidžab je nosila već prilikom zaposlenja. Prema dostupnim izvješćima, njezin nastavnički rad nije bio negativno ocijenjen.
Pokrajinska vlast Istočne Flandrije naknadno je uvela zabranu vidljivih vjerskih i svjetonazorskih simbola za nastavnike, uz određene iznimke.
Posebno je zanimljivo da je Flamanski institut za ljudska prava još u prosincu 2025. u njezinu slučaju utvrdio izravnu i neizravnu diskriminaciju te uznemiravanje. Preporučio je da joj se omogući nastavak rada s hidžabom i povuče opća zabrana. Unatoč tome, učiteljica je u rujnu 2026. otpuštena.
Taj nalaz instituta nije pravomoćna sudska presuda, ali je važan dokument za razumijevanje slučaja.
I tada je društvena rasprava ponovno krenula očekivanim smjerom.
Jedni govore kako svatko tko dolazi u europsku državu mora prihvatiti njezine zakone. Drugi odgovaraju da se sloboda vjeroispovijedi ne može jednostavno izbrisati pravilnikom o odijevanju.
Ali pritom se gotovo nitko ne zaustavlja na najjednostavnijem pitanju.
Je li ta žena nekome nametala svoju vjeru ili ju je samo javno pokazivala?
To nisu iste stvari.
I još nešto. Na fotografiji nije žena s nikabom koji prekriva lice, nego s hidžabom koji ostavlja lice vidljivim. Razlikovanje tih dviju vrsta pokrivala važno je kada govorimo o identifikaciji, sigurnosti i komunikaciji.
Sjećam se žena s maramama u hrvatskom selu
Rođen sam u Osekovu, u Moslavini, u katoličkoj sredini.
Sjećam se vremena kada su žene u selu svakodnevno nosile marame. Nosile su ih naše bake, majke i susjede. Bila je to tradicija, dio kulture, običaja i osobnog načina odijevanja.
Nitko u tim maramama nije vidio prijetnju hrvatskom identitetu.
Naravno, marama naše bake i hidžab muslimanke nemaju nužno isto vjersko značenje. Ali obje nas podsjećaju da odjeća može izražavati tradiciju, pripadnost i osobni identitet.
Danas, kada vidimo ženu s drukčijom maramom, neki u njoj odmah prepoznaju opasnost.
Zašto?
Jesmo li upoznali tu ženu? Znamo li kakva je majka, susjeda, učiteljica ili radnica? Znamo li je li poštena, dobronamjerna ili spremna pomoći drugome?
Ne znamo.
Ali već smo donijeli sud.
Ispod odjeće nalazi se čovjek. Može biti pošten ili nepošten, dobročinitelj ili kriminalac. O tome ne odlučuju boja kože, nacionalnost, križ oko vrata ili marama na glavi. Odlučuju njegova djela.
Ako želim da u Hrvatskoj bez straha nosim križić oko vrata, ne mogu istodobno zahtijevati da ga pravoslavac skriva ili da muslimanka mora skinuti hidžab samo zato što se meni ne sviđa.
To bi bilo upravo ono protiv čega tvrdim da se borim.
Vjerska sloboda i sigurnost nisu suprotnosti
Često se čuje argument: u pojedinim islamskim državama kršćani nemaju slobode kakve muslimani imaju u Europi.
To je ozbiljno pitanje. Vjerski progon, prisilno nametanje odijevanja i kažnjavanje ljudi zbog njihovih uvjerenja zaslužuju nedvosmislenu osudu.
Ali zašto bismo standarde europske demokracije određivali prema postupcima država kojima zamjeramo kršenje ljudskih prava?
Ako drugdje progone čovjeka zbog križa, trebamo li mi progoniti ženu zbog hidžaba?
Kakvu smo time civilizacijsku razliku pokazali?
Demokracija ne dokazuje svoju vrijednost time što svima nameće isti izgled, nego time što štiti slobodu pojedinca i jednakost pred zakonom.
Naravno, sloboda nema neograničen doseg.
U okolnostima u kojima je nužna pouzdana identifikacija osobe država može propisati opravdana pravila o otkrivanju lica. Posebni profesionalni zahtjevi također mogu opravdati određena ograničenja.
I europsko pravo dopušta različite modele neutralnosti javne službe, uključujući neke zabrane vidljivih vjerskih simbola, ali samo uz odgovarajuće pravno opravdanje i poštovanje načela razmjernosti.
Zato pitanje belgijske učiteljice nije jednostavno pitanje sviđa li nam se hidžab, nego je li konkretna zabrana nužna, opravdana i razmjerna.
Neutralna država ne mora imati građane bez vidljivih uvjerenja. Njezina je temeljna obveza da prema tim građanima postupa nepristrano.
Francuska i Italija: kada prosvjed prijeđe u nasilje
A sada dolazimo do druge strane iste rasprave.
Dok Europa vodi polemike o vjerskim simbolima, u Francuskoj su se 17. i 18. listopada 2026. prosvjedi zbog visokih troškova života i nezadovoljstva javnim službama pretvorili u ozbiljne nerede.
Trgovine su razbijane i pljačkane, vozila paljena, a napadnute su i javne zgrade.
Prema najnovijim izvješćima Reutersa i Associated Pressa od 20. listopada, francuske vlasti izvijestile su o približno 2.500 uhićenih. Više od 800 osoba izvedeno je pred državne tužitelje, a do utorka u podne 149 ih je završilo u zatvoru.
Nasiljem i razaranjem pogođeno je više od 3.000 trgovina.
Tijekom vikenda bilo je mobilizirano oko 60.000 policijskih službenika, a vlasti su nakon nereda u dijelovima nekoliko gradova uvele policijski sat.
Istodobno je francuska Nacionalna skupština najavila istragu o nasilju i načinu na koji su sigurnosne službe postupale tijekom nereda.
Francuski premijer Sébastien Lecornu 20. listopada najavio je snažno pojačanje policijske prisutnosti uoči novih prosvjeda. Ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez najavio je i potporu pripadnika vojnih snaga Sentinelle, koji bi trebali rasteretiti policiju kako bi se mogla usredotočiti na održavanje javnog reda.
Slične prizore gledali smo i iz Italije. Tijekom prosvjeda u Milanu i Bologni 17. i 18. listopada došlo je do sukoba s policijom, bacanja kamenja, oštećivanja objekata i intervencija sigurnosnih snaga.
Ovdje želim biti potpuno jasan.
Pravo na prosvjed nije pravo na pljačku. Nezadovoljstvo vlašću nije dozvola za paljenje automobila. Socijalna nepravda nije opravdanje za napad na policajca ili uništavanje tuđe imovine.
Građanin koji je desetljećima radio, plaćao poreze i otvorio trgovinu ne smije ostati nezaštićen zato što se netko odlučio obračunavati s državom preko njegova izloga.
To je jedna od temeljnih obveza svake organizirane države.
Vjerska sloboda i sigurnost ne mogu se štititi selektivno: država mora jednako čuvati pravo na različitost i sprječavati nasilje.
Država koja ne štiti građane gubi njihovo povjerenje
Na društvenim mrežama pojavljuju se snimke policajaca koji se povlače pred nasilnim skupinama.
Bez provjere cjelovitih snimki nije moguće zaključiti je li riječ o opravdanom taktičkom povlačenju ili stvarnom propustu zapovijedanja.
Policija se katkad mora povući radi zaštite života, pregrupiranja i organiziranja učinkovitije intervencije.
Ali kada se cijele gradske četvrti nađu izložene pljački i nasilju, pitanje odgovornosti državnog aparata postaje neizbježno.
Kako je nasilje eskaliralo? Jesu li postojala pravodobna sigurnosna upozorenja? Jesu li snage pravilno raspoređene? Jesu li građani i njihove imovine bili odgovarajuće zaštićeni?
To su pitanja na koja država mora odgovoriti.
I da, u takvim okolnostima država mora pokazati odlučnu represiju prema počiniteljima kaznenih djela.
Ali represiju u pravnom smislu: zakonitu, pravodobnu, odlučnu i razmjernu primjenu ovlasti, uz prikupljanje dokaza, uhićenja kada su ispunjeni zakonski uvjeti te neovisne sudske postupke.
Bez osvete. Bez samovolje. Bez kolektivnog kažnjavanja.
Je li počinitelj bijelac ili crnac, kršćanin ili musliman, domaći državljanin ili stranac, ne smije mijenjati njegovu odgovornost za konkretno djelo.
Jednako tako, mirni prosvjednik ne smije biti tretiran kao kriminalac zato što je netko drugi iskoristio prosvjed za nasilje.
Policija mora imati jasne ovlasti, odgovarajuću opremu, osposobljenost i zapovjednu potporu. Ali njezina se snaga ne mjeri samo količinom primijenjene sile, nego sposobnošću da zaštiti građane i uspostavi red uz poštovanje zakona.
Može li doseljavanje uništiti kulturu naroda?
Ovo je pitanje na koje će se mnogi pozvati čim spomenemo islam, hidžab ili europske nerede.
Kultura naroda nije beznačajna. Njezino očuvanje legitimna je briga društva.
Hrvatski jezik, običaji, povijest, kulturna baština i demokratske institucije dio su identiteta koji imamo pravo njegovati i prenositi budućim generacijama.
Ali kultura nije toliko krhka da je može uništiti sama prisutnost čovjeka druge vjere.
Ono što je može ozbiljno ugroziti jest dugotrajno slabljenje institucija, nepoštovanje zakona, nasilje, ekstremizam i gubitak povjerenja građana u državu.
Integracija zato mora uključivati i prava i obveze.
Od svakoga tko živi u nekoj državi opravdano je očekivati poštovanje njezinih zakona, javnog poretka te prava i sloboda drugih ljudi.
Nitko nema pravo nametati vjerska pravila drugima, opravdavati nasilje nad ženama, širiti mržnju ili provoditi vlastitu pravdu pozivajući se na tradiciju ili vjeru.
Ali isto tako nitko nema pravo unaprijed proglasiti milijune ljudi opasnima samo zbog njihove nacionalnosti, boje kože ili religijske pripadnosti.
Najnoviji prosvjedi u Francuskoj i Italiji pokrenuti su ponajprije društvenim i gospodarskim nezadovoljstvom. Zato bi bilo činjenično neutemeljeno sve sudionike nereda automatski nazivati migrantima ili islamistima.
Kaznena odgovornost mora biti osobna. Nikada kolektivna.
Vjerska sloboda i sigurnost: što jamči Ustav Republike Hrvatske?
Ovdje nije potrebno izmišljati neka nova civilizacijska načela.
Članak 14. Ustava Republike Hrvatske jamči jednakost pred zakonom.
Članak 40. jamči slobodu savjesti i vjeroispovijedi te slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 41. propisuje jednakost vjerskih zajednica pred zakonom i njihovu odvojenost od države.
Članak 42. štiti pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed.
Te odredbe zajedno govore nešto iznimno važno.
Država mora štititi slobodu čovjeka, ali i prava onoga tko može postati žrtvom tuđeg nasilja.
Nema stvarne slobode vjeroispovijedi ako se čovjek boji nositi križ, niti slobode javnog okupljanja ako mirni građani strahuju od nasilnih skupina.
Nema ni učinkovite demokracije ako zakoni postoje samo na papiru.
Ne želim državu koja određuje što ću nositi. Želim državu koja me može zaštititi.
Ne želim živjeti u društvu u kojem će mi netko određivati smijem li nositi križić.
Ne želim ni društvo u kojem će pravoslavac skrivati svoju vjeru ili muslimanka strahovati od gubitka dostojanstva samo zato što nosi hidžab.
Ali jednako tako ne želim državu u kojoj će nasilne skupine razbijati trgovine, paliti vozila i napadati građane, dok institucije ne uspijevaju osigurati javni red.
Ne tražim privilegije ni za jednu vjeru, nacionalnost ili skupinu.
Vjerska sloboda i sigurnost moraju vrijediti za sve, bez obzira na to tko vjeruje, kako izgleda ili odakle dolazi.
Tražim jednaka prava i jednake obveze.
Tražim državu koja će zaštititi mirnog građanina bez obzira na to kako izgleda i kojoj se vjeri moli.
I državu koja će odlučno postupiti prema onome tko krši zakon, bez obzira na to kako izgleda i kojoj se vjeri moli.
Jer demokracija ne znači da je sve dopušteno.
Ona znači da je sloboda pojedinca zaštićena pravom, a državna sila ograničena tim istim pravom.
Ispod marame, križa, kože i nacionalnosti nalazi se čovjek.
Zato čovjeka trebamo prosuđivati prema njegovim djelima, a državu prema njezinoj sposobnosti da zaštiti slobodu, sigurnost i pravdu za svakoga.
Možda je to za neke utopija.
Za mene je to smisao civiliziranog društva.
Autor: Ivan Vohrić
Dokumentacija i izvori
Belgija – otkaz učiteljici The Brussels Times / Belga Flemish teacher fired for refusing to remove headscarf Pročitaj izvor
Belgija – odluka o diskriminaciji Flamanski institut za ljudska prava Odluka 2025-31 od 11. prosinca 2025. Izvorni dokument
Francuska – najnoviji pregled Reuters France in turmoil: What might follow a weekend of riots? Pročitaj izvješće
Francuska – uhićenja i policijski sat Associated Press Curfews imposed in French cities to prevent further rioting Pročitaj izvješće
Italija – sukobi u Milanu Reuters Milan police clash with protesters on second day of unrest Pročitaj izvješće
Pravo Europske unije >Pročitaj presudu</a> Predmet C-148/22 – neutralnost javne službe i vjerski simboli Otvori izvor
Ustav Republike Hrvatske Narodne novine Ustav Republike Hrvatske – pročišćeni tekst Otvori izvor
Policijsko postupanje na prosvjedima OSCE / ODIHR Human Rights Handbook on Policing Assemblies Otvori izvor
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić
Pratite Res Publica Post i na WhatsApp kanalu
Želite brzu obavijest kada objavimo novi članak? Pridružite se našem WhatsApp kanalu.
Pratitelji kanala međusobno ne vide brojeve mobitela.
About the Author
