Napomena o izvoru i kontekstu
Autor: Ivan Vohrić
Velikosrpska promidžba u međuratnoj Jugoslaviji tema je brojnih izvora i polemika. U nastavku donosimo ulomke i sažetak navoda iz publikacije poznate kao “Siva knjiga” (Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj), izdane u ratnim okolnostima. Tekst se prenosi kao povijesni izvor i primjer tadašnje interpretacije procesa u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.
Budući da je riječ o materijalu nastalom u propagandnom i ratnom kontekstu, navode treba čitati kritički. Korisno je razlikovati tri razine: (1) opis, (2) političku interpretaciju, (3) tvrdnje koje traže dodatnu provjeru u drugim izvorima.
Što tekst tvrdi: velikosrpska promidžba i politika asimilacije
U uvodnim poglavljima publikacija tvrdi da je velikosrpska promidžba u Bosni i Hercegovini ojačala za vrijeme austro-ugarske uprave. Zatim tvrdi da je vrhunac dosegla nakon stvaranja Jugoslavije, kada BiH ulazi u državni okvir iz Beograda.
Autor dalje iznosi tezu da je politika Kraljevine Jugoslavije nastojala:
- pravoslavno stanovništvo u BiH i drugim hrvatskim zemljama nacionalno usmjeriti prema srpskom identitetu
- demografskim mjerama (naseljavanjem) “učvrstiti” srpsku prisutnost u BiH
- pritiscima širiti utjecaj i na muslimansko stanovništvo
Važno je naglasiti: ovo su tvrdnje izvora. One su pisane iz perspektive jednog političkog tabora.
Uloga državnog aparata i političkih mreža
Tekst opisuje da su sredstva državne vlasti u međuratnom razdoblju bila snažno koncentrirana u Beogradu. Prema tom prikazu, to je omogućilo snažan administrativni utjecaj u BiH i Hrvatskoj. Poseban naglasak stavlja se na dio pravoslavne populacije koji je bio egzistencijalno vezan uz državni aparat.
U tom okviru spominju se i skupine povezane s četničkim i sličnim organizacijama. Izvor im pripisuje ulogu protivljenja hrvatskoj državnoj ideji. Današnjem čitatelju korisno je zastati i postaviti pitanje. Gdje završava opis političkih mreža, a gdje počinje kolektivna generalizacija? To je ključna granica u kritičkom čitanju.
Demografske i upravne politike kao instrument
Jedan od jačih naglasaka ulomka odnosi se na demografiju i upravu. Izvor tvrdi da se:
- planski naseljavalo stanovništvo u sjeveroistočnoj Hrvatskoj radi pomicanja etničke granice
- administrativni aparat “prelio” u Slavoniju i BiH, od viših do nižih razina
- sličan obrazac provodio i kroz gospodarska poduzeća
Ovdje je dobro biti precizan u jeziku. Korektnije je pisati “izvor tvrdi”, a zatim dodati da su kadrovska struktura i demografske politike Kraljevine Jugoslavije predmet rasprava i u historiografiji.
Simboli moći i širenje utjecaja
Na kraju ulomka izvor navodi gradnju pravoslavnih hramova i izvan područja gdje je pravoslavno stanovništvo bilo brojno. Taj se podatak tumači kao simbol prisutnosti državnog aparata. U višenacionalnim državama simboli često postaju politička poruka. Nisu samo administrativna činjenica.
Zašto je ovaj izvor danas važan
Bez obzira na pristranost, ovakvi tekstovi mogu biti korisni. Pokazuju kako je jedna strana interpretirala međuratnu Jugoslaviju. Pokazuju koje teme je smatrala ključnima. To su demografija, uprava i identitet.
No potreban je oprez. Povijesni izvor nije isto što i povijesna istina. Izvor je materijal koji se uspoređuje s drugim dokumentima, statistikama i svjedočanstvima. Upravo zato ga i objavljujemo u kontekstu.
IZVORNI TEKST
Veliko-srpska promidžba u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrijske uprave poprimila je jak zamah. Osnutkom Jugoslavije, u koje sklop ulaze Bosna i Hercegovina — postigla je ta promidžba svoj vrhunac. Srbija je uprla sve snage, da pravoslavne u Bosni i Hercegovini i ostalim hrvatskim zemljama učini Srbima, a naseljivanjem Srba u Bosni i Hercegovini, da ovim hrvatskim pokrajinama dade što snažniji srbski biljeg.
Iskoristila su se sva sredstva državne vlasti, koja su kroz punih dvadeset i tri godine bila u rukama Beograda, pa i najbezobzirniji pritisak, proširen i na hrvatski muslimanski živalj. No upotrijebljena sila nije mogla ni izdaleka postići ciljeve, koji su joj bili postavljeni.
Srbijanska vladavina u Bosni i Hercegovini samo je ojačala narodnostnu vezu Hrvata muslimana i katolika, dok je kod pravoslavne manjine provela selekciju, izraženu u tome, da je jedan manji dio pravoslavnih postao nosiocem velikosrbske misli. Ta manjina bila je sastavljena uglavnom od ljudi, koji su svoje egzistencije osnivali više manje na teret bivše jugoslavenske države, bilo kao državni službenici, bilo kao posebna vrsta »patriota«, svrstanih u četničku i slične organizacije sa raznim povlasticama na račun naroda bivše Jugoslavije.
Ta pravoslavna skupina, zadojena političkom megalomanijom, kojoj nema premca, postala je avantgarda u borbi za uništenje hrvatske državne misli. U dvadeset godina opstanka veliko-srpske Jugoslavije provodio se iz Beograda smišljeni nacrt, da se hrvatski narod sustavnim slabljenjem na njegovom starodrevnom narodnostnom području učini najprije nesposobnim za otpor velikosrpskoj državnoj misli, a zatim potpuno nemoćnim obnoviti svoju vlastitu državu.
Smišljenim naseljivanjem Srba u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, u t. zv. slavonskoj Hrvatskoj, pokušalo se pomaknuti hrvatsku narodnostnu granicu daleko na zapad. Preko šestdeset tisuća Srba nasilno je ubačeno na hrvatsko zemljište triju starih slavonskih županija.
Sve hrvatske krajeve, a najviše područje slavonske Hrvatske te Bosne i Hercegovine, upravo je sa istim ciljem preplavilo srpsko činovništvo od najvišeg do najnižeg. Ista politika provodila se i uvlačenjem Srba u priradna poduzeća u Hrvatskoj. To je išlo tako daleko, da je bilo ozbiljnih Srba, koji su se pitali, u kakvom bi se položaju našla Srbija, kad bi nestalo Jugoslavije i Srbija sa svojim predratnim granicama morala primiti na vlastiti teret tako ogroman broj ljudi odviklih od rada i pravog zanimanja? Kako je bila velika ta nezasitnost u širenju moći Srbijanaca na području Jugoslavije — u kojoj su oni inače bili manjina — svjedokom su srpski hramovi podizani i u samoj Štajerskoj, gdje pravoslavnih osim činovnika i oružnika uopće nije bilo!
Sva prava pridržana © Ivan Vohrić za Skrivenu Povijest
About the Author
