Ivan Vohrić
Jeste li znali da je Hrvatska, u dalekoj 1483. godini, učinila nešto revolucionarno što je prethodilo čak i kasnijoj Reformaciji i promijenilo tijek europske povijesti tiskarstva? Vjerojatno niste. Jer ova priča, unatoč svom iznimnom značaju, još uvijek čeka da bude ispričana široj javnosti. Riječ je o 22. veljači 1483. godine, datumu kada je tiskan Misal po zakonu rimskoga dvora, prva europska knjiga liturgije koja nije bila tiskana na latinskom jeziku, već na – hrvatskom jeziku i drevnom glagoljicom!
Misal po zakonu rimskoga dvora
Financiranjem Anža (Ivana) VIII Frankapana Brinjskog i radom prvog hrvatskog tiskara i autohtonog Kosinjana Ambroza Kacitića od plemena Kolunića. Tiskan je i na pergameni, te je prva hrvatska i slavenska inkunabula tiskana ne samo na papiru, nego i na pergameni. Osim toga, hrvatski je prvotisak prva hrvatska i slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno. Jedna je od najljepše tiskanih inkunabula uopće.
Misal po zakonu rimskoga dvora prva je inkunabula tiskana na hrvatskom jeziku. U kolofonu je naveden datum tiskanja inkunabule, međutim ne i mjesto, vjerojatno tada Kosinjanin Ambroz Kacitić nije mislio kako će drugi željeti preuzeti zasluge za to “prvo u svijetu čudo” jer je latinski bio obavezan u služenju mise pa tako i pisanje svetovnih knjiga.
Riječ je o misalu rimske kurije koji je kao najopćenitiji u zapadnoj crkvi prevladao već u 13. stoljeću, na što upućuje sintagma “po zakonu rimskoga dvora”.
Do danas je u svijetu sačuvano 12 primjeraka Misala, no nijedan nije potpun. Izvan Hrvatske čuva se pet primjeraka. Jedan u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu (signatura: BX2015.A5 R6 1483), jedan u ruskoj Nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu (signatura: Берч. 1), jedan Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (signatura: Ink.1.D.14) te dva primjerka u knjižnici u Vatikanu (signature: Inc. II 733 i Inc. II 744).
U vremenu latinske dominacije, Hrvatska se usudila biti prva
U 15. stoljeću, latinski jezik je bio neprikosnoveni vladar europske znanosti, kulture, i naravno, crkve. Liturgija se slavila isključivo na latinskom, a narodni jezici su se smatrali nedovoljno uzvišenima za takve svrhe. U tom ozračju, pojavljuje se hrvatski Misal, kao bljesak inovacije i hrabrosti.
Što je Misal i zašto je ovaj hrvatski toliko poseban?
Misal je ključna liturgijska knjiga u Katoličkoj crkvi. Sadrži sve tekstove, molitve, čitanja i upute potrebne za slavljenje mise tijekom cijele godine. Hrvatski Misal iz 1483. nije bio samo prijevod latinskog misala. On je bio prvi u Svijetu koji je u potpunosti zaobišao latinski jezik i koristio narodni jezik – hrvatski – i to pisan glagoljicom, jedinstvenim pismom koje su Hrvati baštinili od svetih Ćirila i Metoda.
Glagoljica – pismo identiteta i prkosa
Glagoljica nije bila samo pismo. Ona je bila simbol hrvatskog kulturnog i vjerskog identiteta. U vrijeme kada se širio utjecaj latinske kulture, glagoljica je predstavljala otpor i čuvanje vlastite baštine. Tiskanje Misala glagoljicom nije bio samo praktičan izbor, već i snažna poruka o kulturnoj samosvijesti i ponosu.
Prethodnik Reformacije?
Zanimljivo je da se ovaj hrabar iskorak Hrvatske dogodio desetljećima prije Protestantske reformacije, koja će, između ostalog, zagovarati liturgiju na narodnim jezicima. Hrvatski Misal iz 1483. anticipirao je taj trend i pokazao da je težnja za razumljivijom liturgijom postojala i ranije, duboko ukorijenjena u narodu.
Misterij Kosinjske tiskare
Gdje je tiskan ovaj revolucionarni Misal? Dugo se namjerno vjerovalo da je lokacija nepoznata. No, sve više tragova kroz povijest je dokazivalo i upućivalo na Kosinj, malo mjesto u srcu Hrvatske, kao kolijevku ovog prvog hrvatskog tiska. Govorimo o Kosinjskoj tiskari, skrivenom centru glagoljske pismenosti i tiskarstva koju su namjerno skrivali i gurali u Veneciju, Roč i Izolu.
Kosinj – skriveno središte glagoljskog tiskarstva?
Kosinj u 15. stoljeću nije bio obično mjesto. Bio je žarište glagoljaške kulture, okružen samostanima i crkvama koje su čuvale staroslavensku tradiciju. Lokalna predaja i sve više povijesnih dokaza podupiru da se upravo u Kosinju, u tajnosti i skromnosti, dogodilo tiskarsko čudo – rođenje prvog europskog misala na narodnom jeziku.
“Kosinjska ploča” – kameni svjedok pismenosti
Još jedan važan trag koji povezuje Kosinj s pismenošću je “Kosinjska ploča”, arheološki nalaz koji svjedoči o razvijenoj pismenosti u Kosinju u 15. stoljeću. Ova ploča, sa svojim zagonetnim natpisom, možda skriva još tajni o Kosinjskoj tiskari.
Zašto je ova priča “skrivena”?
Unatoč svom pionirskom značaju, hrvatski Misal iz 1483. često ostaje nepravedno zanemaren u široj povijesti europskog tiskarstva i liturgije. Možda zato što je tiskan na “malom” narodnom jeziku i “egzotičnom” pismu glagoljici. Možda zato što se dogodio u skromnom Kosinju, daleko od velikih europskih centara.
No, istina je da je 22. veljače 1483. godine, Hrvatska učinila revolucionarni iskorak koji zaslužuje da ga se pamti i slavi. To je dan kada je Hrvatska pretekla Europu u promicanju liturgije na narodnom jeziku i potvrdila svoju jedinstvenu kulturnu baštinu.
Otkrijte Kosinj – čuvara tajne prve hrvatske tiskare
Danas, Kosinj ponovno oživljava svoju glagoljašku baštinu i ponosno čuva sjećanje na lokaciju prve hrvatske tiskare.
Posjetite Kosinj, udahnite duh prošlosti i otkrijte ovu fascinantnu “skrivenu povijest” koja je imala hrabrosti preteći Europu davne 1483. godine.
Kosinj kao simbol hrvatske kulture ima svoje mjesto i u muzeju Johannesa Gutenberga u Mainzu, gdje je još godine 1962. uvršten na kartu prvih svjetskih tiskara sa godinom tiskanja Misala 1483, znanstveno obrađenu od tadašnjeg direktora muzeja, dr.sc. Helmuta Pressera.
OSOBNI ODABIR – TRAGANJE ZA ISTINOM
Razmislite o ovoj pjesmi Lavoslava Vukelića rodio se u Gornjem Kosinju 20. ožujka 1840. godine, od oca Petra Vukelića i majke Antonije Došen. Rodom je iz plemićke obitelji Vukelića, ličkih Bunjevaca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Senju. Potom je otišao u Beč na upravni tečaj za Vojnu krajinu. Nakon toga se vratio u Hrvatsku, u Liku gdje je službovao kao časnik u mnogim mjestima. Podkraj života premješten je u Sveti Križ Začretje kao časnik. Ondje je imenovan za podžupanova tajnika.
Autor je 79 pjesama i pet crtica iz krajiškog života. Pjesme mu je sabrao Bude Budisavljević u knjižici Književno cvijeće Lavoslava Vukelića.
Ova pjesma Lavoslava Vukelića objavljena je izvorno godine 1875. u časopisu Vienac, koji je uređivao August Šenoa.
Ustaj, pomagaj!
Hrvatski mladjan sine, ustani, ustaj!
Pomagaj! Braća ginu! Kletnji čini kraj!
lli slobodu zlatnu; il junačku smrt!
Ne dajmo gazit više, ne dajmo ih trt.
Tudjoj slobodi bili stoljeći smo štit,
Sad za slobodu braće hajd se, hajde bit!
Hrvatski mladjan sine, ustani, ustaj ‘
Pomagaj! Braća ginu! – Kletnji čini kraj!
Hrvatska krvca stara u kom jošte vri,
Oružje, bojna slava najmilji mu sni.
Ciče več zora eno, bieli puca dan,
Ustani, hrabri sine, liep se izbi san!
Hrvatski mladjan sine, ustani, ustaj!
Pomagaj! – Braća ginu! – Kletnji čini kraj!
Prigrli pušku, sablju, u boj pohitaj.
Ne češ li- Hrvatska ti brani ogrljaj;
Bratom te ne nazvao Hrvat nikad brat;
Mužkiem imenom se odsle ne smieš zvat.
Hrvatki mladjan sine, ustani, ustaj!
Pomagaj! Braća ginu! – Kletnji čini kraj!
Hrvat se koji zoveš, pa te smrti strah,
Kune te pradjedova tvojih slavnih prah,
Kosti će kukavici izmetnut ti grob ;
Slavni gdje s` borci stane, ne počiva rob!
Hrvatski mladjan sine, ustani, ustaj!
Pomagaj! Braća ginu! – Kletnji čini kraj!
Hrvatska blagoslovi majko sinka svog,
U boj ga spremaj sveti, kud ga zove Bog.
Makar ti srdce puklo, šalj’ ga u boj taj,
Umre li za slobodu, sastat će vas raj.
Hrvatski mladjan sine, ustani, ustaj!
Pomagaj! – Braća ginu! – Kletnji čini kraj!
Trobojnim pod barjakom, uz topova grom,
Siev sablje, puške prasak, vojuj, mri za dom!
Viekove krv je tekla, osveti je čas !
Hrvatski mladjen sine, braći budi spas !
